IT-YU-krize-nemiri IT-18.V.-LA REPUBBLICA-SRPSKA SUDBINA ITALIJALA REPUBBLICA18. V. 2000.Sudbina Srba"(...) Bilo je predvidljivo da će srpska diktatura ubrzo odustati od maska koje su još dopuštale da se pravi 'mekom' i postmodernom.
No bila je nepredviđena epizoda koja je prethodila tom fatalnom koraku. Prošloga je tjedna Moskva primila dva Miloševićeva izaslanika, jugoslavenske ministre vanjskih poslova i obrane: drugi, general Ojdanić, tražen je zbog ratnih zločina od Haaškoga suda u čijem je ustanovljavanju sudjelovala Rusija u svojstvu članice Vijeća sigurnosti. Prije dva dana TASS je iznosio pretpostavku o Putinovu posjetu Beogradu. Jučer su ruski vojni izvori brzo otklonili prosvjede Washingtona i Haaškog suda zbog izostalog uhićenja generala Ojdanića: Moskva, kazalo se u biti, ne priznaje autoritet Suda ili barem ne toliko da bi njemu podčinila nacionalne interese. No koji su to nacionalni interesi, to je problem. Do jučer se činilo da je ruski interes u suradnji sa zapadnjacima, nužnoj kako bi se Međunarodni monetarni fond uvjerio da otvori kreditne kanale. Moskva je zapravo vršila pomiriteljsku ulogu u odnosima prema Miloševiću, prema kojemu je između ostaloga
ITALIJA
LA REPUBBLICA
18. V. 2000.
Sudbina Srba
"(...) Bilo je predvidljivo da će srpska diktatura ubrzo odustati
od maska koje su još dopuštale da se pravi 'mekom' i postmodernom.
No bila je nepredviđena epizoda koja je prethodila tom fatalnom
koraku. Prošloga je tjedna Moskva primila dva Miloševićeva
izaslanika, jugoslavenske ministre vanjskih poslova i obrane:
drugi, general Ojdanić, tražen je zbog ratnih zločina od Haaškoga
suda u čijem je ustanovljavanju sudjelovala Rusija u svojstvu
članice Vijeća sigurnosti. Prije dva dana TASS je iznosio
pretpostavku o Putinovu posjetu Beogradu. Jučer su ruski vojni
izvori brzo otklonili prosvjede Washingtona i Haaškog suda zbog
izostalog uhićenja generala Ojdanića: Moskva, kazalo se u biti, ne
priznaje autoritet Suda ili barem ne toliko da bi njemu podčinila
nacionalne interese. No koji su to nacionalni interesi, to je
problem. Do jučer se činilo da je ruski interes u suradnji sa
zapadnjacima, nužnoj kako bi se Međunarodni monetarni fond uvjerio
da otvori kreditne kanale. Moskva je zapravo vršila pomiriteljsku
ulogu u odnosima prema Miloševiću, prema kojemu je između ostaloga
ruska diplomacija osjećala odbojnost. Beogradsko je
veleposlanstvo održavalo srdačne odnose s Draškovićem i drugim
oporbenim čelnicima. Rusi su svima ponavljali da neće tolerirati
intervenciju srpske vojske radi 'normaliziranja' buntovničke
crnogorske vlade. Sada stvari višu nisu tako jasne. Šutnja Kremlja
(i veleposlanstva u Beogradu, od kojega je oporba jučer uzaludno
tražila objašnjenje) ovlašćuje barem na sumnju da je Putin dao svoj
pristanak na stezanje u Srbiji. U tom bi slučaju Washington Post bio
u pravu: prema američkom listu, Moskva želi, ne samo poduprijeti
Miloševića, nego čak i primorati zapadnjake da mu vrate ulogu
nužnog sugovornika. Ako bi to bio taj manevar, i ako uspije, iz toga
bi ismijani izišli Haaški sud i nesigurna zapadnjačka linija glede
ljudskih prava. Vratilo bi se na staro. Sferama utjecaja. Na
apsolutnu vladavinu nacionalne države. I, tko zna, jednoj maloj
Jalti u kojoj bi Putin mogao i skinuti zaštitu s Miloševića, ako bi u
zamjenu dobio jamstva za ležišta nafte u Kaspijskom području, s
naftom po 30 dolara za kojom zapadnjaci sve više žude.
Kakvi god bili planovi Moskve, prema velikom dijelu srbijanske
oporbe, samo je Moskva u stanju zaustaviti srpski režim: ne Europa
koja je jučer izjavljivala da je zaprepaštena, ali nije znala što
činiti. U stvarnosti je ta oporba od jučer primorana suočiti se s
dugo otklanjanom očevidnosti: Srbima nitko neće darovati slobodu.
Na njima je da spase domovinu od dvostruke noćne more koja se
odjednom nazire: Kuba ili implozija. S diktaturom koja postaje
tvrđa, od jučer u Beogradu barem ovo počinje biti jasno: u rukama
Srba je njihova sudbina", piše Guido Rampoldi.