IT-8.V.-LA STAMPA-EU I AUSTRIJA

ITALIJA LA STAMPA 8. V. 2000. EU i Austrija, čekajući azorsku anticiklonu "Još nije došlo do azorske anticiklone, koja, kao što je poznato, nosi lijepo vrijeme u Europu. Još je mnogo oblaka na nebu. No s otoka Sao Miguel, u portugalskom arhipelagu, gdje su se sastali ministri vanjskih poslova Europske unije, došao je poneki novi znak, glede cjelokupnoga pitanja sankcija Austriji (zato što je u vladu uključila jednu stranku krajnje desnice). Kazaljka na barometru počinje se pomicati. Kao što je rečeno više puta, tema je složena jer s jedne strane pogađa suverenost Austrije, a s druge pravo njezinih partnera da se brinu glede udjela u vlasti takozvane stranke slobode; da se brinu, također, zbog mogućnosti da se to razvije u zarazu ili da se barem stvori presedan za druge zemlje u kojima su također nazočne ekstremističke stranke, nekompatibilne s 'temeljnim vrijednostima' europskih demokracija. S austrijske strane do sada su došli proturječni signali. Narodna stranka (katolička) kancelara Schuessela zaklela se da neće ništa promijeniti u poštivanju obveza koje proizlaze iz europskih ugovora; sama 'liberalna' stranka se formalno pridružila toj 'zakletvi', prilagođavajući se i svojim lišavanjem službene nazočnosti, u vodstvu, uznemirujućega ideologa Haidera. No nije tajna da se isti taj Haider, maknut u njegovu 'minimalističku' ulogu guvernera Koruške, još smatra pravim čelnikom i inspiratorom desnog pokreta, te u tom svojstvu nastavlja izbacivati izjave i ocjene neprihvatljive za bilo kojeg demokrata. Tome se pridodaje prijetnja, potom djelomice umanjena, jednim nacionalnim referendumom, koji bi zasigurno osudio sankcije EU-a i istodobno potvrdio volju Austrijanaca da ostanu integralni dio europske gradnje. Sve to ne može a da ne stvori veliku neugodnost partnerima Beča, koji uvijek vise između vjere i 'načela', i bojazni da bi pretjerana krutost bila kontraproduktivna, i dodatno pothranila snagu ksenofobne desnice, u Austriji i ne samo tamo. Od tuda proizlaze, vjerojatno, ti prvi, oprezni, znakovi spremnosti na dijalog iskazani u Sao Miguelu. Moj je dojam da se, pragmatično, nastoji problem držati pod nadzorom, spriječiti da se degenerira, više nego što se nada u njegovo stvarno rješavanje. Možda se, u ovom trenutku, nema što drugo učiniti. Međutim, to je ta uobičajena Europa, koja pokazuje trzaje ponosa, ili identiteta, te potom ne zna kako njima upravljati i razvijati ih. I to zato, vjerujem ne iz zle namjere ili mlitavosti, nego zato što joj nedostaju konkretni institucionalni instrumenti. Pravo rješenje bilo bi (kao što želi Europski parlament i talijanska vlada) djelotvorno definiranje 'Povelje temeljnih prava', o kojoj se sada raspravlja u Bruxellesu te, poglavito, njezino uključivanje u sljedeći sporazum o unutarnjoj reformi EU- a; što bi značilo pokretanje stvarnog europskoga Ustava, kojega bi potom svi bili prisiljeni poštovati, te po kojemu bi svi bili automatski ocjenjivani, bez prostora za diskrecijske ocjene. Tek tada bi se dobilo pravu azorsku anticiklonu, u kojoj bi možebitne lokalne turbulencije (sutra možda talijanske?) prošle bez šteta za opću 'atmosfersku' sliku", piše Aldo Rizzo.