US 24. V. WP ĐUKANOVIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 24. V. 2000. Crna Gora pruža nadu Anne Swardson piše o Crnoj Gori: "(...) Prije godinu dana, dok su bombe NATO-a padale po Jugoslaviji, činilo se da je ovaj dio zemlje spreman da eksplodira. Bombardiranje je bilo usmjereno u prvom redu protiv Srbije, i pojačalo je raskol između Đukanovića, koji je okrenut prema Zapadu, i jugoslavenskoga predsjednika Miloševića. No NATO je gađao i Crnu Goru, i mnogi su njezini građani bili bijesni na Zapad. Europski i američki dužnosnici bojali su se da će Milošević pokušati razbuktati neslogu u Crnoj Gori i zbaciti Đukanovića. Danas se, međutim, čini da je Đukanovićeva moć jača nego ikad, a njegovi planovi okretanja Crne Gore prema Zapadu brzo napreduju, kažu stručnjaci u zemlji i u inozemstvu. U proteklih nekoliko mjeseci Crna Gora je uvela njemačku marku kao valutu. Bio je to čin gospodarske smjelosti koji je razbjesnio Miloševića. Za osvetu, Milošević je uveo blokadu. No Đukanović je prevladao mnoge posljedice toga, djelomično pomoću velikodušnog i uglavnom neuvjetovanog ulijevanja zapadne pomoći. Sa sigurnijim Đukanovićem, Sjedinjene Države i njezine saveznice počinju Crnu Goru smatrati balkanskim putokazom, obrascem razvoja tržišnog gospodarstva koje će izazvati političku promjenu u drugim dijelovima regije. Ako Crna Gora može prosperirati uz pomoć Zapada (zapadni fondovi uključuju 55 milijuna dolara od Sjedinjenih Država ove godine) možda će njezini tvrdoglaviji susjedi također progledati. 'Podupiremo demokratske i tržišne reforme Đukanovićeva poretka kao obrazac i poticaj sličnim reformama u bivšoj Jugoslaviji', rekao je veleposlanik James Dobbins, viši politički savjetnik za Balkan. Đukanović je nedavno u intervjuu rekao ono što sve više i više ljudi ovdje vjeruje: najvjerojatnije će on ostati na vlasti duže od Miloševića i biti kadar osigurati budućnost Crne Gore kad jugoslavenski vođa ode. 'Vrijeme radi za nas: ono je na našoj strani', rekao je on. 'Svjesni smo da ćemo, na duge staze, pobijediti Miloševića.' Kratkoročno, međutim, vreba ozbiljna srpska prijetnja. Oko jedna trećina od 680.000 stanovnika Crne Gore zalaže se za ostanak u savezu sa Srbijom - odnosno, oni podupiru Miloševića i jugoslavensku federaciju, pokazuju ispitivanja javnog mnijenja. Drugi jednako čvrsto žele potpunu neovisnost, i smatraju da je Đukanović previše pomirljiv, što bi ga moglo stajati na mjesnim izborima koji će se ovaj mjesec održati u dva veća grada. Osim toga, Milošević u Crnoj Gori i na njezinim granicama ima čak 20.000 vojnika, uključujući i paravojne snage, koje su vjerojatno daleko bolje uvježbane i opremljene od policije Crne Gore, koja ima oko 15.000 ljudi. Sve to čini budućnost Crne Gore upitnom. Jugoslavenska vlada nije odgovorila na prijedlog Crne Gore od prošlog kolovoza, u kojem se traži preustroj ustavnog odnosa između dviju republika. Đukanović je obećao održavanje referenduma o neovisnosti ako se na prijedlog ne odgovori u roku od šest tjedana, no sad, devet mjeseci kasnije, on kaže da nema žurbe. Možda je najveći izazov pred kojim se Đukanović nalazi preoblikovanje Crne Gore prema slici Zapada. To je svijet proturječja, mjesto u kojem vladini dužnosnici govore o priključenju Europskoj uniji, a istovremeno bujaju korupcija i šverc. (...) No Crna Gora je ipak napredovala. Više od 20 osoba iz svijeta talijanskog organiziranog kriminala izručeno je iz Crne Gore u Italiju pod optužbom za krijumčarenje cigareta. Bivši ministar vanjskih poslova Branko Perović također se suočava s optužbama za veze s krijumčarenjem; on je prošle godine dao ostavku i govori da će izići pred talijanski sud da dokaže svoju nevinost. A posljedice srpske blokade možda nisu tako ozbiljne kao što se isprva mislilo. Crna Gora si je osigurala prikladne zalihe najnužnijih stvari, uvozom mesa iz Slovenije, mlijeka iz Hrvatske i vode u bocama iz Bugarske, između ostalog. (...) Mnogi mali trgovci koji su i prije prelazili granicu kako bi prodavali svoju robu još uvijek to čine, iako pažljivije. (...) Đukanović kaže da je potrebno još zapadne pomoći kako blokada ne bi nanijela više štete. Zapadna pomoć također pomaže u ispravljanju posljedica nevjerojatno zapletenog proračuna i gospodarskog sustava Crne Gore. Osim 55 milijuna dolara koje će Sjedinjene Države dati Crnoj Gori ove godine, one će također davati jamce privatnim ulagačima. Europska unija planira dati oko 36 milijuna dolara slične financijske potpore, a očekuje se i da će odobriti 45 milijuna dolara za novi most i autocestu u Podgorici. Stručnjake zabrinjava mogućnost da će uglavnom bezuvjetna zapadna pomoć Đukanoviću dati malo poticaja da razbije tradiciju nepotizma u Crnoj Gori. Zapadni novac neće platiti samo ceste i tunele, već i mirovine i ostalo - što će Đukanoviću dopustiti da nastavi darivati one s dobrim vezama, kažu neki. (...) Stručnjaci također kažu da strateški položaj Crne Gore navodi Zapad da možda bude malo manje sitničav prema Đukanoviću i njegovoj politici, nego što bi bio kad bi okolnosti bile drukčije."