ZNANSTVENI SKUP "900 GODINA BAŠĆANSKE PLOČE"

BAŠKA, 19. svibnja (Hina) - Znanstveni skup "900 godina Bašćanske ploče" nastavio se danas izlaganjima Nikice Kolumbića, Matea Žagara, msgr. Mile Bogovića i Marije Čunčić.#L# Govoreći o tom iznimnom glagoljskom spomeniku koji se smatra i krsnim listom Hrvata, Nikica Kolumbić u izlaganju "Bašćanska ploča u kontekstu romaničkog razdoblja" naglasio je kako se duh romaničkog razdoblja, osim u likovnim umjetnostima, može promatrati i u književnim tekstovima. To se, smatra Kolumbić, može vrlo lako zapaziti već u tekstu legende o sv. Većeslavu iz 11. stoljeća ili u tekstu o smrti kralja Zvonimira u Hrvatskoj kronici (dio ljetopisa popa Dukljanina) koji opisuje hrvatske vladare. U svim tim tekstovima svjetovni se vladari poistovjećuju s božanskim likom, a vladarske se kuće povezuje s crkvenom hijerarhijom. Tipičan primjer takve povezanosti donosi tekst Bašćanske ploče što se odražava i u sadržaju i u stilu toga teksta. Suvremena istraživanja otkrivaju i nove vrijednosti bilo u numeričkim, geometrijskim ili drugim vrijednostima izraza koje svjedoče o visokoj naobrazbi glagoljaša - benediktinaca, sastavljača teksta Bašćanske ploče, rekao je Kolumbić. Mateo Žagar, u izlaganju "Grafolingvistički komentari natpisa Bašćanske ploče", usporedio je natpis ploče sa stanjem glagoljskih tekstova na pergameni. On potvrđuje da se vidi puno neobičnosti među kojima su i drukčija kraćenja riječi. Dodaje da nema interpunkcije, nema karakterističnih ligatura (spojenice), dosta je ćiriličnih, odnosno latiničnih slova, a to znači da mogu biti i jedno i drugo. Na osnovi pisma i jezika nipošto Bašćanska ploča ne može biti mlađom od početka 12. stoljeća, rekao je u zaključku predavanja Žagar. Pomoćni biskup riječko-senjski Mile Bogović, u izlaganju "Otočac Bašćanske ploče", istaknuo je kako su u 11. stoljeću najveći saveznici papinstva u grgurskoj reformi bili benediktinci. Na temelju te tvrdnje Bogović ističe da je u to doba postojala benediktinska opatije svetoga Nikole u Otočcu. Toj opatiji darovao je kralj Zvonimir 'jednu ledinu' nedaleko od Baške na novostečenom otoku Krku. Ledina, kako tvrdi Bogović, nije dana Crkvi nego lokalitetu, svetoj Luciji. Po tome, tvrdi Bogović dalje, otočki opat Dobrovit sa svojih devetero braće na ledini sagradio je crkvu u čast svete Lucije. Zatim se, tvrdi, pristupilo izgradnji samostana na istoj ledini. U vrijeme gradnje crkve razumljivo je da su samostan svetog Nikole u Otočcu i crkva svete Lucije bili jedinstvena cjelina. Samostan se nakon nekog vremena osamostalio i dobio svoga samostalnog opata Držihu, koji je na dvije ploče dao zapisati kako je nastala opatija svete Lucije. Prva se ploča sačuvala i naziva se Bašćanska ploča, a od druge ploče sačuvana su samo četiri ulomka na kojoj je pisalo kako je sagrađen samostan, tvrdi Bogović. U vrijeme kada Držiha piše tekst Bašćanske ploče samostan već postoji jer se Držiha predstavlja kao opat, a ne bi to bio da ondje nema samostana i redovnika kada na kraju prve ploče kaže da su u Dobrovitovo vrijeme sveta Lucija i sveti Nikola bili zajedno, tj. imali su zajedničkog opata, znači da u vrijeme Držihino to zajedništvo više ne postoji. Došlo je, dakle, do formiranja samostalne opatije. Na žalost, na drugoj ploči, kaže Bogović, ne možemo ništa suvisloga odgonetnuti. Dalje tvrdi da, ako je na Bašćanskoj ploči u kamen uklesano ime opatije svetog Nikole u Otočcu, dok se ne nađe samostan istoga imena na nekom drugom mjestu u okolici Baške, treba držati da je na Ploči riječ upravo o mjestu u srednjovjekovnoj županiji Gackoj, imenom Otočac. Vrlo zanimljivo predavanje iznijela je Marija Čunčić iz zagrebačkoga Staroslavenskog instituta o temi "Što je opat Držiha naučio od opata Maja". U uvodu je naglasila da je opat Maja izradio Krčki natpis koji je nešto mlađi od Bašćanske ploče. On je poznavao prvotno porijeklo glagoljskih slova iz geometrijskog modela - a to je krug podijeljen na osam isječaka. Po tome su slova na krčkom natpisu točno u svojem položaju smještena unutar kola. Opat Držiha koji kleše Bašćansku ploču bio je svjestan toga položaja, ali ga je izbjegavao da bi tekst ostao u retku. Osim toga, dublete slova A i poluglasa, kako napominje Marija Čunčić, dolaze iz slogovnog pisma koje također ima svoje porijeklo u kolu. Skup se nastavlja i poslijepodne. (Hina) ta mc