SPORAZUM O NEŠIRENJU NUKLEARNOG ORUŽJA

NEW YORK, 20. travnja (Hina/AFP) - Bitni je cilj Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji je na snagu stupio u ožujku 1970., ukloniti opasnost nuklearnog rata i uspostaviti međunarodnu suradnju u civilnoj uporabi nuklearne energije. #L# Sporazum je do danas ratificiralo 187 zemalja, među njima pet velikih nuklearnih sila, odnosno pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a: Sjedinjene Države, Velika Britanija, Rusija, Kina i Francuska. Po završetku višetjedne konferencije u New Yorku, Sporazum je 11. svibnja 1995. konačno dobio "trajnu snagu". NPT se temelji na jasnom odvajanju pet vojnih nuklearnih sila koje su proizvele nuklearno oružje ili izvele nuklearne pokuse prije 1. siječnja 1967. od zemalja koje nuklearno oružje ne posjeduju. Prema uvjetima tog sporazuma, nuklearne sile obvezuju se da neće nikome predati vojnu tehnologiju te neće nijednoj zemlji bez nuklearnog oružja pomagati u njezinim naporima da ga pribavi. Sporazum sadrži recipročnu obvezu zemalja bez nuklearnog oružja da ne razvijaju niti kupuju nuklearno oružje. Zauzvrat im jamči pristup atomskoj energiji u miroljubive svrhe, uz uvjet kontrole koju obavlja Međunarodna agencija za atomsku energiju, sa sjedištem u Beču. NPT nisu, međutim, potpisale neke zemlje koje imaju nuklearne kapacitete, primjerice Izrael, te Indija i Pakistan, koje su nedavno de facto postale nuklearne sile, budući je svaka od njih izvela šest atomskih pokusa. Južnoafrička Republika, koja je Sporazumu o neširenju pristupila u srpnju 1991, priznala je da je do 1970. proizvodila nuklearno oružje. Brazil je pak službeno ratificirao Sporazum 13. srpnja 1998. Slijedi nekoliko glavnih odredaba iz jedanaest članaka sporazuma: - Članak 1: "Svaka država koja posjeduje nukelarno oružje (...) obvezuje se da neće nikome predavati (...) nuklearno oružje ili druge nuklearne uređaje, nuklearne eksplozive, (...) te da neće pomagati niti ohrabrivati niti na bilo koji način poticati neku državu bez nuklearnog oružja (...) da proizvodi ili nabavlja (...) nuklearno oružje (...). - Članak 2: "Svaka država koja ne posjeduje nuklearno oružje obvezuje se da neće ni od koga prihvatiti (...) transfer nuklearnog oružja (...) te neće niti proizvoditi niti pribavljati (...) nuklearno oružje (...). - Članak 3: "Svaka država koja ne posjeduje nuklearno oružje (...) obvezuje se prihvatiti jamstva ugovorena ovim sporazumom (...) s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) kako bi se spriječilo skretanje nuklearne energije s miroljubivih svrha prema nuklearnom oružju (...)." - Članak 4: "Nikakva odredba ovog sporazuma neće se tumačiti tako da prekrši neotuđivo pravo svih strana u ugovoru da razvijaju istraživanje, proizvodnju i korištenje nuklearne energije u miroljubive svrhe (...)". "Sve strane u Sporazumu obvezuju se olakšati razmjenu opreme koliko god je moguće, razmjenu sirovina i znanstvenih te tehnoloških informacija u svrhu korištenja nuklearne energije u miroljubive svrhe (...)" - Članak 5: "Svaka strana u sporazumu obvezuje se poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala (...) da prednosti proizišle iz miroljubive primjene (...) nuklearnih eksplozija budu, na nediskriminirajućoj osnovi, dostupne zemljama koje ne posjeduju nuklearno oružje. - Članak 6: "Svaka od strana u sporazumu obvezuje se u dobroj vjeri nastaviti pregovore o djelotvornim mjerama u cilju prekida trke u nuklearnom naoružanju (...), i pridonositi nuklearnom razoružanju (...). - U člancima 7 i 8 govori se o mogućim regionalnim sporazumima i načinima revizije Sporazuma. Članak 9 navodi da se nuklearnom državom smatra bilo koja zemlja "koja je izvela eksploziju nuklearnog oružja" prije 1. siječnja 1967. Članak 10 otvara mogućnost za potpisnicu da se povuče iz Sporazuma. (Hina) rt ii