IT-1.V.-LA STAMPA-OBNOVA BALKANA

ITALIJA LA STAMPA 1. V. 2000. "Balkan, obnova je dobro počela" "Na dramatično ljudsko i vojno iskustvo na Balkanu utjecala je 'cijena ne-Europe'. Šteta načinjena time što se ne rapolaže europskim političkim i gospodarskim entitetom koji bi bio u stanju spriječiti ratove i užase na vlastitim granicama. Suočena s posljedicama vlastite političke praznine, Europa je preuzela inicijativu u promicanju materijalne, političke i društvene obnove na europskom jugoistoku. Dužnost organiziranja međunarodne financijske pomoći Balkanu obnaša Fabrizio Saccomani, ime koje je godinama dio te male skupine Talijana koji su ostavili svoj trag u procesu europske ekonomske integracije: 'Obnova Balkana je najveći problem s kojime se suočava Europa', objašnjava Saccomani, 'i ako ne pokaže da će ga znati rješavati, može zaboraviti svaku mogućnost da postane globalna sila'. Zadaća Saccomanija, predsjednika skupine za gospodarsku obnovu u okviru 'Pakta za stabilnost' za Balkan, na početku je izgledala vrlo teška. Prigodom regionalne konferencije održane krajem ožujka u Bruxellesu, na kojoj se dalo 2 milijarde eura za sljedećih 12 mjeseci, perspektive obnove su se, ipak, 'pokazale boljima no što se vjeruje', smatra Saccomani. 'Koliko god dramatična, vojna intervencija izgleda da je pokrenula nešto u duhu suradnje. Za pregovaračkim stolom nije bilo sukobljavanja'. Radi se o odlučujećem elementu za ostvarivanje projekata koji bi trebali biti 'regionalni', a ne 'zemlja po zemlja'. Sa svoje točke gledanja, Saccomani ne podcjenjuje i 'cijenu ne- Italije'. 'Obnova je i problem nadmetanja zemalja najbližih balkanskom području, i upada u oči manja aktivnost Italije u odnosu na zemlje kao što su Grčka, Austrija i Njemačka'. 'Ne radi se nedostatku političke volje vlade', objašnjava Saccomani, 'nego o djelotvornosti sustava i javnog djelovanja: od dijela talijanskih tvrtki slušam zahtjev za ostvarivanje jedne zemlje-sustava koja bi bila u stanju organizirati intervencije na teritoriju, no to se teško razvija'. (...) Za Italiju, ipak, balkanska fronta predstavlja primarni problem vanjske politike: 'Mjesto smo dolaska velikog dijela useljeništva iz tih zemalja; mi smo, kao što se vidjelo tijekom rata, prvi teritorij uključen u korištenje zračnih baza, i imamo izravne interese u razvoju infrastrukturalnog temelja tog područja'. (...) Glede vrijednosti 'regionalnog pristupa' obnovi Balkana, Saccomani nema dvojba. Potrebne su infrastrukture koje bi ujedinile 'regiju': potrebno je iskoristiti albanske vodne resurse kako bi se iskoristilo crnogorsku obalu, stvoriti koridor koji bi povezivao Drač s Crnim morem, i ponovno uspostaviti plovidbu Dunavom, koji je stoljećima najvažniji komunikacijski put regije. (...) 'Ima pozitivnih znakova' primjećuje Saccomani, 'no ostaju ozbiljni političko-institucionalni problemi koji usporavaju ostvarivanje projekata u najkrhkijim sektorima Balkana'. Tipičan slučaj je Crna Gora od koje je Zapad zatražio da ostane u jugoslavenskoj federaciji, no koja ne može primati financijska sredstva jer su međunarodne organizacije blokirale financijsku pomoć Jugoslaviji. 'Rizici ponovnog raspirivanja napetosti su vrlo visoki. Europa, i sama Italija, moraju se uvjeriti u važnost ovoga izazova i imati hrabrosti ne zaustaviti se pred problemima, ne propustiti prigodu od ključne važnosti za mir i stabilnost na Balkanu'", piše Carlo Bastasin.