US 24. V. IHT EU OBRANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 24. V. 2000. Sjedinjene Države počinje zabrinjavati vojna neovisnost Europske unije "U Washingtonu na površinu izlazi zabrinutost zbog stvaranja europske obrambene organizacije. Moćni politički krugovi drže to još jednim korakom u mogućem narušavanju američke moći i utjecaja u Europi. Oni se boje da Europska unija potiskuje NATO", piše Frederick Bonnart, urednik neovisnog vojnog časopisa Zemlje NATO- a. "Slične brige postaju očite među saveznicama NATO-a koje nisu članice Europske unije i koje se boje da će njihova isključenost iz postupka odlučivanja izravno utjecati na sigurnost njihovih zemalja. O tim sumnjama treba odmah početi raspravljati, kako one ne bi ohrabrile skupine izolacionista s obje strane Atlantika. Te sumnje pružaju materijal onim američkim političarima koji žele održati i poboljšati američku vojnu moć bez obzira na saveznice i postojeće dogovore o ograničenju naoružanja. One stvaraju reakciju kod slično orijentiranih Europljana koji se bune protiv onog što smatraju američkim sklonostima hegemoniji. Zapravo, nema mnogo opravdanja za takva stajališta. Europska je unija specifično ograničila svoje sigurnosne ciljeve na mirotvorstvo ili nametanje mira borbenim snagama ako je nužno. Europska unija stalno naglašava prvenstvo NATO-a u području obrane. To je za Uniju u svakom slučaju nužno, budući da u europski ugovor nisi upisani međusobni sigurnosni jamci, niti se to u skoroj budućnosti može postići. A mogućnosti tih snaga također neće biti spremne za takvu obranu u dogledno vrijeme. U svakom slučaju, diplomati NATO-a, koji to shvaćaju, razlikuju europsku sigurnost i obrambeni identitet, koji su već dugo dio planiranja u NATO-u, od novonastajućih vojnih struktura koje Europska unija sada gradi u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Iako je ovo prvo integrirano u vojnu strukturu NATO-a s europskim zapovjednicima koji su ujedno i časnici NATO-a, Unija gradi odvojenu strukturu koja je potpuno izvan nadzora NATO-a. Tom će pitanju biti poklonjena znatna pažnja na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a u srijedu u Firenci. Europski glavni cilj jest stvoriti autonomne vojne snage pod vlastitim zapovjedništvom do 2003. Međuvladina konferencija, koja je u tijeku, tražit će od zemalja članica preustroj njihovih oružanih snaga kako bi imali oko 60.000 vojnika spremnih za operacije unutar 60 dana, s manjim elementom za brzo djelovanje. Te snage bi imale zapovjedništvo i nadzor, zračni i morski prijevoz, obavještajnu, logističku i borbenu potporu. To od njih zahtijeva i NATO koji će također imati koristi od toga. No snage te veličine mogu sudjelovati samo u mirovnim operacijama ograničene veličine. One ne bi bile kadre, bez pomoći, provesti intervenciju veličine kosovske, a kamoli nadomjestiti NATO u obrani njezinih članica. Nacrt sigurnosne organizacije odobren je u Helsinkiju, a sastojao bi se od političkog i sigurnosnog povjerenstva, u kojemu bi sjedili ministri vanjskih poslova i obrane zemalja članica, s ciljem strateškog usmjeravanja i političkog nadzora. Vojno povjerenstvo njihovih obrambenih čelnika davalo bi vojne savjete i usmjeravalo vojni stožer, koji bi pridonosio tehničkom stručnošću i provedbom vojne operacije. Sva ta tijela imala bi stalna sjedišta u Bruxellesu na višoj dužnosničkoj i višoj časničkoj razini. Sad se osniva privremena organizacija. Zemlje članice imenovale su trajne predstavnike na izaslaničkoj razini u privremeno političko i sigurnosno povjerenstvo, kao i više časnike u privremeno vojno povjerenstvo. NATO dobiva potpune informacije o tim događajima, i službeno i neslužbeno. Jedanaest europskih čelnika obrane, koji su se nedavno prvi put sastali u Europskom vojnom povjerenstvu, stigli su nekoliko dana kasnije, zajedno sa svojim kolegama iz NATO-a koji ne pripadaju Europskoj uniji u Vojno povjerenstvo NATO-a. Zemlje Europske unije ohrabruje se da imenuju svoje vojne izaslanike pri NATO-u i na mjesto vojnih izaslanika pri Europskoj uniji, što znači povećanje transparentnosti. Glavni tajnici obiju organizacija, Javier Solana i Lord Robertson, neslužbeno se sastaju dvaput mjesečno. NATO i Europska unija zakazuju sastanke na kojima će se raspravljati o načinima suradnje. A budući da je većina zemalja Europske unije ujedno i u NATO-u, izaslanstva obiju organizacija u potpunosti su obaviještena o europskim planovima i aktivnostima. Šest zemalja NATO-a koje nisu u Europskoj uniji (Island, Norveška, Turska, Republika Češka, Mađarska i Poljska), koje smatraju da bi trebale biti dio mehanizma odlučivanja, zahtijevale su poseban status. Europska je unija odlučila održavati dva službena sastanka s njima svakih šest mjeseci, a u međuvremenu ih cjelovito informirati. No istina je da NATO - a tako i te zemlje, kao i Sjedinjene Države - ne mogu igrati aktivnu ulogu u obrambenim odlukama Europske unije, i da ne mogu očekivati da će tako biti, bez obzira na to koliko velik bio njihov neizravan utjecaj. Ipak, izranjanje Europske unije kao suparničke vojne sile za Sjedinjene Države nije problem u predvidivoj budućnosti. Europa će se ugledati u NATO u svojoj obrani tako dugo dok je moguća opasnost. I, bez obzira na to koliko se poveća europska kohezija u području obrane, to će ojačati savez."