DE-E-INTEGRACIJE-Organizacije/savezi NJ 22.V.-DIE WELT-FISCHER I EU NJEMAČKADIE WELT22. V. 2000.Fischer i posljedice"Kamo će Europa? Godinama je među političarima svih zemalja Europske unije vladala tišina. Proširenje na Istok
ustalilo se kao projekt stoljeća prije ozbiljnih razmišljanja o konačnom izgledu, o granicama unije. S vizijama Europe Joschke Fischera to se promijenilo. Otvorena je rasprava, iako je glavna pozornost usmjerena na europsku unutarnju politiku. Kako bi EU došao do jače demokratske legitimacije? Kako se građane vodi u Europu? Ta pitanja Fischer postavlja u središte svojih razmišljanja za koja je vjerovao da ih može iznijeti kao privatna osoba.Baš to ograničenje njegove Eurovizije koje je Fischer odabrao, moglo bi biti povodom do sada suzdržanih izjava iz Pariza. Jer previše pozitivna reakcija na Fischerova razmišljanja, usmjerena na daleku budućnost, o Europi različitih brzina i različitih integracija, krije opasnost od buđenja prevelikih nada.Francuska u idućem polugodištu ima nezahvalnu zadaću ubrzati reformu europskih ustanova. Na kraju godine trebao bi biti izrađen novi sporazum. A već je sada jasno da će taj sporazum iz Nice mjeren
NJEMAČKA
DIE WELT
22. V. 2000.
Fischer i posljedice
"Kamo će Europa? Godinama je među političarima svih zemalja
Europske unije vladala tišina. Proširenje na Istok ustalilo se kao
projekt stoljeća prije ozbiljnih razmišljanja o konačnom izgledu,
o granicama unije. S vizijama Europe Joschke Fischera to se
promijenilo. Otvorena je rasprava, iako je glavna pozornost
usmjerena na europsku unutarnju politiku. Kako bi EU došao do jače
demokratske legitimacije? Kako se građane vodi u Europu? Ta pitanja
Fischer postavlja u središte svojih razmišljanja za koja je
vjerovao da ih može iznijeti kao privatna osoba.
Baš to ograničenje njegove Eurovizije koje je Fischer odabrao,
moglo bi biti povodom do sada suzdržanih izjava iz Pariza. Jer
previše pozitivna reakcija na Fischerova razmišljanja, usmjerena
na daleku budućnost, o Europi različitih brzina i različitih
integracija, krije opasnost od buđenja prevelikih nada.
Francuska u idućem polugodištu ima nezahvalnu zadaću ubrzati
reformu europskih ustanova. Na kraju godine trebao bi biti izrađen
novi sporazum. A već je sada jasno da će taj sporazum iz Nice mjeren
Fischerovim predodžbama biti nepotpun odlomak na integracijskom
putu Europe, mnoštvo reformica umjesto reforme. No kako francuska
vlada to misli prodati kao uspjeh, ako već sada hvali Fischerove
vizije kao jedini pravi, veliki model za Europu?
Koliko je Fischerova zamisao o europskom gravitacijskom središtu
ambiciozna, toliko je na prvi pogled slaba po pitanju granica
Europe, zemljopisnih granica. Gdje svršava taj EU? Kojim je pravom
Turska kandidat za pristup, a Ukrajina nije? Odgovor na takva
pitanja vanjskopolitički Fischer uskraćuje. Možda iza toga stoji
prešutni dogovor u EU da će idući krug proširenja u smjeru srednje i
istočne Europe biti zadnji za dugo, dugo vremena. S ograničenjem
kruga kandidata moglo bi se riješiti i pitanje granica EU-a.
Ionako otvaranje prema Istoku baca u sjenu sve dosadašnje krugove
širenja EU-a. Još nikada nije tako velik broj zemalja dobio izglede
za članstvo, još nikada socijalne razlike između kluba članova i
kandidata nisu bile tako velike. Utoliko se i nastojanje širenja na
Jug za Španjolsku i Portugal ne može držati preslikom sadašnjih
pregovora. U usporedbi s kandidatima iz srednje i istočne Europe,
te su dvije južne zemlje bile predodređene za punopravno članstvo.
Sam je EU od širenja na Jug tako tijesno srastao, da su zapreke za
prijam više nego ikada ranije. U međuvremenu se u svim zemljama
članicama proširila spoznaja da bi prebrzo širenje moglo zakočiti
mnoge od željenih integracijskih procesa u EU. No kako ostvariti
prije više godina dano obećanje da će se poslije pada željeznog
zastora europski kontinent opet ujediniti, a istodobno spriječiti
da se EU pretvori u politički nepokretnog, sve manje transparentog
diva?
I na to je pitanje Fischer svojom predodžbom europskog
gravitacijskog središta dao odgovor. Jer svjesno je ostavio
otvorenim koje zemlje trebaju predvoditi u integraciji. Svi koji
žele više Europe, mogu krenuti istim putem. A to i zemljama koje
žele pristupiti, s kojima se sada pregovara, otvara konkretnu
perspektivu. S Europom različitih brzina, vrata su otvorena svim
kandidatima. Na njima je da brzo napreduju do jezgre Europe.
To im ni sada nije zabranjeno, no Fischerov skicirani EU, za razliku
od danas, ne može više biti talac u cijelosti, ako neka zemlja u
Europi ne želi ili ne može surađivati" - piše Andreas Middel.