BE-LE SOIR 29.5.BELG.VOJNICI NA KOSOVU

BELGIJA LE SOIR 29. V. 2000. Izlažu li belgijski vojnici na Kosovu pogibelji samo svoj život? Izvjestitelj lista iz Kosovske Mitrovice Fabrice Voogt piše o belgijskim vojnicima u sastavu KFOR-a na Kosovu, napose o njihovu strahu zbog onečišćenja okoliša nakon požara tvornice baterija u Mitrovici i NATO-ova bombardiranja prošle godine: "(...) Olovo, kadmij, sumpor, dušik i azbest. Od kolovoza do rujna 1999., u Jankoviću, dvjesto metara od granice s Makedonijom, belgijski su vozači čekali satima udišući onečišćen zrak, nedaleko od bombardirane tvornice koja je u proizvodnji rabila azbest, prije nego su došli u Skoplje kako bi se opskrbili gorivom: razlozi zabrinutosti za zdravlje belgijskih vojnika na Kosovu brojni su posljednjih mjeseci. No postoji jedna stvar koja, više od drugih, izaziva raspre - osiromašeni uran. Nešto više od godinu dana nakon početka NATO-ove ofenzive na Jugoslaviju, previše je neriješenih pitanja u svezi s uporabom bomba s omotačem od osiromašena urana koji je američko zrakoplovstvo rabilo da bi pojačalo probojnu snagu bomba. U izvješću od 17. ožujka, belgijska vojska priznaje da postoji opasnost za belgijske vojnike na tom području. Prije njihova odlaska na Kosovo, vojnicima se uzima uzorak mokraće i uspoređuje s uzorkom nakon povratka, kaže liječnik-satnik Delhaye. Za sada su dva rezultata od 1270 na granici dopuštenih vrijednosti. Vojska također dodaje da svaka bolest koja je posljedica operacija može biti razlogom zahtjeva za odštetu, što će, zacijelo, umiriti te ljude! (...) Nema ništa gore od glasina i nesigurnosti, kaže Frederic Delhaye koji je nedavno došao kao zamjena na dužnost 'savjetnika za psihičko zdravlje'. Premda belgijska postrojba u užem smislu nije do sada zabilježila nikakve gubitke, 17. svibnja jedno se oklopno vozilo prevrnulo na brdskoj cesti na sjeveru Kosova. Nekoliko sati nakon nesreće, prvom vojniku Lesleyju Schoorsu, u dobi 21 godinu, morali su amputirati desnu nogu. To je izazvalo šok. Trebalo je pružiti pomoć njegovim kolegama koji su bili svjedoci tragedije, ali i četrdesetak osoba iz njegove postojbe kako bi mogli izraziti ono što osjećaju. Taj je tragični događaj možda iznio na vidjelo razmjerno siromaštvo medicinske postojbe koju uz liječnika-satnika Delhayea čini još dvoje liječnika, 18 ljudi uvježbanih za pružanje prve pomoći i vozača vozila hitne pomoći te jedan veterinar koji obavlja analizu vode za piće - posljednja je analiza pokazala nazočnost koliforma koji je čine neprikladnom za piće - i hrane koja se doprema iz Kumanova. Mislim da nas ima dovoljno, ispravlja nas naš sugovornik. No istina je da je taj broj, dođe li do nesreće, jedva dovoljan. Vojnici najčešće traže liječničku pomoć zbog infekcija dišnih putova i alergije, kojih je sve više. Napokon, liječnik-satnik Delhaye kaže također da sve češće mora liječiti vojnike s uganućima, upalom tetiva i različitim ozljedama mišića. Je li program odveć natrpan? Ne, češće se događa dok igraju nogomet..."