FR-RU-US-dogovori-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi FR-DN D'ALSACE 5.6.RUSIJA I SAD FRANCUSKADERNIERES NOUVELLES D'ALSACE5. VI. 2000.Nema Europe između Washingtona i Moskve"To što predsjednici Clinton i Putin, osim protokolarnih
zagrljaja, nisu jučer u Moskvi postigli dogovor, nikoga ne čudi. Znalo se da nije moguća pomirba između nove američke teorije 'proturaketnog štita' NMD i ruskog shvaćanja o nuklearnom odvraćanju naslijeđenom od SSSR-a. Po samoj naravi stvari, u neku ruku, jer je Rusija sačuvala ugled 'velike sile' samo zahvaljujući 'ravnoteži straha'. Ili barem gaji tu nadu uz pomoć ostalih. Isto kao što se, prema pravilima lijepa ponašanja, svrgnutom kralju i dalje obraćaju s 'Vaša Visosti'... U krajnjem slučaju, nije važno. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, znamo da Amerikanci i Rusi (nasljednici Sovjeta) upravljaju svijetom. Recimo, ipak, još jednom, da u toj strateškoj raspri nema Europe. Europska je unija uzalud imenovala 'gospodina za vanjsku politiku' u liku bivšeg glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane, ona ne postoji. Još gore: nakon ratova u Bosni i Hercegovini i na Kosovu koji su se završili vojnim (umjesto političkim...) uspjehom zahvaljujući velikom sudjelovanju Sjedinjenih Država, Europa nepristojno očituje svoju
FRANCUSKA
DERNIERES NOUVELLES D'ALSACE
5. VI. 2000.
Nema Europe između Washingtona i Moskve
"To što predsjednici Clinton i Putin, osim protokolarnih
zagrljaja, nisu jučer u Moskvi postigli dogovor, nikoga ne čudi.
Znalo se da nije moguća pomirba između nove američke teorije
'proturaketnog štita' NMD i ruskog shvaćanja o nuklearnom
odvraćanju naslijeđenom od SSSR-a. Po samoj naravi stvari, u neku
ruku, jer je Rusija sačuvala ugled 'velike sile' samo zahvaljujući
'ravnoteži straha'. Ili barem gaji tu nadu uz pomoć ostalih. Isto
kao što se, prema pravilima lijepa ponašanja, svrgnutom kralju i
dalje obraćaju s 'Vaša Visosti'... U krajnjem slučaju, nije važno.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, znamo da Amerikanci i Rusi
(nasljednici Sovjeta) upravljaju svijetom. Recimo, ipak, još
jednom, da u toj strateškoj raspri nema Europe. Europska je unija
uzalud imenovala 'gospodina za vanjsku politiku' u liku bivšeg
glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane, ona ne postoji. Još gore:
nakon ratova u Bosni i Hercegovini i na Kosovu koji su se završili
vojnim (umjesto političkim...) uspjehom zahvaljujući velikom
sudjelovanju Sjedinjenih Država, Europa nepristojno očituje svoju
nemoć. Samo se Njemačka, iako tradicionalna saveznica SAD-a, do
sada odvažila da preko Gerharda Schroedera uime Europe podigne glas
protiv novih američkih snova koje moramo nazvati
'hegemonističkim'. London je još uvijek 'odsutni pretplatnik'. A
Pariz, koji je od generala De Gaullea do Francoisa Mitterranda
uvijek htio isticati 'svoju' različitost prema Washingtonu, čini
se da zauvijek šuti. Neugodna pouka! Raspad SSSR-a 1991. u jednom je
času učinio da povjerujemo u 'mulitpolarni' svijet koji će težiti
različitim središtima u Washingtonu, u Moskvi, u Europi, Aziji (s
Kinom i Japanom), pa i u New Yorku, sjedištu Ujedinjenih naroda.
Krivo! Ostali smo u istim političkim prilikama kao i pedesetih
godina. Zato što Europu, nesposobnu da stvori viziju, u nedostatku
doista karizmatičnih likova, još vuku za sobom veće sile", u
uvodniku lista piše Jean-Claude Kiefer.