SON TRACH, 18. travnja (Hina/Reuters) - Manje od dva tjedna do 25-e godišnjice završetka Vijetnamskog rata (30. travnja) hanojski komunisti koriste obljetnicu kako bi osvijetlili ulogu nacionalnih heroja i podsjetili svoj narod i
svijet što je ta zemlja pretrpila tijekom dugogodišnjeg rata.
SON TRACH, 18. travnja (Hina/Reuters) - Manje od dva tjedna do 25-e
godišnjice završetka Vijetnamskog rata (30. travnja) hanojski
komunisti koriste obljetnicu kako bi osvijetlili ulogu nacionalnih
heroja i podsjetili svoj narod i svijet što je ta zemlja pretrpila
tijekom dugogodišnjeg rata. #L#
Priče o "majci od kamena" i "selu koje je progutalo zrakoplove"
odavna su poznate lokalnom stanovništu na legendarnom putu za
Hošimin, no rijetko spominjane u vanjskom svijetu. Legende, koje
prepričavaju vijetnamski veterani zvuče uvjerljivo.
"Majku od kamena", tanašnu ženu duge kose visoku 1.60, koju svi
pamte kao odvažnu i višu od većine muškaraca i žena u džunglama oko
Khe Sanha, poprišta najžešćih bitaka, pamte po nesalomljivosti.
"Nitko se ne sjeća njezina pravog imena jer je uvijek bila poznata
kao Ba-da (Majka-kamen)" kaže Ho Xuan Long koji se borio na tom
području i sudjelovao u 1968. u opsadi američke baze.
Nadimak joj je nadjenuo vijetnamski vođa Ho ši min početkom 60-ih
kad ju je pozvao u Hanoj zbog zasluga u osnivanju revolucionarnih
ćelija.
"Ništa ju ne može slomiti. Snažna je kao kamen" njegove su riječi
nakon susreta s tada 30-godišnjom ženom čija se legenda tek počela
stvarati u narednim godinama u kojima je radila kao tajni agent,
izviđač po džunglama i razminiravala terene.
Nekoliko su ju puta uhvatili i ispitivali i Amerikanci no nikad nisu
ništa doznali, ali se ona uvijek vraćala s informacijama o
rasporedu njihovih snaga, kažu suborci.
Nakon rata 1975. povukla se na jednu farmu na kojoj je u umrla u 71.
godini života bez djece.
Son Trach, poznato kao selo koje je progutalo avione, smješteno je
oko 100 kilometara od Khe Sanha i označava službeni početak puta za
Hošimin. Od 1965. do 1968. pristanište splavi u tom selu, kojima su
vojnici Sjevernog vijetnama prelazili na jug, bilo je pod
neprekidnim bombardiranjem američkih aviona.
"Bili smo selo koje je gutalo avione", kaže Nguyen Van Hoa koji je
pripadao protuzračnoj obrani sela koja je na početku rata
raspolagala tek mitraljezima i lakom artiljerijom. Oni su u tri
godine na području promjera pet kilometara oborili osam
zrakoplova, zarobili sedam američkih pilota dok je jedan pobjegao i
bio spašen helikopterima.
Sustav upozoravanja koje je selo tada koristilo bili su promatrači
raspoređeni po brdima koji su radio vezama dojavljivali nalete, što
je bilo efikasno poput mnogo modernijeg radarskog sustava. Nakon
toga zrakoplovi su gađani sa obronaka kako bi ih se prisililo na
niski let koji bi ih doveo u domet skromnog naoružanja sa zemlje.
Upitan što bi seljani sada učinili da ih posjete američki piloti
koji su ih nekad bombardirali Nguyen Van Dong kaže:"Ako bi došli
automobilima rukovali bismo se. Ako bi došli avionima opet bismo ih
progutali".
(Hina) ps rb