ZAGREB, 8. svibnja (Hina) - Bez razvoja poljoprivrede ne može se zamisliti brži ukupni razvoj hrvatskog gospodarstva, jedinstven je zaključak svih sudionika u domaćoj poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Kako je hrvatska Vlada
započela rad na izradi strategiji gospodarskog razvoja mnoge poljoprivredne institucije i udruženja već su pripremili konkretne prijedloga onog što bi u poljoprivredi trebalo učiniti kako bi se stanje pomaknulo s mrtve točke te izvršile pravovremne pripreme za skori ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Razvoj domaće poljoprivrede trebao bi biti potpomognut i novim Zakonom o poljoprivredi koji nadležno Ministarstvo priprema, a o kojem bi se uskoro trebalo započeti raspravljati i u stručnim krugovima.
ZAGREB, 8. svibnja (Hina) - Bez razvoja poljoprivrede ne može se
zamisliti brži ukupni razvoj hrvatskog gospodarstva, jedinstven je
zaključak svih sudionika u domaćoj poljoprivredi i prehrambenoj
industriji. Kako je hrvatska Vlada započela rad na izradi
strategiji gospodarskog razvoja mnoge poljoprivredne institucije
i udruženja već su pripremili konkretne prijedloga onog što bi u
poljoprivredi trebalo učiniti kako bi se stanje pomaknulo s mrtve
točke te izvršile pravovremne pripreme za skori ulazak u Svjetsku
trgovinsku organizaciju (WTO). Razvoj domaće poljoprivrede trebao
bi biti potpomognut i novim Zakonom o poljoprivredi koji nadležno
Ministarstvo priprema, a o kojem bi se uskoro trebalo započeti
raspravljati i u stručnim krugovima.#L#
Od stjecanja samostalnosti pa do danas država nije donijela
cjelovitu poljoprivrednu poltiku, no iako je Sabor 1995. godine
usvojio dokument pod nazivom "Strategija razvitka hrvatske
poljoprivrede" taj je dokument prema ocjeni ljudi iz branše ostao
samo skup ciljeva, koji se nisu mogli ostvariti jer su nedostajale
konkretno osmišljene koncepcijske, organizacijske, ekonomsko-
financijske i druge mjere potpore.
"Poljoprivredna politka mora biti realna, polaziti od zatečenog
stanja, odnosno takva da je država može i provesti", kaže poznavaoc
stanja hrvatske poljoprivrede Stipan Bilić koji je autor nedavno
predstavljenog materijala "Državna poljoprivredna politika -
ciljevi, sredstva, provođenje" (izrađenog u suradnji s Sektorom za
poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo pri Hrvatskoj
gospodarskoj komori). Taj materijal sadrži cjelovit prikaz
zatečenog stanja, ciljeve koje se žele ostvariti s tako definiranom
poljoprivrednom politikom te konkretna rješenja utemeljena na
tržišnim načelima.
Zaustavljanje pada i povećanje proizvodnje do razine podmirenja
barem 95 posto potrošnje, smanjivanje uvoza na 400 do 500 milijuna
američkih dolara na godinu, jači izvoz (do približno milijarde
dolara), smanjivanje cijena hrane za otprilike 20 posto (što se
očekuje nakon pristupa u WTO), uređenje odnosa prema poznatim
europskim dostignućima, te osiguranje dobrog dohodka od rada u
poljoprivredi, ciljevi su od kojih bi trebalo polaziti buduća
hrvatska poljoprivredna politka.
Bilić kaže kako će se spomenuti ciljevi ostvariti uz intenzivno i
ekstenzivno korištenje domaćih resursa. Intenzivnu proizvodnju
treba poticati na način da se cijene finalnih proizvoda iz te
proizvodnje izjednače s cijenama na svjetskom tržištu gdje su
cijene na razini 60 posto naših cijena. Za provođenje pravovaljane
politke u početku je potrebno u proračunu za poticaje osigurati oko
1,7 milijardi kuna. Nakon stabilizranja proizvodnje, prema Biliću,
potrebno je izraditi detaljan razvojni plan kako bi se povećala
ratarska prizvodnja za 40 do 50 posto, a stočarska proizvodnja za
najmanje 2,5 puta.
Danas u Hrvatskoj postoji 530.000 obiteljskih imanja prosječne
veličine 2,9 hektara, a osim tih imanja postoji nekoliko stotina
poduzeća (broj nije do kraja poznat) koji obrađuju državnu zemlju
ukupne površine od 450.000 ha (od čega je 370.000 ha oranica).
Međutim, kaže Bilić, izrazito je smanjen broj stoke i ukupno ima oko
800.000 uvjetnih grla. Danas se proizvodi oko 800.000 tona krušnih
žitarica i 1,7 milijuna tona stočnih žitarica, a smanjenje
proizvodnje intenzivnije je u zadnjih desetak godina, jer se koncem
80-tih godina proizvodili 3,5 milijuna tona žitarica, a što je još
važnije bilo je 1,45 milijuna uvjetnih grla stoke. Smanjenjem broja
stoke osiromašena je ukupna poljoprivredna proizvodnja.
Takva kretanja u proizvodnji utjecala su na visok porast uvoza, pa
je Hrvatska postala veliki uvoznik iako je kroz zadnjih stotinjak
godina sve do devedesetih bila neto izvoznik, drži Bilić.
Prije desetak godina, prema tadašnjim istraživanjima Ujedinjenih
Naroda (UN) u Hrvatskoj je vrijednost proizvedene hrane bila 7,5 do
osam milijardi njemačkih maraka. Primarna poljoprivredna
proizvodnja u ukupnoj vrijednosti bruto proizvoda sudjelovala je s
približno 13 posto, a sličan udio imala je i prehrambena
industrija. Osim toga, uz te dvije grane vezalo se 12-15 posto bruto
proizvoda iz drugih gospodarskih grana, a u trgovinu koja u ukupnom
bruto proizvodu sudjeluje s oko 14 posto na hranu otpada blizu 50
posto ukupnog prometa. Stoga je prema Biliću, utemeljena ocjena da
se na hrvatsku poljoprivredu oslanja oko 45 posto ukupnog bruto
proizvoda, zbog čega je važan njezin razvoj.
U cjelovitom sagledavanju i osmišljavanju državne poljoprivredne
politke svi se slažu da je potrebno definirati važnost hrane u
potrošnji i proizvodnji, bilancirati proizvodnju, zacrtati
zemljišnu politiku te definirati ekonomske mjere državne politike
i to od politke cijena, poreznog sustava, sustava državne potpore,
carina, pitanja obrtnog kapitala i kreditiranja.
Visoko učešće izdataka za hranu ograničava izdatke za ostalu
potrošnju i mogućnosti razvoja drugih gospodarskih grana, te stoga
u konačnici poljoprivrednu politika trebao voditi polazeći od
načela da hrane mora biti jeftina i prihvatljiva potrošačima, ali
istodobno mora biti zaštićen dohodak proizvođača.
(Hina) mku ds