GB 15.4. ECC GLOBALNO GOSP

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 15. IV. 2000. Ružičasti izgledi, zaboravljene opasnosti "Godina 2000. čini se krasnom godinom za svjetsko gospodarstvo. To je, u svakom slučaju, ono što MMF predviđa u svojoj novoj globalnoj gospodarskoj prognozi, objavljenoj ovoga tjedna. Amerika još proživljava procvat, i MMF očekuje da će ona još neko vrijeme ostvarivati čudesne rezultate. Europa, koja ima dosta razloga za sređivanje, također je počela doživljavati rast. Što je najbolje, za one koji smanjenje siromaštva drže glavnim blagoslovom gospodarskog rasta, oporavak u gospodarstvima koja su pretrpjela financijske bure 1997. i 1998. sad je, čini se, stao na čvrste noge. U istočnoj Aziji posebno, stvari idu bolje nego se očekivalo još prije samo šest mjeseci. U posljednje se vrijeme čini da će se slom tržišta u nastajanju krajem devedesetih, za koji se činilo da ugrožava globalno gospodarstvo, uskoro promatrati kao običan trenutak u 'azijskom čudu'. Čak i japansko gospodarstvo, bez obzira na loše upravljanje, polako kreće naprijed. Sve u svemu, budućnost je sjajna. Je li tako? Možda: nema ničeg lošeg u tim predviđanjima. No u vremenima poput ovih, prognoze te vrste (to nije pogrješka MMF-a) posebno su sklone navesti na pogrješan put, jer ne pružaju osjećaj da postoje rizici. Rizici su ovaj put veći i sve više rastu. A stalno pritjecanje dobrih vijesti čine sve manje vjerojatnim da će vlade poduzeti korake za odvraćanje opasnosti, koji bi se možda inače činili obveznima. To je u svakom slučaju šteta, no uvijek je bilo tako, i to objašnjava prilično pouzdan zakon ekonomike: što je veći procvat, to je pad okrutniji. Svjetsko gospodarsko gravitacijsko središte, od kojega pritječe dobar dio ovih dobrih vijesti jesu, nije potrebno ni spominjati, Sjedinjene Države. Još prošloga studenog MMF-ovi su ekonomisti predviđali da će Amerika 2000. narasti za 2,6%. To bi bili dojmljivi rezultati po svim mjerilima (ovo je deveta godina američke gospodarske ekspanzije, prisjetite se) posebno združeno sa, kao što MMF predviđa, iznimno niskom stopom nezaposlenosti (4%) i inflacijom koja iznosi samo 2,5%. Pa, MMF sad očekuje da će Amerika rasti uz zapanjujućih 4,4% ove godine, s inflacijom koja ne bi bila viša nego u prethodnoj prognozi. Ta revizija mijenja globalnu perspektivu, ne samo zato što Sjedinjene Države čine oko četvrtinu globalnog BDP-a, već i zato što će galopirajuća potražnja u Americi vršiti snažan utjecaj na ekonomsku aktivnost drugih regija. To samo pokazuje da, gledamo li dugoročnije od MMF-a, nijedno pitanje nije toliko važno u procjenjivanju budućnosti za Sjedinjene Države i ostatak svijeta, koliko pitanje procjenjuju li novi paradigmisti ispravno ono što se događa u Americi. Ako je tako, a američka se dugoročna stopa rasta poveća za 1 postotak ili više, izgledi su dvostruko bolji za sve. Zašto? Zato što kad stvarnost dođe do Wall Streeta, kao što hoće, i ulagači shvate da čak ni fantastično 'novo gospodarstvo' ne može uvjerljivo opravdati nedavnu maniju špekulacija, razočaranje bi moglo biti razmjerno blago. Financijski šok za Sjedinjene Države i ostatak svijeta bio bi prilično blag. Druga je korist veća: američka revolucija u produktivnosti, ako je to to, mogla bi se izvoziti u svijet. Sjedinjene Države imaju tržišta za rad i kapital i pristup vladi i sve vrste drugih običaja i gospodarskih ustanova koje su posebno dobro prilagođene prihvaćanju radikalne gospodarske promjene. No 'novo gospodarstvo', takvo kakvo jest, ovaj će se put razliti oko onih dijelova svijeta koji su ga spremni prihvatiti, upravo kao što se dogodilo s prethodnim valovima napretka pokretanog tehnologijom. Ako su novi paradigmisti u krivu, međutim, opasnosti su jasne. Na Wall Streetu bi svitanje stvarnosti tad moglo biti surovo. Raskorak između očekivanih i stvarnih prihoda mogao bi biti tako velik da izazove slom u cijenama dionica, s ozbiljnim nemirom na svjetskim financijskim tržištima; a američki vanjski deficit, koji brzo raste unatoč rastućoj produktivnosti, moglo bi biti teško financirati bez oštrog pada dolara. Istodobno bi nestali izgledi za gospodarsko čudo vezano uz ekonomsku teoriju da smanjenje poreza ohrabruje više prihoda, štednje i ulaganja. U ovom trenutku je mudro, kao što će vam većina ekonomskih povjesničara reći, ostati donekle sumnjičav prema novom gospodarstvu: dokazi o tom pitanju neće stići još dosta vremena. No ne trebate biti ekonomski povjesničar da biste znali da je također mudro, nadajući se najboljem, planirati najgore. Novo raspoloženje optimizma o pitanju svjetske gospodarske budućnosti moglo bi se pokazati kontraproduktivnim, čak i pod pretpostavkom da su tvrdnje novih paradigmista istinite, ako to znači nepoduzimanje koraka da se međunarodna financijska tržišta učine sigurnijima, ili da se europska gospodarstva učine fiskalno snažnijima i prijemčivijima na promjenu, ili da se ojača korporativno, financijsko i političko upravljanje gospodarstava u razvoju. (...) Nedavni rezultati u provedbi gospodarskih reformi tamo gdje su one najpotrebnije izrazito su mješoviti. Bilo je dosta priča o novoj financijskoj 'arhitekturi', i bit će ih još kad se ministri financija sastanu u Washingtonu ovoga vikenda, no nije bilo mnogo akcije. Europski apetit za fiskalnu reformu, koja je žurno potrebna s obzirom na demografske trendove, opao je nakon dolaska eura, i mogao bi potpuno nestati kako ciklički rast godi državnoj lisnici. U svijetu u razvoju, industrijska i financijska reforme ponekad su bile izuzetne po prethodnim mjerilima, pa ipak ostaju tužno neprikladne u odnosu na ono što je zapravo potrebno. Da vlade nisu toliko podložne samodopadnosti, bilo bi puno lakše uživati u ružičastim izgledima za 2000", zaključuje uvodničar lista.