FR-US-oružje-Obrana-Vlada-Vojna industrija FR-MONDE 30.4.FRANC.I RAZORUŽANJE FRANCUSKALE MONDE30. IV. 2000.Francuska misli da je posrijedi napuštanje načela odvraćanja"Na području nuklearne obrane Francuska ne odustaje od načela
'najnužnije dostatnosti' svojih snaga, kako industrijskih, tako i vojnih. I to već deset godina. Danas se i dalje grčevito toga drži, unatoč možebitnoj destabilizaciji međunarodnih prilika i želji - koju pokazuje Washington - da se pokrene program proturaketnog štita koji bi promijenio načela odvraćanja. Kako god bilo, to je poruka koju Francuska pokušava poslati na konferenciji o promjeni ugovora o neširenju (TNP) koja je 24. travnja započela u New Yorku, objavivši u isto vrijeme službeni dokument u kojemu su nabrojene političke mjere radi nadzora naoružanja, što je njezin prinos raspravi o razoružanju planeta. Budući zakon o vojnom planiranju na kojemu se u ovom času radi, a trebao bi se dovršiti u lipnju utvrđivanjem financijske konstrukcije, potvrdit će načelo 'razine dostatnosti' francuskih nuklearnih snaga.Za sada je tek nekolicina promatrača, osobito u inozemstvu, pravilno procijenila razmjere ograničenja nuklearnih snaga koje je Francuska provela u čitavom lancu koji ide od projektiranja oružja
FRANCUSKA
LE MONDE
30. IV. 2000.
Francuska misli da je posrijedi napuštanje načela odvraćanja
"Na području nuklearne obrane Francuska ne odustaje od načela
'najnužnije dostatnosti' svojih snaga, kako industrijskih, tako i
vojnih. I to već deset godina. Danas se i dalje grčevito toga drži,
unatoč možebitnoj destabilizaciji međunarodnih prilika i želji -
koju pokazuje Washington - da se pokrene program proturaketnog
štita koji bi promijenio načela odvraćanja. Kako god bilo, to je
poruka koju Francuska pokušava poslati na konferenciji o promjeni
ugovora o neširenju (TNP) koja je 24. travnja započela u New Yorku,
objavivši u isto vrijeme službeni dokument u kojemu su nabrojene
političke mjere radi nadzora naoružanja, što je njezin prinos
raspravi o razoružanju planeta. Budući zakon o vojnom planiranju na
kojemu se u ovom času radi, a trebao bi se dovršiti u lipnju
utvrđivanjem financijske konstrukcije, potvrdit će načelo 'razine
dostatnosti' francuskih nuklearnih snaga.
Za sada je tek nekolicina promatrača, osobito u inozemstvu,
pravilno procijenila razmjere ograničenja nuklearnih snaga koje je
Francuska provela u čitavom lancu koji ide od projektiranja oružja
do njegova razvoja, preko industrijske proizvodnje. Dotle da, kada
bi to zahtijevale međunarodne prilike pod utjecajem teške i trajne
krize, ona sigurno više ne bi bila kadra obnoviti svoj prošli
arsenal. Francuska je odlučila da se na putu nuklearnog razoružanja
više neće vraćati unatrag, za razliku od drugih zemalja koje su bile
sporije od nje, napose u zadnje tri godine. Ona je pače preinačila
postojeće ustroje - u vojnom stožeru, u upravi za strateške poslove
i u povjerenstvu za atomsku energiju - koji su nekad sudjelovali u
stvaranju njezina vojnog arsenala i od kojih je načinila središta
za političko-vojnu i tehničko-znanstvenu procjenu za zemlje koje
su se obvezale na razoružanje. (...)
Danas nijedna druga nuklearna sila ne može reći da je učinila
toliko, pa i da se dovela u položaj, kao što je učinila Francuska,
koji bi mogao ugroziti njezinu sigurnost, ako bi, kojim slučajem,
opet počela utrka u naoružanju i ako bi se poništili napori u korist
kontroliranog i redovitog razoružanja, jer su stupili na pozornicu
izrazito destabilizirajući sustavi oružja. Budući da je početkom
90-ih osnovao državnu ustanovu za 'verifikaciju' koju je činilo
stotinjak stručnjaka zaduženih, među ostalim, da obavljaju pregled
nuklearnih tvornica, Pariz je kroz iskustvo naučio da svaka zemlja,
ako ima volje i mogućnosti, može zaobići propise i kriomice se
ušuljati u klub pravih nuklearnih sila, bez poziva.
Osim što je skupa, simulacija koju je započela Francuska nije lijek
za sve. Ona omogućuje da se na neki način 'kloniraju' nuklearne
glave, da se kopiraju postojeće rakete i da se spriječi njihovo
starenje, tj. propadanje. No te rakete neće biti novi modeli.
Simulacija je također mogućnost rješenja koja će se s vremenom
nametnuti. U tom smislu, izgradnju proturaketnog štita u SAD-u
Francuzi smatraju 'napuštanjem strategijske ravnoteže', kako je
rekao Jacques Chirac pred veleposlanicima okupljenim u Elizejskoj
palači, u kolovozu 1999.
U američkom se stajalištu može nazrijeti pritisak vojno-
industrijskog lobija koji je izvukao korist iz programa 'ratova
zvijezda' koji se promicao u doba Ronalda Reagana i koji želi dobiti
novi financijski poticaj s programom NMD (National Missile
Defense) koji je podastrijet Billu Clintonu. Ne samo da taj novi
štit krši rusko-američki ugovor ABM, već će države koje posjeduju
raketno-nuklearno oružje prisiliti da ponovno krenu u akciju kako
bi izradile zrakoplove koji se neće obazirati na tu obrambenu
zapreku i koji će biti neuhvatljivi", piše Jacques Isnard.