US 22.5.CSM REGIONALNA VLAS U EU

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 22. V. 2000. Nova, višeslojna Europa "Iz daljine, Europa katkad izgleda kao oklijevalo", piše Peter Ford. "Spora u modernizaciji i otporna na reforme, ona se trudi držati korak sa svojim dinamičnijim takmacima. Ispod površine, međutim, kontinent ključa. Europa je svijetu dala naciju - državu, glavni način organiziranja ljudi modernoga doba. Krećući u novo tisućljeće, Europa predvodi svijet u ono što bi se moglo pretvoriti u sljedeću veliku fazu ljudske organizacije, slojeviti niz veza koje su veće ili manje, prisnije ili udaljenije. Europa velikih poznatih cjelina - Francuske, Njemačke, Španjolske, Velike Britanije - počinje se oblikovati u nešto zamršenije. S jedne strane, europske su države odlučile da se ne mogu same suočiti s izazovima globaliziranoga svijeta. Združivanjem, one sve više predaju svoje dužnosti Europskoj uniji, i ponovno definiraju nacionalni suverenitet. S druge strane, vlade od Portugala do Poljske predaju sve veću količinu ovlasti mjesnim organima vlasti i smanjuju državnu intervenciju. One pokušavaju postati prilagodljivije. Regionalne vođe zgrabile su prigodu. Građani Europe, u međuvremenu, hvataju se u koštac s širokim novim obzorima koje globalno gospodarstvo otvara, putem čvršćeg ukorijenjivanja u mjesni identitet. Ponekad je to nasilno. Prošlog je mjeseca jedna žena ubijena od bombe koju su separatisti u Bretanji postavili u blizini McDonald'sa. (...) Europske regije jako se razlikuju u veličini i bogatstvu, od gospodarskih sila poput Bavarske u Njemačkoj, do udaljenih i slabo razvijenih dijelova sjeverne Škotske. Deset najbogatijih od 211 regija Europe tri su puta bogatije od deset najsiromašnijih. Što se ustrojstva tiče, vidici su također raznovrsni. Belgija jedva da postoji kao suverena država u tradicionalnom smislu: većina stvarne moći leži u rukama regionalnih vlada u francuskom ili flamanskom dijelu. Njemačka, čiji su ustav napisale pobjedničke saveznice nakon Drugoga svjetskog rata, savezna je republika čijih 16 'landera' ima ovlasti koje podsjećaju na situaciju u američkim državama. London je prošle godine pristao na stvaranje škotskog parlamenta i skupštine u Walesu. 'Situacija iz koje različite zemlje Europske unije polaze toliko je međusobno različita da bi bilo čudno da se stvari razvijaju istim tempom i da donose iste rezultate', dodaje Olivier Guersent, viši dužnosnik Europskoga povjerenstva. 'No put kojim svijet ide čini nacionalnu razinu manje važnom.' Europske vlade se sasvim sigurno odriču presudnih područja odgovornosti. Prošle je godine 11 zemalja Europske unije napustilo nacionalnu valutu i stvorilo zajedničku, euro, odričući se nadzora nad svojom makroekonomskom politikom. Europska unija također radi na stvaranju zajedničke vanjske i sigurnosne politike te je poduzela prve korake prema stvaranju zajedničke vojske. Istodobno mjesne vlasti u Europi odlučuju na koji način iskoristiti oko 70% potrošnje na javne radove, a u mnogim zemljama regije odlučuju o prometnoj politici, ekološkim standardima i socijalnoj skrbi. Francuska je uvela nove razine regionalne vlasti u sklopu pokušaja da približi vlast ljudima, u vrijeme kad rastu pritužbe protiv bezlične birokracije na razini kontinenta. Regionalne zakonodavne skupštine postoje u Španjolskoj, Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Britaniji, Italiji i Portugalu. 'Globalizacija i diferencijacija idu ruku pod ruku', tvrdi Bernard Poignant, gradonačelnik Quimpera u Bretanji. 'Kako svijet sve više postaje veliko selo, tako se ljudi više žele razlikovati od drugih.' Prijenos ovlasti također ide u susret potrebama vlada da se izvuku iz dominantne uloge koju su imale u europskim socijalnim državama za posljednjih 50 godina. To nije nužno dobrodošao razvoj događaja, tvrdi Michael Dunford, profesor sa sveučilišta Sussex u Engleskoj, ako glavni gradovi ne opskrbe regije prikladnom financijskom potporom. 'To vlade mogu iskoristiti da izbjegnu odgovornost - one smanjuju proračun, no odgovornost za upravljanje tim proračunom prenose na niže slojeve vlasti', kaže on. A ni europske nacije - države i nacionalne vlade koje ih vode nisu spremne da budu odbačene u ropotarnicu povijesti. Iako sve one objavljuju predanost europskim integracijama, sve se žestoko bore za svoje nacionalne interese. I dok regije preuzimaju više ovlasti, 'neizbježno će doći do borbe za moć', upozorava David Wright, član skupine Forward Studies Group, trusta mozgova Europskog povjerenstva u Bruxellesu. Prije petsto godina Europa je imala 415 političkih entiteta; biskupija, gradova-država i država. One se nisu združile u nekoliko modernih država, uz mnogo krvi i suza tijekom pola tisućljeća, da bi se samo tako na brzinu raspale. 'Vlada opći trend predavanja sve više i više mjesnih ovlasti regijama', kaže Michel Barnier, europski povjerenik zadužen za regionalnu politiku. 'Nacije - države sasvim će se sigurno razvijati i mijenjati. No još ćemo dugo trebati države', vjeruje on, ako ništa drugo, barem da provode socijalnu politiku. Već je dovoljno teško, ističe Barnier, uvjeriti bogate Nijemce ili Talijane da plaćaju poreze za pomoć siromašnim Nijemcima ili Talijanima. Sve dok većina ljudi Europu smatra nestvarnom i umjetnom tvorevinom, 'nećete moći uvjeriti Bavarca da bi trebao pomoći Portugalcu.' Zaista, mnogi promatrači boje se da su samo bogate regije kadre iskoristiti sadašnji trend, sa sredstvima za ohrabrivanje i nagrađivanje poduzetništva, robom za trgovanje, ili dobrom geografskom lokacijom. Dobar je primjer Bavarska. Isto vrijedi i za Kataloniju, čiji je glavni grad, Barcelona, najzaposleniji poslovni centar u Španjolskoj; ili Škotska, koja sjedi na 60% europske nafte i plina; ili sjeverna Italija, prosperitetna industrijska regija čiji stanovnici svoje ruralnu južnu braću smatraju teretom. Tamna strana oživljavanja regionalnog ponosa, jest da 'se to može pretvoriti u uzmak, odbijanje drugih', brine Poignanta. 'Refleks zaštite pretvara se u ksenofobiju', kao što se dogodilo s nasilnim ekstremistima u Korzici i Bretanji, primjerice. (...)"