FR-MONDE 30.4.FRANC.I RAZORUŽANJE

FRANCUSKA LE MONDE 30. IV. 2000. Francuska misli da je posrijedi napuštanje načela odvraćanja "Na području nuklearne obrane Francuska ne odustaje od načela 'najnužnije dostatnosti' svojih snaga, kako industrijskih, tako i vojnih. I to već deset godina. Danas se i dalje grčevito toga drži, unatoč možebitnoj destabilizaciji međunarodnih prilika i želji - koju pokazuje Washington - da se pokrene program proturaketnog štita koji bi promijenio načela odvraćanja. Kako god bilo, to je poruka koju Francuska pokušava poslati na konferenciji o promjeni ugovora o neširenju (TNP) koja je 24. travnja započela u New Yorku, objavivši u isto vrijeme službeni dokument u kojemu su nabrojene političke mjere radi nadzora naoružanja, što je njezin prinos raspravi o razoružanju planeta. Budući zakon o vojnom planiranju na kojemu se u ovom času radi, a trebao bi se dovršiti u lipnju utvrđivanjem financijske konstrukcije, potvrdit će načelo 'razine dostatnosti' francuskih nuklearnih snaga. Za sada je tek nekolicina promatrača, osobito u inozemstvu, pravilno procijenila razmjere ograničenja nuklearnih snaga koje je Francuska provela u čitavom lancu koji ide od projektiranja oružja do njegova razvoja, preko industrijske proizvodnje. Dotle da, kada bi to zahtijevale međunarodne prilike pod utjecajem teške i trajne krize, ona sigurno više ne bi bila kadra obnoviti svoj prošli arsenal. Francuska je odlučila da se na putu nuklearnog razoružanja više neće vraćati unatrag, za razliku od drugih zemalja koje su bile sporije od nje, napose u zadnje tri godine. Ona je pače preinačila postojeće ustroje - u vojnom stožeru, u upravi za strateške poslove i u povjerenstvu za atomsku energiju - koji su nekad sudjelovali u stvaranju njezina vojnog arsenala i od kojih je načinila središta za političko-vojnu i tehničko-znanstvenu procjenu za zemlje koje su se obvezale na razoružanje. (...) Danas nijedna druga nuklearna sila ne može reći da je učinila toliko, pa i da se dovela u položaj, kao što je učinila Francuska, koji bi mogao ugroziti njezinu sigurnost, ako bi, kojim slučajem, opet počela utrka u naoružanju i ako bi se poništili napori u korist kontroliranog i redovitog razoružanja, jer su stupili na pozornicu izrazito destabilizirajući sustavi oružja. Budući da je početkom 90-ih osnovao državnu ustanovu za 'verifikaciju' koju je činilo stotinjak stručnjaka zaduženih, među ostalim, da obavljaju pregled nuklearnih tvornica, Pariz je kroz iskustvo naučio da svaka zemlja, ako ima volje i mogućnosti, može zaobići propise i kriomice se ušuljati u klub pravih nuklearnih sila, bez poziva. Osim što je skupa, simulacija koju je započela Francuska nije lijek za sve. Ona omogućuje da se na neki način 'kloniraju' nuklearne glave, da se kopiraju postojeće rakete i da se spriječi njihovo starenje, tj. propadanje. No te rakete neće biti novi modeli. Simulacija je također mogućnost rješenja koja će se s vremenom nametnuti. U tom smislu, izgradnju proturaketnog štita u SAD-u Francuzi smatraju 'napuštanjem strategijske ravnoteže', kako je rekao Jacques Chirac pred veleposlanicima okupljenim u Elizejskoj palači, u kolovozu 1999. U američkom se stajalištu može nazrijeti pritisak vojno- industrijskog lobija koji je izvukao korist iz programa 'ratova zvijezda' koji se promicao u doba Ronalda Reagana i koji želi dobiti novi financijski poticaj s programom NMD (National Missile Defense) koji je podastrijet Billu Clintonu. Ne samo da taj novi štit krši rusko-američki ugovor ABM, već će države koje posjeduju raketno-nuklearno oružje prisiliti da ponovno krenu u akciju kako bi izradile zrakoplove koji se neće obazirati na tu obrambenu zapreku i koji će biti neuhvatljivi", piše Jacques Isnard.