FR-LIBERATION 4.5.GISCARD I TITO

FRANCUSKA LIBERATION 4. V. 2000. Tito ili Giscardova jugoslavenska pogrješka "Nedjelja 4. svibnja 1980.: u devetnaest sati srbijanski radio objavljuje vijest koja se očekivala otkako je početkom godine ostao bez noge: Josip Broz Tito je mrtav. U veleposlanstvu se brzo doznaje odluka Elizejske palače: Francusku će na pokopu zastupati premijer Raymond Barre. Iznenađeni smo, kao i naši jugoslavenski sugovornici. Već četiri mjeseca, sa svakim pogoršanjem zdravstvenog stanja maršala-predsjednika, brižno smo prenosili dobivene informacije o sastavu stranih izaslanstava o čemu se govorilo s obzirom na svršetak koji se činio skorim. Iz Pariza je stizao uvijek isti odgovor: doći će predsjednik Republike. No pokop utemeljitelja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije utvrđen je za 8. svibnja. Taj je dan 45. obljetnica pobjede saveznika, što je bilo znakovito, jer smo se opraštali od zadnjeg velikog borca protiv nacizma. U Parizu, stvari su se doživljavale drugačije. Nakon neuspjelog pokušaja da proslavu tog dana prebaci na prvu nedjelju, Valery Giscard d'Estaing odlučio je poći u Školu za djelatne dočasnike u Saint-Maixentu; istu se večer u Nici otvarao sedmi francusko-afrički susret na vrhu na kojemu su se očekivali šefovi država i vlada. Za predsjednika su bile važnije ove dvije domaće obveze. Ja sam mislio da je, u svezi s prvom točkom, Dunav bolja granica nego Sevre Niortaise, koja će jamčiti, bude li potrebno, sigurnost naše zemlje. Kada je riječ o putovanju zrakoplovom, ono se moglo organizirati čim se poslijepodne završi ukop, jer je Beograd bio samo dva sata leta udaljen od Pariza, a još manje od Nice. K tome, odluka državnog poglavara spriječila je petoricu do šestoricu afričkih predsjednika koji su već stigli u našu prijestolnicu, da dođu na pogreb. Možemo zamisliti kako bi bili iznenađeni čelnici države koja se gnušala kolonijalizma i neokolonijalizma i zalagala se za ljudska prava - osim u svojoj kući - kada bi vidjeli da iz istog zrakoplova izlazi francuski predsjednik i pola tuceta njegovih afričkih kolega. Propustili smo lijepu priliku... U Francuskoj su taj nedolazak oštro osudili. Socijalistički zastupnik iz Calvadosa Louis Mexandeau poziva premijera u Skupštinu. 'Liberation' donosi naslov 'Svjetski zrakoplov za Tita', ali ističe nedolazak 'trojice neotesanaca', predsjednika Cartera, Castra i Giscarda. 'Isprike nisu ovdje nikoga razuvjerile', piše pak 'Paris-Match' koji se podruguje: 'No gdje su, zapravo, Francuzi?' (...) Sljedećih se dana savjetnik Elizejske palače raspitivao kako je protekla svečanost. Kada sam mu rekao koliko nas je razočarao Predsjednikov nedolazak, iznio je novi razlog: maršal nije došao na ukop generala De Gaullea. Odmah sam mu odgovorio da Tito nije volio smrt i nije došao ni na Naserov, kao ni na ukop svog najbližeg suradnika Edvarda Kardelja koji je godinu ranije umro u Zagrebu. Moj sugovornik žali što nismo najavili dolazak Brežnjeva; podsjećam ga da Sovjeti nisu imali običaj unaprijed izvješćivati o putovanjima svojih čelnika. Uskoro sam shvatio razloge takva razmišljanja. Za razliku od Raymonda Barrea kojeg nije primio nijedan jugoslavenski čelnik (za razliku od Georgesa Marchaisa), Predsjednik Republike imao je brojne razgovore na najvišoj razini. Leonidu Brežnjevu poručio je da je zabrinut zbog Afganistana koji je zauzet koncem 1979. Tako nije imao svrhe njegov put u Varšavu jedanaest dana kasnije, zbog kojega ga je Francois Mitterrand nazvao 'malim telegrafistom', što je u glasilima odjeknulo na način koji nam je već znan. Podcijenivši Titov golem ugled, kako u Europi, tako i među nesvrstanima, i dajući prednost francuskim pitanjima godinu dana prije predsjedničkih izbora, Valery Giscard d'Estaing nije dobro prosudio, što ga je skupo stajalo", piše Alain Pierret, diplomat i bivši prvi savjetnik u francuskom veleposlanstvu u Beogradu.