IT-10.5.REPUBBLICA- CHIRAC:HAIDER I BOSSI

ITALIJA LA REPUBBLICA 10. V. 2000. Chirac: "Italija kao Austrija ako bi vladali Polo i Lega" "Ako Berlusconi, u savezu s Legom Nord, pobijedi na izborima, s Italijom 'će se isto postupati kao i s Haideorovom Austrijom. Europa će morati poduzeti sankcije'. Jacques Chirac je kategoričan, Umberta Bossija smatra isto toliko opasnim koliko i guvernera iz Klagenfurta, te to daje do znanja. Ne službeno, jer to diplomatska pravila ne bi dopustila, nego okolnim putovima. Trećega svibnja tijekom posjeta Savoi, neki su se novinari okupili oko državnog čelnika, i jedan od njih ga je upitao za mišljenje o možebitnom dolasku na vlast većine Berlusconi-Bossi. Chirac je odgovorio neformalno, ali odlučno, rečenicom koju smo naveli, a koju je danas objavio 'La Canard encheine'. Dvojba glede izvornosti nema mnogo: satirički list je uvijek dobro obaviješten. Vijest je objavljena na drugoj stranici, gdje se obično tiskaju 'off' izjave političara koje bi u teoriji trebale ostati povjerljive. Chiracovo mišljenje, premda nije javno izrečeno, riskira da izazove veliki buku na obalama Tibra. No njegovo stajalište ne iznenađuje. Čelnik francuske države, unatoč svojeg smještaja na desnici, nikada nije prihvaćao kompromise s ksenofobnim i rasističkim pokretima. U prošlosti je izgubio mnogo izbora zbog toga što je odbijao bilo kakav kontakt, izravan ili neizravan, s Nacionalnom Frontom Jean- Marie Le Pena. I upravo ta njegova duboka unutarnja privrženost demokratskim načelima navela ga je da predvodi europski prosvjed protiv dolaska na vlast slobodarske stranke Joerga Haidera. Chirac, zajedno sa španjolcem Aznarom i belgijskim predsjednikom vlade, bio je inspirator sankcija protiv Austrije te se pokazao nepopustljivim u iskazivanju svojeg stajališta: zaprijetio je da će odbiti slikanje za skupnu fotografiju sa skupa na vrhu u Lisabonu zbog nazočnosti austrijskoga kancelara Wolfganga Schuessella, i odbio je u Elizeju primiti eurozastupnike europske narodne stranke jer su među njima bili članovi austrijske narodne stranke, Haiderove saveznice. Mišljenje francuskoga državnog čelnika nije osamljeno u pariškom političkom svijetu. Na Uskrs, ministar europskih poslova Pierre Moscovici (socijalist vrlo blizak Lionelu Jospinu), u jednom je intervjuu izrazio stajalište identično onom Chiracovu : 'Savez Berlusconija sa strankama krajnje desnice stvorio bi problem Europskoj uniji'. Moscovici je govorio o sporazumu s Legom Nord i lokalnim spoarzumima s Rautijevim MSI-om: 'Nemam nikavih simpatija za Berlusconija niti za njegove saveznike, no zabrinjava me Bossi'. Ministar je uz ostalo objasnio da nema ništa protiv Alleanze Nazionale: 'Fini je evoluirao, to kažem bez ikakvih simpatija, no barem se može kazati da je Finijeva stranka, u usporedbi s Haiderovom, bila jasna'. Glede tog pitanja, sve u svemu, desnica i ljevica se slažu. Nije slučajno što se Francuska opire zamisli omekšavanja sankcija, koju podupiru poglavito Nijemci. (...) Nepomirljivost, sve u svemu, ostaje pravilo ponašanja te je stoga teško zamisliti Francusku kako proganja Austriju, a bezbolno prihvaća možebitni dolazak Lege u talijansku vladu. Naravno, svi znaju da se prema Rimu ne može postupati kao prema Beču, ako ni radi čega drugoga onda stoga što je Italija jedna od šest zemalja utemeljiteljica Zajednice. Pa ipak, pretpostavka Bossijeva dolaska na vlast izaziva rašireno neprijateljstvo: legistički vođa i mnogi njegovi pukovnici nikada nisu skrivali svoje simpatije za Haidera, a nacrt zakona protiv imigracije kojega su pripremile Lega i Forza Italia smatran je ksenofobnim. Nije slučajno da je jedini francuski politčar koji ga je toplo prihvatio bio Jean-Marie Le Pen", piše Giampiero Martinotti.