US 5. V. 2000. ANGLOAMER. SAVEZ

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5. V. 2000. Savez zemalja engleskog govornog područja? Zamisao čije je vrijeme prošlo "Washingtonski časopis 'The National Interest' nedavno je objavio članak uglednog povjesničara Roberta Conquesta, u kojem on poziva na stvaranje političke zajednice zemalja engleskog govornog područja", piše William Pfaff. "Conquest je Englez, pjesnik i povjesničar, i sad radi za Hooverov institut u Kaliforniji. U svom članku on predlaže da Britanija i Sjedinjene Države stvore političku udrugu ili savez s Kanadom, Australijom i Novim Zelandom. On misli da bi to bilo 'prirodan a ne umjetan savez' budući da je u skladu s 'kulturnim sklonostima' zemalja sudionica a ne njima na uštrb, za što misli da je slučaj s Europskom unijom. On Europsku uniju uspoređuje s takvim neuspješnim multinacionalnim savezima poput Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Ujedinjene Arapske Republike, izražavajući uvjerenje da će nacionalizam zemalja članica s vremenom uništiti Europsku uniju. To pokazuje znatno podcjenjivanje europske pomirbe koja se već dogodila na zamalo svim razinama društva od pedesetih godina, i moralnih posljedica političkih razdora koje su donijela dva svjetska rata. Conquest predugo živi u Kaliforniji. Svejedno, što je sa zalaganjem za savez zemalja engleskog govornog područja? Ta zamisao nije nikakva novost. Knjiga koju smo pokojni Edmund Stillman i ja objavili 1964. sadrži obranu upravo takve zajednice, ili saveza država engleskog govornog područja. Washington je imao - i ima - veće ambicije. On je držao da je već zadobio Britaniju i Kanadu. Britanija je okrenula leđa Australiji i Novom Zelandu, istovremeno pokušavajući njegovati naklonost Sjedinjenih Država, iz razloga koji su čak i tad izgledali kao odricanje od vlastitih interesa. To okretanje od onog što se tad nazivalo 'bijelim Commonwealthom' tek treba naći svog povjesničara, iako su autori poput pokojnog Alana Clarka i povjesničara Johna Charmleya tvrdili da je Britanija protuprirodno podvrgnula svoje interese američkima tijekom Drugog svjetskog rata. Charmley piše da je pod vodstvom Winstona Churchilla (njegova je majka, dakako, bila Amerikanka), Britanija svojevoljno odbacila svoje imperijalističke interese da umiri Sjedinjene Države, jer je Churchill imao romantičnu viziju moguće unije zemalja engleskog govornog područja. Sjedinjene Države nesentimentalno su slijedile svoje interese na uštrb Britanije. Ispitivanje javnog mnijenja iz 1942. utvrdilo je da 60% Amerikanaca misli da su Britanci 'tlačitelji'. Jedan razlog zbog kojeg se američka mornarica oduprla Rooseveltovoj odluci da rat u Europi učini prioritetom pred pacifičkim ratom, bio je da je mornarica tradicionalno smatrala da se američki i britanski interesi ne bi nikad mogli poklopiti. Jedan od Rooseveltovih ratnih ciljeva bio je kraj europskih carstava. (...) Ponovno oživljavanje zamisli o savezu zemalja engleskoga govornog područja stiže prekasno, i razumljivo je zašto ju Hugo Young, kolumnist 'The Guardiana', naziva 'posljednjim udarom izopačenog angloamerikanizma koji se pretvorio u svoju parodiju.' Svejedno, zamisao je u Britaniji potaknula rasprave. Tamo je čak iz trendovskog tabora novih laburista stigla knjiga u kojoj se s oduševljenjem predlaže da Britanija postane američka država - uz zanemarivanje pitanja bi li Sjedinjene Države željele takav čudan teret. Zajednicu zemalja engleskoga govornog područja promiču magnat kanadskog tiska Conrad Black u svojim londonskim novinama, i pronalazi potporu Margaret Thatcher i drugih koji su neprijateljski raspoloženi prema Europskoj uniji, i nostalgični za ratnim savezom. U Sjedinjenim je Državama ta zamisao privukla nekolicinu postarijih nostalgičara, no inače nema zagovornika. Naraštaj ratnog saveza mrtav je ili umire, a za većinu mlađih Amerikanaca Britanija je, kao i ostatak zapadne Europe, dio Disneylanda."