FR-LE MONDE 7.5.AMERIKA I KINA

FRANCUSKA LE MONDE 7. V. 2000. Uspon Kine među trgovačke sile izaziva podjele u Americi "Sjedinjene su Države prvi put u mirno doba izjavile da kane osnovati posebno tijelo u vladi koje će stalno pratiti odnose s jednom drugom zemljom: Kinom. Premda se taj korak (koji je 'Wall Street Journal' ocijenio 'izvanrednim') teoretski tiče samo jednog osobitog područja tih odnosa - trgovačkog - on je u neku ruku priznanje da Kina ima bitnu ulogu u američkom gledanju na svijet. Prema programu koji su tajnik za trgovinu William Daley i predstavnica za trgovinu Charlene Barshevsky u srijedu 3. svibnja predstavili povjerenstvu Zastupničkog doma (s godišnjim proračunom od 22 milijuna dolara ili 24,4 milijuna eura) trebalo bi se osnovati upravno tijelo koje će nadgledati poštuje li Peking preuzete obveze u svezi s trgovačkim otvaranjem. U sklopu ministarstva trgovine uvest će se posebna dužnost povjerenika za to pitanje, dužnost zamjenika tajnika za Kinu. Njezin će obnašatelj pravnim i diskrecijskim mogućnostima paziti da Peking poštuje odredbe sporazuma koji je zaključen u studenom 1999. sa SAD-om kako bi se potaknuo ulazak Kine u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO). Prema tom sporazumu, Kinezi moraju svoje tržište širom otvoriti za američke proizvode i usluge. Svako će nepoštovanje tog sporazuma automatski povući za sobom kazne ako Peking u nevjerojatno kratkom (pa i nemogućem) roku od devedeset dana ne predloži protumjere. Čak ni Japan, čija je trgovina s Amerikom dugo bila najveći povod nesloge (zbog puno većeg obima nego što je kinesko-američka razmjena), nije nikada bio izložen takvim mjerama. Ta je mjera, u jednu ruku, popratni lijek koji treba olakšati, ako se može, gutanje velike pilule koju uprava Billa Clintona na odlasku daje Kongresu: davanje Kini statusa države koja ima 'stalne i normalne trgovačke odnose' (Pemanent and Normal Trede Relations - PNTR) sa SAD-om. Zamjenik tajnika bit će zadužen da pazi kako SAD ne bi bio prevaren zbog stalnog pristupa Kineza američkom tržištu. Kineski je status prema tom tržištu već desetak godina u središtu političkih prepirki kako bi se utvrdilo može li se zemlji u kojoj se ozbiljno krše ljudska prava jamčiti slobodan pristup američkom potrošaču. Podizanje te hipoteke na izvoz u Ameriku bio bi veliko olakšanje za kineski režim. Američke carine više ne bi bile podložne promjenama raspoloženja javnosti - i njezinih zastupnika - koje se u zadnjih dvadeset godina kreće od velikog divljenja prema Kini do osjećaja gađenja prema njezinoj vladi. To bi utjecalo i na Peking: nakon odobrenja, sporazum iz 1999. omogućio bi američkim farmerima da na kineskom tržištu zarade 1,6 do 2 milijarde dolara više (1,7 do 2,2 milijarde eura) na godinu. No dobitak nadilazi granice raspre između trgovine u bogatoj demokraciji i ljudskih prava u siromašnoj diktaturi. Pitanje položaja Kine dobiva gotovo 'filozofsku' važnost u Sjedinjenim Državama. Uvjeti u kojima rade kineskih radnici američki su ulog na izborima. K tome, pitanje se prebacuje na strateški plan. Razdraženost i nepovjerenje stalno utječu na kinesko gledanje na Ameriku. Vidi se to i ovih dana kada vlada u Pekingu ne sprječava u potpunosti obilježavanje obljetnice 'slučajnog bombardiranja' njezina veleposlanstva u Beogradu u doba rata na Kosovu, prije točno godinu dana, 7. svibnja 1999. Više nema dvojbe da povlašteni odnosi između dviju zemalja pripadaju prošlosti, ne samo zbog gospodarskog razvitka Kine, već i zato što se na zemljovidu javlja Tajvan kao međunarodni, a ne samo kinesko-američki sigurnosni problem. Ozbiljna kriza na tom području između Pekinga i Washingtona mogla bi prisliti Japan da se odluči između vojnog saveza s Amerikom i opreza koji mu nameće blizina Kine. U biti, u igri je pitanje odnosa koje Washington može uspostaviti sa suprotnom obalom Tihog oceana u razdoblju nakon hladnog rata", piše Francis Deron.