NJ 18.4.TAZ:ITALIJA SE OKREĆE UDESNO?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 18. IV. 2000. Lijeva epizoda "Talijanski premijer D'Alema sanjao je o pobjedi svoje koalicije lijevog centra u 11 od ukupno 15 regija koje su trebale izabrati svoje nove skupštine; sanjao je o jasnom izbornom rezultatu koji će mu omogućiti predah u borbi protiv desničarske oporbe i protiv kritičara u vlastitoj koaliciji. Rezultat nedjeljnih izbora uistinu je jasan - doduše, protiv D'Aleme. Talijanski premijer suočava se danas s krhotinama svoje politike. Na političku pozornicu stupio je 1996. u ulozi arhitekta saveza lijevog centra, okupljenog oko Romana Prodija, da bi 1998. postao i talijanskim premijerom. Odlučio je opreznom strategijom dijaloga ukrotiti desničarskog frontmana Silvija Berlusconija i istodobno mu preoteti konzervativne birače gospodarskom politikom koja će se odreći ljevičarskih prizvuka. No, postigao je upravo suprotno: ljevičarska strategija dijaloga prerasla je u reanimacijski program za Berlusconija, teško uzdrmanog izbornim porazom iz 1996. a snubljenje desničarskih birača pokazalo se jalovim poslom. Naime, oni su se u nedjelju hrpimice priklonili Berlusconiju - sudski procesi, pokrenuti protiv oporbenog vođe zbog sumnje u korupciju, nisu ih se nimalo dojmili baš kao ni Berlusconijeva demokratski dvojbena uloga politički aktivnog televizijskog magnata ni njegov savez s Haiderovim simpatizerima u Legi Nord. D'Alema se ne mora čuditi takvom izbornom rezultatu budući da je narodu uspješno predstavio Berlusconija kao respektabilnog čelnika oporbe, odričući se mogućnosti zakonskog ograničenja medijskog imperija, udvarajući Legi Nord kao mogućem partneru i predsjedajući koalicijom pod čijom je dirigentskom palicom zaokret ulijevo iz 1996. pervertirao u neprekidni sukob i trgovinu položajima. Nakon regionalnih izbora, održanih protekle nedjelje, savez desnice ima najbolje izglede za ponovno preuzimanje vlasti u Rimu sljedeće godine. D'Alema pak mora strahovati da će ga njegovi koalicijski partneri već sada prisiliti na ostavku. Prije četiri godine aktualni je talijanski premijer sanjario kako će odigrati ulogu arhitekta nove epohe, lijevo orijentirane Italije. Sam će biti kriv pokaže li se da je ta epoha tek puka epizoda", zaključuje Michael Braun.