AU 3./4.6.STAND TRANSATLANTSKI ODNOSI

AUSTRIJA DER STANDARD 3./4. VI. 2000. Transatlantske perspektive "Kad je politolog Samuel Huntington prije nekoliko godina objavio svoj prijeporni bestseler o 'Borbi kultura', ponajprije je mislio na kulturne borbe između međusobno vrlo udaljenih civilizacija: hinduističke i islamske, latinskoameričke i afričke, Kineza i Japanaca. Bila bi osobita šala povijesti da se sada baš u ono jedinstvo Europe i Amerike koje je Huntington predstavio kao čvrsti zapadni blok, uvuku procesi otuđenja zbog kojih bi pojam 'Culture-Clash' iznenada dobio posve novu dimenziju. No uistinu bi se, unatoč svim transatlantskim izjavama o prijateljstvu koje su popratile posljednje službeno putovanje Billa Clintona u Europu, mogao sastaviti značajan popis točaka u kojima se otvaraju možebitni potencijali razdvajanja Starog i Novog svijeta. Najnoviji planovi Amerikanaca za proturaketnu obranu, manje opsežan projekt Ronalda Reagana protiv 'lopovskih država' poput Sjeverne Koreje, Iraka i Irana, nisu razljutili samo Rusiju i Kinu, što se moglo očekivati, nego i Europljane. Zla riječ o 'hegemoniji SAD-a' opet je počela kružiti. Amerikanci naprotiv i dalje vjeruju - a kako je zadnjih deset godina na Balkanu pokazalo, opravdano - da Europljani nisu napravili svoje sigurnosnopolitičke domaće zadaće. Tužbalica da su za opstanak i razvitak NATO-a morali nerazmjerno pridonijeti, jednako je lajtmotiv američke politike kao i onaj o nepreglednosti europskih političkih struktura. Osim toga se podgrijavaju sukobi na trgovačkoj fronti (genska tehnika, hormonsko meso) i teško premostivi sukobi mentaliteta (smrtna kazna). Ima pesimista koji drže da je razilaženje SAD i Europe opravdano s više objektivnih čimbenika i da se teško može spriječiti. Spojnica sjedinjavanja stare suprotnosti Istok-Zapad već deset godina ne postoji, a ozbiljan novi neprijatelj koji bi se pobrinuo za trajno zbližavanje SAD-a i Europe, nije na vidiku. Osim toga demografski razvitak u SAD-u nosi sobom to da su Amerikanci porijeklom iz Europe uže povezani sa Starim Kontinentom povijesnim uspomenama i odanostima, pa su za razliku od useljenika iz Latinske Amerike i Istočne Azije gurnuti u pozadinu. I na posljetku, čini se da se Amerikanci sve više okreću pacifičkom prostoru, gdje ih ponajprije Kina mami golemim tržištem. Unutar SAD-a čini se da relativno jačanje južnih država i Kalifornije na štetu istočne obale ustaljuje strah od pomicanja koordinata u odnosu prema Europi. Svemu tomu bi se dakako moglo proturiječiti da se u doba svjetskog umreženja stvara mnoštvo novih odnosa koji djeluju suprotno dijametralno na to razdvajanje. A zlokobna 'globalizacija' koju ne treba shvaćati samo negativno, misli i na usporedbu europskih i američkih običaja: većina stranaka koje se u Europi nazivaju 'socijaldemokratskima', za sada provode koncepte koji su izjednačeni s više ili manje blagom amerikanizacijom. Za optimiste je zamisliv i scenarij budućnosti u kojemu se SAD i - samosvjesna - Europa pojavljuju kao ravnopravni partneri s produktivnom gospodarskom tržišnom utakmicom i zajedničkim vrijednostima. Hamilton, Madison i Jay, tvorci 'Federalist Papera', onog temeljnog dokumenta američke nacije, bili su mišljenja da ništa ne može više unaprijediti mirno ophođenje među nacijama nego trgovina i razmjena. Trebalo bi pozdraviti kad bi ta zamisao i dva stoljeća kasnije dokazala svoju vrijednost" - zaključuje Christoph Winder.