FR MONDE 6.6.DRUGA DOKTRINA U FR.VOJSCI

FRANCUSKA LE MONDE 6. VI. 2000. Doktrinalna revolucija u francuskoj vojsci "'Potres', 'revolucija', 'vihor', 'preustroj'. U časopisu 'Narodna obrana' od lipnja, zapovjednik stožera francuske kopnene vojske general Yves Crene rabi ove velike riječi da bi označio koliko njegova ustanova iz temelja preispituje samu sebe na doktrinalnom planu. Nikada, od završetka alžirskoga rata i nuklearnog doba, francuska vojska nije doživjela takvu premetačinu. Ovaj put nije riječ o profesionalizaciji koja je u tijeku i koja, na svoj način, remeti ustroj i djelatnost kopnene vojske koja je dugo - kao i njezine saveznice - bila nepokretna u svojoj sigurnosti zbog hladnoga rata između Istoka i Zapada. Koliko god bila korjenita, ova je promjena na dobru putu: vrhovno zapovjedništvo ne može zanemariti sretne početke ni buduće teškoće, ako se do 2002., krajnjeg roka za dovršenje profesionalizacije postrojba, ne udruže kakvoća i količina novačenja. Razmišljanja generala Crenea idu dalje. Francuska kopnena vojska mora se sučeliti s kulturnom obnovom bez presedana koja se tiče same naravi njezinih zadaća i, prema tome, njezine ustanove. (...) Zadnji tjedan u 1999. može poslužiti kao primjer: potpora miru na Balkanu, državni udar u Africi s uobičajenim mjerama sigurnosti za građane, naftna mrlja i nevrijeme u Francuskoj, zaštita od informatičke 'bube' i plan Vigipirate za osjetljiva područja. Unatoč raspuštanju pukovnija (sto šest u deset godina) i smanjenju ljudstva (trećina u šest godina), kopnena je vojska morala odgovoriti na zahtjev. Nijednom od zapovjednika, koji upozoravaju na sve veći broj dužnosti koje se nameću postrojbi, nije palo na pamet da kaže Elizejskoj palači i vladi da je čaša puna i da treba načiniti izbor među zadaćama. Više nego proteklih desetljeća kada je 'fronta' operacija bila odavno poznata, utvrđena i više ili manje stabilna, vojni aparat, ne samo u Francuskoj, mora naučiti kako će se prilagoditi grubim, neočekivanim i nepredviđenim prilikama koje su prikrivena opasnost prije nego postanu očita prijetnja koja će prerasti u formalan, izravan ili neizravan sukob. (...) Da bi mogla pružiti otpor, kopnena vojska mora imati više pokazatelja snage istodobno, polazeći od zajedničkog izvora, i podupirati među njima novu stratešku ravnotežu. Prema prilikama i zadaćama, treba predvidjeti tzv. postrojbe za prisilu koje će moći pružiti otpor udaljenim i velikim agresijama, ali istodobno treba predvidjeti lakše postrojbe koje će u državnim granicama, s međunarodnim mandatom, moći na najbolji način rješavati krizna stanja. U jednom i u drugom slučaju cilj je spriječiti nasilje prije nego izbije, uz pomoć osoblja koje je iskusno u svladavanju kriza i u svemu što se tiče tog - zamršenog i osjetljivog - područja očuvanja reda, povećanja sigurnosti stanovnika i, po potrebi, obnove uprave i gospodarstva u zemlji koja je često uništena. U tome, vojni dužnosnici koji govore o 'doktrinalnoj revoluciji' nisu u krivu kada kažu da rat više nije zadnje utjelovljenje politike. Ubuduće je najprikladnija strategija moći - zahvaljujući prilagodljivosti snaga, njihovim parametrima i operativnim ovlastima, raspoređivanju na terenu, nadzoru nad prostorom i kretanjem stanovništva - stabilizirati krizno stanje u očekivanju možebitnog posredovanja političara. Svaka druga odluka koja bi uključivala plaćenike, kao što neki žele, kako bi se popravili nedostaci plavih kaciga u nekim vrućim točkama na planetu, bila bi u opreci s postavljenim ciljem. Vrativši se iz kontrole na Kosovu, gdje se francusko sudjelovanje u KFOR-u može promatrati kao stanovita pokusna operacija, Francois Lamy, zastupnik Socijalističke stranke iz Essonnea i izvjestitelj povjerenstva Narodne skupštine za obranu, utvrdio je tu temeljitu promjenu zadaća koje će se sve češće povjeravati vojnicima. Sve su te nove i neobične zadaće počele utjecati na izobrazbu u vojnim školama. Tu je ponajprije veliko sudjelovanje francuske sastavnice - uz danske i pakistanske vojnike - u 'problematici', kako kaže g. Lamy, nadzora nad pukom: legionari, nakon višetjedne obuke i policajci, čija je to dužnost, sudjeluju u nadzoru, prvi zamjenjuju druge kada se nasilje pojačava i kada ulične borbe prevladaju nad nemirima u očuvanju reda. Tu je zatim i pomoć u obnovi zemlje koju je opustošio građanski rat, kada se od vojska zahtijeva da budu na raspolaganju mnogih sudionika, državnih i nedržavnih, koji bi trebali oživjeti politički, gospodarski i socijalni život na tom području. Napokon, tu je i sudjelovanje u tzv. psihološkim operacijama: prema kineskom obrascu, zapadne vojske pokazuju ambiciju da putem glasila i posredovanja javnosti opravdaju svoje djelovanje pred 'širiteljima polemika i lažnih vijesti', kako kaže general Loup Francart koji 'Ratu smisla' posvjećuje knjigu. Francuska je vojska započela taj doktrinalni 'aggiornamento' u osjetljivu trenutku. Ona zna da je osuđena na integraciju u međunarodne ustroje - UN-ove, NATO-ove, europske ili koji se osnivaju za posebnu prigodu - koji bi državno zapovjedništvo mogli lišiti oslonca i povrijediti njegov manevarski prostor", piše Jacques Isnard.