FR MONDE 23.5.CHEVENEMENTOV ISPAD

FRANCUSKA LE MONDE 23. V. 2000. Njemačka: glupost Jeana-Pierrea Chevenementa "Hoće li Europa, pošto je uvela euro prema propisima Bundesbanke, izgraditi federaciju prema njemačkom uzoru? Toga se plaši Jean- Pierre Chevenement, ministar unutarnjih poslova. Veliki kritičar Maastrichtskoga ugovora, on je u nedjelju, 21. svibnja žestoko napao prijedlog njemačkoga ministra vanjskih poslova, zelenog Joschke Fischera. Ovaj je u petak, 12. svibnja, u Berlinu iznio zamisao o europskoj federaciji. 'Svjedoci smo da Njemačka želi za Europu izmisliti federalni ustroj koji odgovara njezinu obrascu. Ona u biti još mašta o Svetom Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti', rekao je g. Chevenement, dodajući: 'Ona još nije ozdravila od nacizma koji je bio zastranjenje u njezinoj povijesti; ona shvaća državu kao Narod, tj. etnički.' Federalna je zamisao bliža Nijemcima nego Francuzima, koji su se naviknuli na višestoljetni centralizam. Ona preko Rajne podsjeća na sretnih pedeset godina Savezne Republike Njemačke koja je izgrađena prema tom uzoru, dok je jedino centralističko iskustvo imala u doba nacističke katastrofe. Premda se Nijemci, da se poslužimo riječima g. Chevenementa, raduju Europi koja je oblikovana po uzoru na Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti, oni nemaju hegemonističke ciljeve, već, naprotiv, žele federaciju sa slabom središnjom vlasti, kao što je bilo za Carstva. Plašeći se samih sebe, Nijemci su nakon rata lišili suvereni narod dobrog dijela ovlasti: novac je još 50-ih povjeren Bundesbanci; neki članci Ustava su neotuđivi (...); Ustavni sud iz Karlsruhea znatno ograničava manevarski prostor u politici; ustroj socijalnoga života nije u prvom redu u ovlasti zakonodavca, već socijalnih partnera, crkava i udruga. (...) Sve veće ovlasti Bruxellesa izazivaju zabrinutost s druge strane Rajne. Početkom 90-ih, njemački su feudalci, ministri- predsjednici saveznih pokrajina, zabrinuti zbog gubitka velikog dijela ovlasti u korist Bruxellesa, nagovorili Helmuta Kohla na promjenu Ustava kako bi imali pravo nadzora nad europskom politikom savezne države. Kao i g. Kohl, g. Fischer je htio dati jamstva Laenderima. Prijedlogom o potpisivanju ustavnog sporazuma kojim se utvrđuju ovlasti država-naroda i buduće europske federacije, koji su federalisti pozdravili, on odgovara i zahtjevu koji su puno puta opetovale savezne pokrajine koje u njemu vide jedini način da sačuvaju preostalu vlast. Ministar-predsjednik Bavarske Edmund Stoiber kojeg često nazivaju eurosumnjičavcem, također je morao pozdraviti zamisao g. Fischera o 'jasnom razgraničenju ovlasti između europske i državne politike' i čestitao mu što nije pristao na stvaranje europske savezne države. U prijedlogu g. Fischera ne treba vidjeti Europu njemačkih pokrajina koja bi se jako razlikovala od Europe država koju priželjkuje g. Chevenement. Jedna od novosti u govoru šefa zelenih bila je upravo želja da se federalnu zamisao pomiri s državom. Predlažući da jedan od dvaju domova u parlamentu čine zastupnici iz parlamenata pojedinih država, g. Fischer oduzima argument onima koji bi ga htjeli optužiti da želi ukinuti državu. Izbor saveznog predsjednika na općim izborima morao bi biti poticaj za stvaranje europskog javnog mišljenja. Zamisao o osnutku europske prethodnice od nekoliko zemalja koja bi bila začetak europske federacije, s vlastitim parlamentom, predsjednikom i ustavom, omogućuje da se zaobiđe bruxellesko Povjerenstvo koje je za pristaše suvereniteta simbol demokratskog deficita u Europi. Vješt potez koji g. Fischeru omogućuje da svoj plan iznese Francuskoj koju s one strane Rajne podrugljivo zovu 'velikom državom', odgovara također trenutnom stanju duha u Njemačkoj Gerharda Schroedera. Njemačka je do ujedinjenja zagovarala federalnu zamisao u Europi, jer Savezna Republika Njemačka nije bila, i nije htjela biti jedna država, i jer je Europa bila jedini način da ta pobijeđena zemlja postane dio međunarodne zajednice. Nakon pada Zida, Njemačka je opet postala država, ali država koje se trebalo bojati. Euro koji je na brzinu nametnuo Helmut Kohl, trebao je osigurati njezino konačno učvršćenje u Europi. (...) Dok Francuska može reći da je uvođenjem eura ponovno stekla dio monetarnog suvereniteta, Njemačka isto to želi reći za dva druga područja koja je 'napustila' 1945.: obranu i vanjske poslove. I jednoj i drugoj zemlji europska integracija omogućuje da budu snažnije na međunarodnoj pozornici. 'Bio bih jako sretan kada bismo za deset godina imali samo jednog ministra vanjskih poslova i jednog ministra za europsku obranu', rekao je u veljači za 'Le Monde' g. Stoiber, dodavši: 'Mislim da Francuzi nisu spremni.' Jer, ističe kršćanskodemokratski zastupnik Peter Altmaier, 'atribut francuske moći je njezina nuklearna snaga, dok je to u Njemačkoj bila njemačka marka. Udruživanjem politike obrane, Francuzi moraju podnijeti žrtvu koju smo mi podnijeli uvođenjem eura'. Njemačka bi u federalnoj Europi mogla vidjeti mogućnost za obnašanje vlasti u međunarodnoj zajednici, po vlastitoj mjeri. Ona bi se tako pridružila stajalištu Francuske koju su Nijemci desetljećima optuživali da iskorištava Europu kako bi imala ovlasti koje je Pariz izgubio. Tako je g. Fischer iznio shvaćanje o Europi i o državi koje je prilično slično francuskom", piše Arnaud Leparmentier.