ZAGREB, 21. travnja (Hina) - Društvo hrvatskih književnika (DHK) sutra obilježava 100. obljetnicu djelovanja. U povodu toga važnog jubileja Hina se obratila predsjedniku DHK akademiku Slavku Mihaliću da izdvoji glavne značajke
djelovanja Društva u proteklom stoljeću.
ZAGREB, 21. travnja (Hina) - Društvo hrvatskih književnika (DHK)
sutra obilježava 100. obljetnicu djelovanja. U povodu toga važnog
jubileja Hina se obratila predsjedniku DHK akademiku Slavku
Mihaliću da izdvoji glavne značajke djelovanja Društva u proteklom
stoljeću.#L#
"Prošlo stoljeće obilježilo je zauzimanje hrvatskih pisaca za
stvaranje jedinstvenoga vlastitog jezika, o čemu je bilo govora i
na osnivačkoj skupštini društva 22. travnja 1900. Naše, 20.,
stoljeće bilo je u znaku zahtjeva da se taj vlastiti jezik oslobodi
jugounitarističkih pritisaka i tako omogući njegov nesputan
razvoj. Eto, zajedno s drugim uspjeli smo u tome", izjavio je
Mihalić, dodavši kako je ne samo naše nego sveljudsko pitanje
sloboda književnog stvaranja. "Jasno smo razlučili da je jedno
činovnička cenzura, a drugo i opasnije autocenzura. Bez obzira na
dosegnuto slobode nikad nije dovoljno", rekao je.
Mihalić smatra da se u proteklom vremenu nije uspjelo u zahtjevu za
socijalnom ravnopravnošću pisaca s ostalim građanima. "Pisac je
još rob mnogih predrasuda i neshvaćanja uloge književne riječi.
Dopustili smo tajkunima da mu čak i ne plaćaju za njegovo djelo",
kaže predsjednik DHK.
Prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika bio je pjesnik i
vrsni versifikator Ivan Trnski, sada na kraju stoljeća ne čelu
Društva opet je ugledni pjesnik - Slavko Mihalić, koji podsjeća da
to nije samo obljetnica književnika nego i novinara koji su na
početku stoljeća počeli zajedno u istom Društvu.
"U početku stoljeća, kad je osnovan DHK, ne bi se moglo reći da je
bilo samo stotinu pisaca. Recimo, 7. prosinca 1900. u Društvu je
hrvatskih književnika 140 pisaca i 52 novinara koji će tek poslije,
u prostorijama Društva, osnovati vlastitu udrugu. Dakle, ovo je i
njihov rođendan", kaže Mihalić, držeći opravdanim što se u
stogodišnjem civilizacijskom napretku utrostručio broj
književnika.
Glede sadašnjih 500 pisaca Mihalić smatra važnim da ih je 40 posto u
drugim hrvatskim gradovima i inozemstvu, da se u Puli, Rijeci,
Zadru, Splitu, Vinkovcima i Osijeku organiziraju ili su već
organizirane podružnice koje imaju i pravo predlaganja novih
članova.
Govoreći o stožernoj osobi Društva, predsjednik DHK kaže kako će
svatko odmah pomisliti na Miroslava Krležu, ali ne treba, kako
napominje, zaboraviti i na mnoge manje razvikane književnike koji
su također davali prijelomne prinose našoj književnosti i
kulturi.
Iz DHK u zadnjem desetljeću istupila je nekolicina hrvatskih
književnika. Mihalić smatra osobitošću književnih društava da
njihovi članovi, slobodnije nego drugi, ulaze, izlaze i opet ulaze
u njihovo članstvo. "Možda je i tomu razlog loš socijalni položaj
pisca", kaže on.
Glede tzv. mezalijanse književnosti i dnevne politike, što su neki
kritičari predbacivali u proteklom razdoblju, Mihalić napominje da
se "može govoriti samo o rijetkim pojedinačnim slučajevima".
"Pisci su duhom građani svijeta i pitajmo se što ih je navelo na
kompromise s nečim tako efemernim kao što je dnevna politika",
ističe Mihalić.
Ne treba međutim zaboraviti da je Društvo u proteklom stoljeću bilo
mjesto mnogih važnih skupova i odluka, ali da je i izvrgavano
različitim političkim udarima.
Društvo je dva puta mijenjalo i svoje ime. Prvotni naziv
promijenjen je 1945. u Društvo književnika Hrvatske i taj se naziv
zadržao sve vrijeme socijalizma. Tek nakon demokratskih promjena
Društvo je ponovno vratilo svoje izvorno ime.
Mihalić potvrđuje kako su književnici i njihova riječ sve
ugroženiji. "Jest, ozbiljno su ugroženi, ali to priznajem samo kao
izazov", rekao je.
"U vrijeme tolikih televizijskih programa 'javna riječ' postaje
nešto drugo. Osim toga sve manje vjerujem u kolektivnu 'javnu
riječ', neka javno govore i pišu značajni stvaraoci pod svojim
imenom i prezimenom, a mi im to - kolektivno omogućimo", ističe
predsjednik DHK.
Kaže da bi u sljedećem stoljeću želio da književnici "primaju
primjerene autorske honorare za svoja vrijedna djela". "Sa
socijalno ugroženim piscem često možete raditi što hoćete. Ali znam
da ni s onim drugim nije lako, jer se nije zakleo na šutnju,
disciplinu, uvažavanje", rekao je Mihalić.
(Hina) mc