NJ 18.5.ZEIT HOLBROOKE: AMER I EUROPA

NJEMAČKA DIE ZEIT 18. V. 2000. Holbrooke: Kriza? Kakva kriza? Tjednik objavljuje interview Josefa Joffea s Richardom Holbrookeom, američkim veleposlanikom pri Ujedinjenim narodima. Tema razgovora: transatlantski odnosi. "Bio je bankar i službenik, utemeljitelj i pobjednik. Možda tim nizom još nije dokončana karijera kakvu je u Europi teško zamisliti. Washingtonska 'klasa brbljavaca' tvrdi da će u slučaju pobjede Ala Gorea na predsjedničkim izborima aktualni američki veleposlanik pri UN Richard Holbrooke postati novim američkim ministrom vanjskih poslova. U bankama Lehman Brothers i Credit Suisse Holbrooke je bio angažiran kao bankar specijaliziran za ulaganja. Suosnivač je časopisa Foreign Policy i Američke akademije u Berlinu. Bio je veleposlanik u Bonnu (1993/1994. g.) i pobijedio je (uz pomoć NATO- ova ratnog zrakoplovstva) Srbe u ratu u Bosni. Danas Holbrooke izjavljuje sljedeće: 'Mir na Balkanu nije moguć sve dok je tu Milošević'. Prošloga tjedna otputovao je u Afriku s novom zadaćom ravnatelja mirovne misije Vijeća sigurnosti UN koje je time prvi puta povjerilo vodeću zadaću jednom Amerikancu. (...) - Popričajmo prvo o Europi - poslije ćemo se pozabaviti Afrikom. Njemački ministar vanjskih poslova Fischer zabrinut je zbog odnosa SAD i Europe, a njegov prethodnik Kinkel govori o 'tihom otuđenju'. Slažete li se s njihovim mišljenjem kao stručnjak za Europu? = Ne. - Zašto ne? = Isti ovakav razgovor mogli smo voditi i 1990., 1980., 1970., 1960. godine... - ... i 1950.? = Ne, tada smo još bili premladi. 'Kriza u atlantskim odnosima' jedna je od velikih, dosadom motiviranih tema kojima se iz godine u godinu zabavljaju politički čudaci na konferencijama poput muenchenskog 'skupa o obrani'. Upravo ih iz profesionalnih razloga veseli sumnjati u nešto što zapravo predstavlja najsnažniji i najstabilniji strateški odnos u svjetskoj povijesti. - Kako možete biti tako sigurni u kontekstu svađa oko sustava proturaketne obrane, hormonski tretiranog mesa, propisa o bananama, sankcija protiv Irana? = Zato što je važnija mreža zajedničkih vrijednosti, interesa i institucija. U tom je pogledu savršen primjer fuzije Daimlera i Chryslera. Prisjetite se i eksplozivnog rasta interneta koji nas doslovne sve obavija. Sve to nije moguće jednostavno presjeći. Osim toga, službeni odnosi postaju sve manje važni u kontekstu opisane međusobne isprepletenosti. - Usprkos tome, svađe su prisutne. = Naravno da smo suparnici na području trgovine i privrede, ali transatlantski odnosi u najmanju ruku podjednako dobro funkcioniraju kao i neki intraeuropski. Te su trzavice rješive - posebno zato što imamo važnijih problema. - Kojih, na primjer? = Glavno je pitanje suradnje s one strane saveza - gdje i čime, dakle kako prikupiti nužne resurse? - Gdje? (Holbrooke pokazuje najavu vijesti na televizijskoj postaji CNN i pojačava ton na televizijskom aparatu) = Na Cipru, u Africi, na jugu Libanona, u Sierra Leoneu, Kongu - gdje god moramo izići na kraj s ostavštinom kolonijalizma. - Zašto bi nam to trebalo biti tako važno? = Zato što ne možemo skrenuti pogled. Afrika ni u kom slučaju nije 'zaboravljeni kontinent', a ne možemo provesti ni neku vrstu kontinentalne trijaže - za ove ćemo se brinuti a za one nećemo jer im više nema pomoći. Svijet je jednostavno postao premalen za tako nešto. Ono što se događa tamo daleko na Kosovu, u Kongu jako nam se približilo - sjetite se samo rijeka izbjeglica za vrijeme rata na Balkanu. - Zar bismo trebali intervenirati posvuda? = Ne zagovaram unilateralni intervencionizam - još vrijedi načelo selektivnosti. No, budete li se ponašali kao da je Afrika zaista 'zaboravljeni kontinent', ona će to ubrzo ponovno postati. Usprkos svemu, morat ćemo se njime pozabaviti samo će cijena biti veća nego u slučaju ranije intervencije. Problemi Afrike ne mogu biti ograničeni samo na taj kontinent. - Koji problemi? = Ponajprije AIDS, apsolutno najgori problem. Drugo, ekološka kriza i treće - politička kriza: posvuda prijeti opasnost da ova posljednja preraste u rat. (...) - Što možemo učiniti? = Upravo sam pokušao spriječiti rat između Etiopije i Eritreje. Vijeće sigurnosti UN-a može bar uložiti određene napore u rješavanje tog problema. Vaše prvo pitanje odnosilo se na takozvanu altantsku krizu. U stvarnom svijetu, Britanci, Francuzi, Rusi i Kinezi zamolili su nas da vodimo misiju u Africi. Jean-David Levitte, francuski veleposlanik pri UN-u i nekadašnji Chiracov savjetnik za sigurnosti, kazao mi je tijekom ovog puta sljedeće: 'Naše je suparništvo u Africi stvar prošlosti'. To nisu sitnice. - Usprkos tome, Europljani optužuju Amerikance za hegemonizam i unilateralizam. = To je sjajna priča. SAD su nesumnjivo 'hipersila' kao što izjavljuje Vedrine (francuski ministar vanjskih poslova). No, to nije bila kritika već opis činjenica, fact of life, uvjeravao me na večeri. Vedrine nije protiv Amerike već je realan. Ako smo zaista hipersila, tada smo najneodlučnija hipersila u povijesti. Ne tjera nas nikakva potreba i ne namećemo se. Vi Europljani uvijek nam dijelite dvojake epitete. Čas smo hipersila, čas se nastojimo držati podalje od problema. Samo ako je naša sigurnost izravno ugrožena u našem stražnjem dvorištu, djelovat ćemo po potrebi i sami. U svim ostalim slučajevima težit ćemo vodstvu samo u suradnji s našim najvažnijim saveznicima: Engleskom, Francuskom, Njemačkom. Tako stoje stvari u realnom svijetu.