AU 4.5.DS:YU-APSOLUTIST TITO NAKON 20 G

AUSTRIJA DER STANDARD 4. V. 2000. Čelična pesnica u mekoj baršunastoj rukavici "Prije 20 godina, 4. svibnja 1980., umro je neposredno uoči svog 88. rođendana Josip Broz Tito, predsjednik i maršal 'Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije' (SFRJ). Građani Jugoslavije plakali su, zemlja se zavila u tugu. Europa i Amerika bile su zabrinute - opravdano: deset godina kasnije SFRJ se raspala u krvavom građanskom ratu. Tito je još 1937. odvojio zabranjenu KP Jugoslavije od Moskve a njegovi su partizani od 1941. vodili borbu protiv njemačke i talijanske opsadne sile. Tito je završio rat kao pobjednik i narodni junak. G. 1948. raskinuo je nepovratno veze sa Staljinom, izdvojivši Jugoslaviju iz Istočnog bloka. Samoupravljanjem je pokrenuo eksperiment 'komunizma s ljudskim licem', a kao jedan od utemeljitelja i vođa Pokreta nesvrstanih zemalja postao je utjecajni sugovornik Istoka i Zapada. Ostavio je iza sebe zemlju čiji su građani živjeli u većoj slobodi i nerazmjerno većem blagostanju od onih na Istoku - istodobno uživajući u socijalnoj sigurnosti o kojoj su ljudi na Zapadu mogli samo sanjati. Doduše, upravljao je zemljom čeličnom pesnicom. Neki su smatrali da je čelična pesnica bila obučena u meku baršunastu rukavicu. Tito je nazivan i 'prosvijećenim apsolutistom' i 'posljednjim habsburgovcem'. Kao svoju političku oporuku ostavio je ustav iz 1974. koji je probrazio saveznu državu u neku vrstu konfederacije. Tito je uočio zametke nacionalizma u svih šest jugoslavenskih republika i nadao se da će ga spomenutim ustavom suzbiti. Dogodilo se upravo suprotno. Nakon raspada Istočnog bloka, g. 1990. održani su u jugoslavenskim republikama prvi relativno slobodni izbori. Posvuda su pobjednu odnijele nacionalističke stranke. Time je započeo proces labavljenja veza ponajprije između Hrvatske i Slovenije s jedne i federacije s druge strane. Tu je tendenciju posebno podupro uspon jednog srpskog političara - riječ je o Slobodanu Miloševiću. Pravnik, dotada zaposlen u gospodarstvu, uspio je u proljeće 1987. pučem na sjednici središnjeg komiteta istisnuti sve protivnike i prigrabiti vlast u Srbiji. Milošević je smatrao da je izabran za preuzimanje Titova nasljeđa. Njegova je omiljena teza bila da su Slovenija i Hrvatska izrabljivale Srbiju za Titove vladavine te je svom narodu poručio sljedeće: 'Kaže se da mi Srbi ne znamo raditi - ali znamo se dobro tući!'. Budući da ga nitko nije želio na položaju Titova nasljednika, Milošević je započeo borbu za 'veliku Srbiju', državu u kojoj su trebali živjeti svi Srbi. Rezultat: Titova Jugoslavija raspala se u krvavim ratovima, stotine tisuća Srba protjerane su iz Hrvatske, Bosne i Kosova, iz područja na kojima su živjeli stoljećima; Srbija je pak gospodarski i socijalno uništena i polako gasne pod teretom međunarodnoga gospodarskog embarga. Prošle je godine zbog represije srpske policije na Kosovu NATO 87 dana bombardirao Jugoslaviju koju danas čine još samo Srbija i Crna Gora. 'Kolijevka srpstva' pretvorena je međunarodni protektorat u kojem gotovo više i nema Srba. Uz iznimku Slovenije, u gotovo svim dijelovima bivše Jugoslavije živjelo se u Titovo vrijeme daleko bolje nego danas. Zato se mnogi sa sjetom prisjećaju seljakova sina i bravarskog naučnika Josipa Broza. Na zidovima su se pojavili grafiti: 'Bravar je bio bolji!'", prenosi na kraju članka Andrej Ivanji.