FR-LE MONDE 19.5.KAŠNJENJE POMOĆI EU

FRANCUSKA LE MONDE 19. V. 2000. Pomoć Europske unije stiže s velikim zakašnjenjem "U svijetu postoje tisuće pojedinaca, stotine programa i deseci vlada kojima je Europska unija (EU) obećala pomoć i koji uzalud, gdjekada i godinama, očekuju ta financijska sredstva. Taj iznos obećanog novca koji bi trebao pomoći, obnoviti i modernizirati, a koji zainteresirani nisu nikada dobili, danas dostiže ukupno 21 milijardu eura (137,5 milijarda franaka)! Chris Patten, europski povjerenik za vanjsku politiku, najavio je u srijedu 17. svibnja veliku reformu svoje uprave. Sve je više primjera teškoća u radu u njezinim odjelima. (...) Europa je Bosni prošle godine obećala milijun eura za čišćenje mina. No, osim što nije uspjela na vrijeme osigurati taj novac i krenuti u zajedničku akciju sa Sjedinjenim Državama, ove zadnje su odustale od projekta, a europska pomoć još nije stigla. (...) Tako gotovo posvuda u svijetu velika kašnjenja u isplati europske pomoći, koja su česta, potkapaju ugled europskih ustanova. 'Uživamo jako loš ugled kada je riječ o ispunjavanju naših obećanja. Ne možemo nastaviti ovako, inače ćemo se pokazati kao nepošteni i nesposobni', ističe g. Patten. Ako se ništa ne učini za uklanjanje tih poremećaja, uz sadašnji ritam isplate vanjske pomoći EU-a, vrijeme potrebno da se stvarno isplate dospjele financijske obveze, iznosit će: 8,75 godina za mediteranske zemlje; 7 godina za azijske; 6,5 za Latinsku Ameriku; 4,2 za Južnu Afriku; 3,8 za zaštitu ljudskih prava; 2,77 za zemlje istočne Europe; 2,52 za Balkan; napokon, 1,8 godina za pomoć u hrani i za humanitarnu pomoć! Koji su razlozi takve nedjelotvornosti? Ponajprije neobično povećanje vanjske djelatnosti petnaestorice: Europsko povjerenstvo osigurava danas više od deset posto ukupne javne pomoći za razvoj u svijetu, što je dvaput više nego 1985. Iznos vanjske pomoći dostiže u ovoj godini 9,6 milijarda eura; Europa je prvi donator humanitarne pomoći u svijetu, a vrijednost donacija nadmašuje preferencijalne zajmove Svjetske banke. (...) S druge strane, dosta je velika kočnica zamršenost postojećih procedura. Povjerenstvo mora u svom radu voditi računa o osamdesetak pravnih središta, a uključeno je više od pedeset upravnih odbora koje vlade često nameću da bi mogle bolje nadzirati dodjelu novca. Prijestolnice su sklone da vanjsku pomoć rabe kao oruđe vanjske trgovine i geopolitičkih interesa. Napokon, osim što se neke države članice moli da odvežu kesu, mnoge zemlje partneri nemaju upravne i logističke infrastrukture da potroše obećanu pomoć. G. Patten je prihvatio promjenljivu strategiju koja bi trebala povećati 'brzinu, kvalitetu i jasnoću' vanjske pomoći Unije. On u skoroj budućnosti želi zaključiti oko dvije tisuće 'uspavanih projekata' (u vrijednosti od 1,1 milijarde eura) koji su započeti prije 1995. i koji su ostali mrtvo slovo na papiru. Istodobno će se provesti više akcija: potpuna provjera i ujedinjenje višegodišnjeg planiranja vanjske pomoći; integracija ciklusa projekta koja ide od njegove identifikacije do konkretnog ostvarenja; osnutak jedinstvenoga središnjeg tijela 'Europe Aid' koje će biti zaduženo za provedbu programa; veća decentralizacija u vođenju programa, oslanjajući se na vanjska izaslanstva Povjerenstva itd. Ako se sve to ostvari i ako 'proračunske vlasti', kako kaže g. Patten, pristanu na potrebne troškove, Europska unija možda više neće čitavom svijetu davati lažna obećanja...", piše Laurent Zecchini.