YU-VLADA-STRANKE-PROSVJEDI-Vlada-Političke stranke-Masovni prosvjedi AU 27.4.SN:SMJENA U SRBIJI NEĆE MIRNO AUSTRIJASALZBURGER NACHRICHTEN27. IV. 2000.Ravnoteža straha"Stvarni je spektakl bio sastanak suparnika: nakon višemjesečnih
uzajamnih napada Vuk Drašković i Zoran Đinđić rukovali su se na beogradskom Trgu Republike pred više od stotinu tisuća demonstranata. Napokon, to su i dugovali svojim pristašama. Ipak, srpska oporba mora tek dokazati da je novo jedinstvo stvarno trajno. Njezin najmanji zajednički nazivnik jest zahtjev za prijevremenim izborima. Dosada je oporba bila najbolji saveznik Slobodana Miloševića, zaključio je skeptično nezavisni tjednik Vreme.Istaknuti protagonist među nepredvidivim kolegama jest Vuk Drašković. Za vrijeme rata na Kosovu bio je potpredsjednik jugoslavenske vlade. Tek je nedavno bradati nacionalni pjesnik ponovno bio prisiljen žestoko opovrgnuti glasine o tajnim razgovorima sa Slobodanom Miloševićem. Draškovićev Srpski pokret obnove (SPO) još vlada Beogradom uz tihu potporu Miloševićevih socijalista. Gradska je vijećnica unosan izvor prihoda, kojeg se SPO ne želi samo tako odreći. Korupcija i nepotizam u okružju
AUSTRIJA
SALZBURGER NACHRICHTEN
27. IV. 2000.
Ravnoteža straha
"Stvarni je spektakl bio sastanak suparnika: nakon višemjesečnih
uzajamnih napada Vuk Drašković i Zoran Đinđić rukovali su se na
beogradskom Trgu Republike pred više od stotinu tisuća
demonstranata. Napokon, to su i dugovali svojim pristašama. Ipak,
srpska oporba mora tek dokazati da je novo jedinstvo stvarno
trajno. Njezin najmanji zajednički nazivnik jest zahtjev za
prijevremenim izborima. Dosada je oporba bila najbolji saveznik
Slobodana Miloševića, zaključio je skeptično nezavisni tjednik
Vreme.
Istaknuti protagonist među nepredvidivim kolegama jest Vuk
Drašković. Za vrijeme rata na Kosovu bio je potpredsjednik
jugoslavenske vlade. Tek je nedavno bradati nacionalni pjesnik
ponovno bio prisiljen žestoko opovrgnuti glasine o tajnim
razgovorima sa Slobodanom Miloševićem. Draškovićev Srpski pokret
obnove (SPO) još vlada Beogradom uz tihu potporu Miloševićevih
socijalista. Gradska je vijećnica unosan izvor prihoda, kojeg se
SPO ne želi samo tako odreći. Korupcija i nepotizam u okružju
Draškovićeve obitelji poznati su cijelom gradu.
Dilema ostaje ista: prevrtljivi tribun Drašković jedina je osoba
koja može mobilizirati ljude, ali je istodobno krajnje nepouzdan
partner kao suborac u borbi protiv režima. Bez Draškovića oporba ne
može izbaciti Miloševića iz sedla, ali to ne može postići ni zajedno
s njim. Zato ozbiljna opasnost prijeti režimu samo od spontanog
prosvjeda ili novih skupina poput studentskog pokreta otpora
('Otpor').
Režim odbacuje zahtjev za prijevremenim izborima na svim razinama.
'Vladu i parlament ne treba poistovjećivati s radiopostajom koja
svira glazbu po željama', izjavio je odmah ministar informiranja
Aleksander Vučić. Srbobran Branković, ispitivač javnog mnijenja
pri beogradskom Institutu za političke studije, smatra da
proplamsaji novih prosvjeda u prvom redu imaju važan 'terapeutski
učinak'. Nakon višemjesečne apatije Miloševićevi protivnici
napajaju se snagom i nadom.
Istodobno raste strah od građanskoga rata. Trenutno vlada
ravnoteža straha. Svi sudionici znaju da promjena vlasti teško može
proći mirno. Režim se oslanja na odanu policiju, višestruko
očišćeni vojni vrh i državne medije.
Policijske su snage 'pretorijanska garda' čija je zadaća zaštita
predsjednika i njegove nomenklature. Radio i televizija
svakodnevno izvješćuju o 'lijepom novom svijetu'. Po njihovim je
izvješćima Srbija posljednje utočište slobode u Europi - zajedno sa
zemljama poput Libije, Sjeverne Koreje, Iraka i Kube junački prkosi
američkom imperijalizmu. No, sve manji dio javnosti vjeruje
službenim verzijama događanja. Režim je podijelio zemlju na
'domoljube' i 'izdajnike'.
Po najnovijim anketama, više od dvije trećine stanovništva nije
zadovoljno vlašću. Miloševićevi socijalisti (SPS) teško mogu
pobijediti na slobodnim izborima. Prijevara poput one izvedene na
lokalnim izborima prije četiri godine krije u sebi opasnost
ponovnog izlaska osiromašenog stanovništva na ulice. Autokrat mora
strahovati od svog naroda koji više nema što izgubiti.
Milošević bi mogao razmotriti opciju trenutnog pretvaranja Srbije
u otvorenu diktaturu bez ikakvih demokratskih fasada. Ili pokušati
ponovno odgoditi svoj kraj 'manevrom skretanja pozornosti' -
primjerice, u Crnoj Gori. Slobodan Milošević pritisnut je uza zid.
Samo ga moć i predsjednički položaj štite od kaznenih gonitelja
haaškog suda za ratne zločince. Miran smiraj života nije
alternativa za posljednjeg europskog autoritarnog vladara",
zaključuje Stephan Israel.