AU 27.4.SN:SMJENA U SRBIJI NEĆE MIRNO

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 27. IV. 2000. Ravnoteža straha "Stvarni je spektakl bio sastanak suparnika: nakon višemjesečnih uzajamnih napada Vuk Drašković i Zoran Đinđić rukovali su se na beogradskom Trgu Republike pred više od stotinu tisuća demonstranata. Napokon, to su i dugovali svojim pristašama. Ipak, srpska oporba mora tek dokazati da je novo jedinstvo stvarno trajno. Njezin najmanji zajednički nazivnik jest zahtjev za prijevremenim izborima. Dosada je oporba bila najbolji saveznik Slobodana Miloševića, zaključio je skeptično nezavisni tjednik Vreme. Istaknuti protagonist među nepredvidivim kolegama jest Vuk Drašković. Za vrijeme rata na Kosovu bio je potpredsjednik jugoslavenske vlade. Tek je nedavno bradati nacionalni pjesnik ponovno bio prisiljen žestoko opovrgnuti glasine o tajnim razgovorima sa Slobodanom Miloševićem. Draškovićev Srpski pokret obnove (SPO) još vlada Beogradom uz tihu potporu Miloševićevih socijalista. Gradska je vijećnica unosan izvor prihoda, kojeg se SPO ne želi samo tako odreći. Korupcija i nepotizam u okružju Draškovićeve obitelji poznati su cijelom gradu. Dilema ostaje ista: prevrtljivi tribun Drašković jedina je osoba koja može mobilizirati ljude, ali je istodobno krajnje nepouzdan partner kao suborac u borbi protiv režima. Bez Draškovića oporba ne može izbaciti Miloševića iz sedla, ali to ne može postići ni zajedno s njim. Zato ozbiljna opasnost prijeti režimu samo od spontanog prosvjeda ili novih skupina poput studentskog pokreta otpora ('Otpor'). Režim odbacuje zahtjev za prijevremenim izborima na svim razinama. 'Vladu i parlament ne treba poistovjećivati s radiopostajom koja svira glazbu po željama', izjavio je odmah ministar informiranja Aleksander Vučić. Srbobran Branković, ispitivač javnog mnijenja pri beogradskom Institutu za političke studije, smatra da proplamsaji novih prosvjeda u prvom redu imaju važan 'terapeutski učinak'. Nakon višemjesečne apatije Miloševićevi protivnici napajaju se snagom i nadom. Istodobno raste strah od građanskoga rata. Trenutno vlada ravnoteža straha. Svi sudionici znaju da promjena vlasti teško može proći mirno. Režim se oslanja na odanu policiju, višestruko očišćeni vojni vrh i državne medije. Policijske su snage 'pretorijanska garda' čija je zadaća zaštita predsjednika i njegove nomenklature. Radio i televizija svakodnevno izvješćuju o 'lijepom novom svijetu'. Po njihovim je izvješćima Srbija posljednje utočište slobode u Europi - zajedno sa zemljama poput Libije, Sjeverne Koreje, Iraka i Kube junački prkosi američkom imperijalizmu. No, sve manji dio javnosti vjeruje službenim verzijama događanja. Režim je podijelio zemlju na 'domoljube' i 'izdajnike'. Po najnovijim anketama, više od dvije trećine stanovništva nije zadovoljno vlašću. Miloševićevi socijalisti (SPS) teško mogu pobijediti na slobodnim izborima. Prijevara poput one izvedene na lokalnim izborima prije četiri godine krije u sebi opasnost ponovnog izlaska osiromašenog stanovništva na ulice. Autokrat mora strahovati od svog naroda koji više nema što izgubiti. Milošević bi mogao razmotriti opciju trenutnog pretvaranja Srbije u otvorenu diktaturu bez ikakvih demokratskih fasada. Ili pokušati ponovno odgoditi svoj kraj 'manevrom skretanja pozornosti' - primjerice, u Crnoj Gori. Slobodan Milošević pritisnut je uza zid. Samo ga moć i predsjednički položaj štite od kaznenih gonitelja haaškog suda za ratne zločince. Miran smiraj života nije alternativa za posljednjeg europskog autoritarnog vladara", zaključuje Stephan Israel.