YU 28-26.5. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 28. V. 2000. Teroristički karakter NATO "Ambivalentnost imperijalne politike vlade SAD-a u drugoj polovici dvadesetog stoljeća jasno se izrazila, između ostalog, i u odnosu prema terorizmu. Prema ovoj vrsti zločina i nasilja vlade ove supersile još u prošlom desetljeću javno su se deklarirale kao prema 'neprijatelju broj jedan', a tajno su surađivale sa svim onim terorističkim organizacijama čije su aktivnosti mogle iskoristiti za postizanje američkih imperijalnih ciljeva. U isto vrijeme, posebno poslije prihvaćanja strategije sukoba niskog intenziteta, terorizam kao oblik primjene sile u borbi za novi svjetski poredak sve je više dominirao u međunarodnim aktivnostima američkih vlada i posebno na planu izazivanja unutarnjih kriza u pojedinim zemljama i upravljanju njihovim tokovima. Preko forsiranja paravojnih sastava secesionističkih pokreta kao svojih prvih ešelona i njihovih terorističkih aktivnosti u više zemalja, na gotovo svim kontinentima, uključujući i Europu, vladama SAD, a ponajprije njihovim tajnim službama uspjelo je tu vrstu nasilja pretvoriti u masovnu, prevladavajuću pojavu kakve nikada prije nije bilo, niti se mogla zamisliti, navodi se u knjizi 'Terorizam i novi svjetski poredak', dr. Boška Todorovića i Dušana Vilića, general-majora VJ u pričuvi i stručnjaka za problematiku sigurnosti. (...) (...) Genocidna agresija NATO-a protiv SRJ ne može se kvalificirati kao rat, nego jedino kao masovno terorističko nasilje. Zbog toga se poslije njegova obustavljanja javljaju zahtjevi i s najautoritativnijih mjesta i iz mase naroda da se glavnim akterima toga nasilja što prije sudi kao zločincima (...)" "Jugoslavija jedna od najistaknutijih meta medijskoga rata" Goran Matić, ministar informiranja, piše: "(...) Jugoslavija je u proteklom desetljeću bila jedna od najistaknutijih meta u hipermedijalnom informativnom ratu. I danas, poslije niza pokušaja da se ekonomskim, političkim i diplomatskim sankcijama i pritiscima, a zatim i oružanom agresijom osvoji jugoslavenski teritorij i preoblikuje političko i gospodarsko okružje, na djelu je ostao informativni rat. Taj rat se medijski vodi izvana, putem globalnih svjetskih medija, odnosno medija koji su pod kontrolom vlada NATO-a i njihovih saveznika, ali i iznutra, organiziranjem i plaćanjem medijske pete kolone. Kreatori ovoga medijskog rata, u prvom redu američka i britanska vlada, stvorili su specijalne stožere za organiziranje i finansiranje medija unutar Jugoslavije i psihološka dejstva, odnosno 'psyops' operacije. Na taj način se informativni rat, s vanjske sotanizacije Srbije i Jugoslavije, u organiziranom teroru globalnih medija (CNN, Sky, BBC, ABC) kontinuirano prenosi i unutar teritorija naše zemlje, a protiv osnovnih nacionalnih i političkih interesa SRJ. Osnovni mehanizam ovih medijskih udara, koji treba da zamijene udare NATO zrakoplovstva, jesu intoksikacija, manipulacija, destabilizacija i upletanje u unutarnje stvari. (..) Naši rezultati obrane od medijske agresije pokazuju da je obrana moguća i da promotori novog svjetskog poretka u ovoj aktivnosti, iako posjeduju golem medijski arsenal i visokosofisticirane - 'psyops' operacije - nisu nepobjedivi. To istodobno postaje ključna poruka slobodoljubivu svijetu, slobodnim i neovisnim zemljama, ali i onima koje su u u toj borbi pokleknule, da je otpor od medijske agresije moguć i da se sloboda i neovisnost mogu obraniti i sačuvati. (...) Novi ugovori, ili obnavljanje prijašnjih, koje je agencija Tanjug u nekoliko prošlih mjeseci ostvarila s državnim agencijama i medijskim kućama iz Ruske Federacije, Irana, Iraka, Indije, Kine i niza drugih zemalja, jasan su znak da je razvijena svijest o potrebi potiskivanja posrednika i uspostavljanju izravne informativne komunikacije u prometu informacija slobodnih medija..." 27. V. 2000. SAD - lider terorizma "(...) Tko će preuzeti na sebe odgovornost da otvoreno priopći da su SAD lider terorizma kao na mnogim drugim područjima? Što bi se još trebalo dogoditi poslije bombardiranja SRJ, pa da svjetski umovi posvećeni tom fenomenu oštrije progovore o doprinosu SAD-a, jer su međudržavni terorizam, zajedno sa saveznicima, podigli do stupnja agresije na jednu suverenu zemlju? (...) Zato i ne čudi što se zaštitni znak 'made in USA' nalazi u osnovi teorističkog angažmana Bin Ladena sa svojom subraćom po zlu u Čečeniji, među pripadnicima OVK na Kosmetu, u Bosni i u Alžiru..." DANAS 26. V. 2000. Prostaštvo ministra "Savezni ministar pravde Petar Jojić objavio je svoje opširno pismo glavnoj tužiteljici Međunarodnoga suda u Haagu Carli del Ponte povodom njezina zahtjeva - zamolnice od 26. travnja za suradnju, uključujući i poziv za izručenje Jugoslavena, optuženih za ratne zločine. On, ne samo što je energično odbacio bilo kakvu mogućnost ekstradicije, osporio legitimnost i mjerodavnost Suda, nego je, bez ostatka, izvrjeđao i Tribunal i njegove osnivače (Vijeće sigurnosti UN-a) i tužiteljicu poimence. (...) Novi su, iznenađujući i frapantni, međutim, rječnik i kvalifikacije kojima se visoki državni službenik Jojić služi. Tako prizemni, uličarskoj razini primjereni rječnik međunarodne komunikacije i primitivizam ne mogu obraniti ni njegov bijes, gnjev i mržnja, pa čak ni neodgojenost i neznanje. On, recimo, zahtjev iz Haaga naziva 'bijednim pismom s podmuklim namjerama', upotrebljavajući već izlizanu domaću podcjenjujuću poštapalicu 'takozvani' za nešto što nije po volji vladajućoj koaliciji koliko god to postojalo i bilo očito, kada govori o Tribunalu, koji, uzgred, naziva 'tamnicom'. Njom rukovodi 'najgora kurva koja se prodala Amerikancima' (Carla del Ponte). Obraćajući joj se dalje, ministar kaže: 'Posljednji dio svoga trulog života provest ćete iza rešetaka. Vi i vaša prethodnica možete biti simboli prostitucije, uzimate novac od mušterija i trudite se da uradite sve što vam narede'. Ministrov jezični opis ide dotle da glavnoj tužiteljici mijenja ime u - Kurva del Ponte(!), 'začikujući' je što je 'propustila priliku da se sretne s generalom Ojdanićem u nekom od moskovskih hotela, to prije što se radi o jednoj velikoj ljudini i kršnom 'Zlatiborcu', pa je mogla bez problema s njim izmiriti račune, jer i to, uz ostalo, 'pripada u njezino zanimanje'. (...) Ostaje mučan dojam da je Petar Jojić, ne potpisujući se ispod prostaštva kao građanin Jojić ili pravnik Jojić, nego kao savezni ministar pravde, od svog osobnog portreta međunarodnoj javnosti predstavio grupni portret. I to ne samo s režimom, nego i s narodom u pozadini prikazujući sve zajedno kao primitivce najgore vrste. To svakako nije točno, bar kad je o narodu riječ."