DE-YU-STRANKE-PROSVJEDI-VLADA-Političke stranke-Masovni prosvjedi-Vlada NJ 17.4.SZ:SRPSKA OPORBA- NEMOĆNA NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG17. IV. 2000.Moćna demonstracija nemoći"Manifestacija usmjerena protiv 'posljednjeg europskog
diktatora' Slobodana Miloševića imala je zapravo karakter obvezne vježbe. Raspršeni spektar srpskih oporbenih stranaka već je mjesecima najavljivao zajednički nastup. Sada su pak stotine tisuća demonstranata na beogradskom Trgu Republike imale priliku vidjeti - možda ne zagrljaj ali bar neodlučno - rukovanje vječnih suparnika, oporbenih vođa Vuka Draškovića i Zorana Đinđića. 'Manifestacija je bila test potpore građana i mi smo ga položili', izjavio je kasnije Đinđić. Jako skromno.Izložene pritisku očekivanja na Zapadu i u aktivnijim gradovima u srpskoj provinciji, oporbene stranke u Beogradu prihvatile su rizik i pružile dokaz da ipak nisu sasvim zanijemile. Pružile su ga usprkos sve većoj represiji režima koji nastupa krajnje nervozno. Milošević štiti svoju vlast novčanim kaznama i zabranama emitiranja za neovisne listove i lokalne televizijske stanice te uhićenjima i saslušanjima oporbenjaka i novinara, optuženih da su 'izdajnici' i 'teroristi' na platnom popisu NATO-a i zapadnih
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
17. IV. 2000.
Moćna demonstracija nemoći
"Manifestacija usmjerena protiv 'posljednjeg europskog
diktatora' Slobodana Miloševića imala je zapravo karakter obvezne
vježbe. Raspršeni spektar srpskih oporbenih stranaka već je
mjesecima najavljivao zajednički nastup. Sada su pak stotine
tisuća demonstranata na beogradskom Trgu Republike imale priliku
vidjeti - možda ne zagrljaj ali bar neodlučno - rukovanje vječnih
suparnika, oporbenih vođa Vuka Draškovića i Zorana Đinđića.
'Manifestacija je bila test potpore građana i mi smo ga položili',
izjavio je kasnije Đinđić. Jako skromno.
Izložene pritisku očekivanja na Zapadu i u aktivnijim gradovima u
srpskoj provinciji, oporbene stranke u Beogradu prihvatile su
rizik i pružile dokaz da ipak nisu sasvim zanijemile. Pružile su ga
usprkos sve većoj represiji režima koji nastupa krajnje nervozno.
Milošević štiti svoju vlast novčanim kaznama i zabranama
emitiranja za neovisne listove i lokalne televizijske stanice te
uhićenjima i saslušanjima oporbenjaka i novinara, optuženih da su
'izdajnici' i 'teroristi' na platnom popisu NATO-a i zapadnih
obavještajnih služba. No, govornici iz redova oporbe nisu na
manifestaciji obilježili jasan smjer kojim ubuduće treba ići. Od
siječnja uspjeli su se tek dogovoriti o iznošenju zahtjeva za
prijevremenim izborima 'na svim razinama' - i to pod uvjetima koje
namjeravaju zajedno prihvatiti ili odbiti.
Ove bi godine trebali biti održani općinski i izbori za saveznu
jugoslavensku skupštinu. Izbori za srpsku skupštinu trebaju biti
održani tek 2001., a tada formalno završava i Miloševićev mandat na
položaju jugoslavenskog predsjednika. Na općinskim izborima
oporba ne može dobiti ništa što već nije dobila: riječ je o
komunalnoj upravi u srpskim gradovima, uključujući i Beograd. Sve
oštriji ustavni sukob između Srbije i jugoslavenske republike Crne
Gore onemogućava održavanje izbora na saveznoj razini. Unatoč
svemu tomu, nitko u Srbiji ne vjeruje da se Milošević, glavni
optuženik haaškog suda za ratne zločince, namjerava upustiti u
izbore koji bi njegov režim mogli svrgnuti s vlasti. Oporbeni vođe
drže optužnicu i sankcije konačnim promašajem zapadne politike
prema Balkanu, koji osuđuje Srbiju na krvavi i nasilni kraj
Miloševićeve ere. Potiču Zapad na rješenje koje bi Miloševiću
omogućilo nekakav izlaz.
Na vrhuncu manifestacije studenti su potaknuli oporbene govornike
da u znak zakletve u jedinstvo istaknu njihovu bijelu zastavu s
crnom šakom. Neki u gomili popratili su tu gestu povikom 'otpor'.
Stotinama tisuća ljudi u Beogradu nije objašnjeno što bi to trebalo
značiti izvan okvira demonstracija. Poticaji na akcije građanskog
neposluha - poput prosvjeda mobiliziranih rezervista - javljali su
se dosad samo u gradovima u provinciji. Miloševića na vlasti
održava upravo strah od nasilja kojim on prijeti. To se pak nasilje
istodobno sve više bliži", zaključuje Bernhard Kueppers.