US 3. V. NYT EURO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 3. V. 2000. Slabi su blagoslovljeni "I to je znači način na koji stiže euro: ne s praskom, već sa cviležom. Mnogi su zanesenjaci eurom, uvedenim prije tek 16 mjeseci, očekivali da će on brzo postati moćan takmac dolaru; također su očekivali da će euro biti veoma snažna valuta, uglavnom zbog svoje međunarodne uloge. To - ako bolje promislite - nikad nije imalo previše smisla i, u svakom slučaju, nije se dogodilo. Uveden pri vrijednosti od otprilike 1,17 dolara, euro je od tada više- manje jednakomjerno padao; prošloga je tjedna on nakratko pao na zamalo 90 centa, da bi se zatim počeo skromno oporavljati", piše Paul Krugman. "Slučajno, kad smo kod eura, ja sam gadan Amerikanac. To znači da sam jedan od onih sumnjičavaca koji nikad nisu bili uvjereni da je zajednička europska valuta posebno dobra zamisao, i koji su uvijek sumnjali da su Europljani oduševljeni monetarnom unijom jer im to daje izliku da ne misle o drugim problemima. Stoga biste mogli očekivati da ću likovati zbog pada eura. No slabost eura nije znak gospodarskih nevolja. Europskim gospodarstvima zapravo ide nešto bolje nego što je većina outsidera, uključujući i mene, očekivala. A pad valute unatoč tim dobrim vijestima više govori o racionalnosti tržišta nego o monetarnom eksperimentu. Tri osnovna problema Europe - a Europljani su koristili monetarnu uniju kao izliku da zanemare te probleme - jesu radna mjesta, radna mjesta i opet radna mjesta. Stara šala među ekonomistima kaže da europska definicija booma glasi: godina u kojoj stopa nezaposlenosti raste manje nego obično. Iza slabih rezultata u zapošljavanju nalazi se fenomen 'euroskleroze': tržišta rada toliko su začepljena vladinim pravilima i regulacijama da europske kompanije nemaju mnogo poticaja za stvaranje novih radnih mjesta - posebno slabo plaćenih radnih mjesta, koja u Sjedinjenim Državama mladima i pripadnicima manjina predstavljaju prvi korak u svijet rada. Europljani su, naravno, sarkastični prema američkom modelu. A takva retorika, čije implikacije mi gadni Amerikanci zauzvrat ismijavamo kao politiku dobro plaćenih nepostojećih poslova, nastavlja se. No ako promatrate što se zapravo događa u Europi, otkrit ćete da je u posljednje dvije godine stvoreno dosta novih radnih mjesta - a dobar dio njih uključuje upravo one iz vrste slabo plaćenog rada kojemu se europske vlade navodno protive. Izdajnički znak jest ono što se događa s ukupnim proizvodom po radniku: u zemljama u kojima se zapošljavanje širi najbrže, kao u Španjolskoj, produktivnost zapravo opada. To je, vjerovali ili ne, dobar znak: pokazatelj da marginalni radnici na posljetku pronalaze poslove. Ono što naivni Amerikanci nisu shvatili, pokazalo se, jest nadarenost bar nekih europskih društava za kreativno licemjerje. Francuska vlada, primjerice, nastavlja pripovijedati priču o zgroženosti okrutnim američkim modelom kapitalizma. U stvarnosti, međutim, čak i dok francuska vlada uvodi naizgled protutržišnu politiku, poput obveznog smanjenja radnog tjedna, ona potiho dopušta kompanijama da iskoriste rupe u sustavu - koristeći se skraćenim službenim radnim tjednom kao izlikom da odbaci stara pravila o vremenskom rasporedu rada, zapošljavanju velikog broja radnika sa skraćenim radnim vremenom, i tako dalje. Kao posljedica toga, iako je nezaposlenost u dobrom dijelu Europe prema američkim mjerilima još iznimno velika, a posebno je tako među mladima, ona se konačno počinje smanjivati. Znači li to da je slabost eura neopravdana, da tržišta Europi ne vjeruju dovoljno? Riječju, tako je. Pogledajte kamatne stope: obveznice u euru na deset godina donose oko 5,2%, ne puno manje od 6,1% koliko nose obveznice u dolarima. Tako svatko tko kupi obveznicu u dolarima umjesto u euru zapravo predviđa da euro za 10 godina neće vrijediti mnogo više nego sad. To nije uvjerljivo kad imate na umu da Sjedinjene Države imaju golem trgovački deficit - i inflaciju koja je, iako nije zabrinjavajuća, znatno iznad stope inflacije u Europi. Slabost eura, stoga, nije osuda europskoga gospodarstva. To je samo jedna od onih stvari koje se događaju na tržištima s vremena na vrijeme; i to će, također, proći."