USTAVNI SUD O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU U DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU

ZAGREB, 14. lipnja (Hina) - Ustavni sud Republike Hrvatske na današnjoj sjednici nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, ocjenjujući ih neosnovanim. Sporne odredbe propisuju da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska. Prijedloge je podnijelo više podnositelja, uglavnom poljoprivrednih poduzeća. #L# Podnositelji navode da su prije donošenja navedenog Zakona iz svog dohotka, odnosno dohotka svojih prednika, kupovali poljoprivredno zemljište od građana i drugih subjekata, ulagali u njega i time postali vlasnici kupljenog zemljišta, a da ga sada moraju uzimati u zakup ili im se zemljište daje u koncesiju, što im onemogućava poslovanje i gospodarenje. Smatraju da su osporene odredbe u nesuglasju s odredbama Ustava koje jamče pravo vlasništva i onima koje se odnose na zaštitu vlasništva. Sud je utvrdio da je bit pojma društvenog vlasništva sadržan u tome da je društveno vlasništvo bilo takav socijalistički društveno- ekonomski odnos u kojemu su sredstva za proizvodnju i druga sredstva društvenog rada, kao i rudna i druga prirodna bogatstva, pripadala istodobno svakom članu društva i svima zajedno, no nikome u cijelosti i nikome isključivo. Društveno vlasništvo, ističu u Sudu, nije bilo vlasništvo u smislu skupa imovinskih prava koja pripadaju određenoj osobi nad određenom stvari, već je predstavljalo određeni društveno- ekonomski odnos iz kojeg su se počeli stvarati novi stvarnopravni instituti, među kojima i pravo korištenja. Svaki nositelj tog prava imao je ovlaštenje i dužnost da dodijeljeno poljoprivredno zemljište koristi u poljoprivredne svrhe, ali oni, niti njihovi pravni prednici nisu bili, niti su mogli biti nositeljem prava vlasništva na tom zemljištu, drže u Sudu. Takvom je zemljištu, na kojem je nekada postojalo društveno vlasništvo, zakonodavac osporenom odredbom sada odredio titulara vlasničkih prava, što je prihvaćeno i u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Odredbe Ustava, kojima se jamči pravo vlasništva, ne odnose se i na društveno vlasništvo iz ranijeg pravnog i političkog sustava, jer je poljoprivredno zemljište, bez obzira na način njegova prelaska u društveno vlasništvo, bilo bez stvarnog titulara vlasništva, što se odnosi i na kupljeno poljoprivredno zemljište. Takvo je zemljište, navodi se u obrazloženju Suda, kupljeno sredstvima dohotka, a ne osobnih dohodaka radnika koji su "udružili rad" kod svojih poduzeća koja su koristila poljoprivredna zemljišta. (Hina) tr im