NJ 13.IV.-SZ-RUSIJA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. IV. 2000. Rusija traži priključak "Washintgon, Bruxelles, Berlin - posvuda na Zapadu vlada velika radost: ruska državna Duma sada je očito spremna napokon prihvatiti sporazum Start II. Sporazum kojega su ruski i američki predsjednik potpisali već prije sedam godina, predviđa daljnje smanjenje strateškog nuklearnog oružja. Godinama je Duma blokirala sporazum, tek sada mijenja smjer. U skladu s tim, u zapadnim se glavnim gradovima uzbuđeno govori o 'novoj crti suradnje' i o prvom ispitu za novog predsjednika Vladimira Putina, nakon što se zbog bombardiranja Jugoslavije prije godinu dana neko vrijeme činilo da između Moskve i Zapada nastaje ledeno doba. No uz pomnije promatranje predstojeća potvrda sporazuma Start II nipošto ne znači pomak u ruskoj vanjskoj politici. Moskva naime uopće nema drugog izbora. Jer kontinentalne rakete o kojima je riječ, u međuvremenu su toliko zastarjele da bi ionako u dogledno vrijeme trebale biti uništene. A Moskva nema novca za izgradnju nove generacije. Potpis pod Start II za Rusiju dakle ponajprije znači da će i Amerikanci morati smanjiti svoje rakete. Osim toga će Moskva za to dobiti još i financijsku pomoć iz Washingtona. Financijski problemi u svezi s raketama, nekada paradnim primjercima izvrsno naoružanoga Sovjetskog saveza, na području ruske vanjske politike označavaju tek jednu od pobočnih crta koju se ne smije prekoračiti. Druga crta označava tehnološku zaostalost golemog carstva, treća nepovjerenje prema Kini, a četvrta strah od islamskih fundamentalista. Moskva ima sve razloge za potiskivanje utjecaja radikalnih islamista: cijeli bi jug zemlje naime inače mogao postati ratnim područjem. To treba zanimati i Zapad, ne samo zbog velikih zaliha sirovina u regiji Kaspijskog jezera. No sve dok ruske postrojbe vode razorni rat protiv cijelog jednog naroda, Zapad neće moći voditi normalnu politiku s Moskvom. Putin stoga nema drugog izlaza doli što je moguće brže potražiti politički kompromis. Činjenica da već nekoliko dana više nije isključena mogućnost pregovora s legitimnim čečenskim predsjednikom Aslanom Mashadovim, govori da se već poduzimaju ozbiljni koraci u tom smjeru. Čečenija će dakle morati ostati mjerilo kojim treba mjeriti politiku Moskve. U međuvremenu ruska će vanjska politika prema Zapadu i dalje težiti da sukob na Kavkazu predstavlja kao 'unutarnju stvar'. Ministar vanjskih poslova Igor Ivanov mora naime spriječiti izolaciju svoje zemlje. Rusija je još više nego do sada upućena na transfer tehnologije i trgovinu, ne želi li za jedan naraštaj postati zemljom u razvitku. Gospodarski špijuni koje Putin unaprjeđuje velikim novčanim sredstvima, neće moći nadoknaditi taj zaostatak. Ako zemlja ne želi još više ispasti iz globalne tehnologijske i informatičke mreže, mora se integrirati u zapadne strukture. Ne može se isključiti da je Putin i to imao na pameti kad je nedavno govorio o budućem članstvu Rusije u NATO-u. No vjerojatnije je da je pri tomu više mislio na šupljine saveza koji je u očima ruskih časnika i većine političara još neprijatelj broj 1. Nedvojbeno ruska elita i dalje misli u kategorijama utjecajnih zona i neprijateljskih slika, ne samo časnici, nego i mnogobrojni političari. Ivanov je do sada kao učenik svojega prethodnika Jurija Primakova, bivšega šefa inozemne špijunaže, pokušavao promicati 'multipolarni svijet'. Jasnije rečeno: trebalo je kovati velike saveze protiv NATO-a. Primakov je posve ozbiljno htio nagovoriti Indiju i Kinu na protuzapadni savez s Rusijom. No u međuvremenu se kod Ivanova i njegova stožera probila spoznaja da Rusija svoje velike probleme ne može riješiti ni u savezu s Kinom ni s drugim zemljama s kojima je cijelo vrijeme očijukala, među kojima su Irak i Iran. To može samo sa Zapadom. Ne može se isključiti da se u Kremlju već izrađuju planovi za prolazno obnovljeno partnerstvo sa Zapadom, čiji je jedini cilj Rusiju učiniti sposobnom za novu globalnu konkurentnu borbu. U mnogim moskovskim glavama još postoje takve predodžbe. Zapad mora jednostavno to dopustiti, ali i postaviti svoje uvjete - vidi Čečeniju. Uska suradnja jedina je mogućnost da se Rusija politički civilizira. Zapad tomu mora pridonijeti svoj dio. No popustljivošću ne pomaže ni sebi ni Rusima. Što više, po obliku diplomatski, ali u stvari čvrsto, mora zahtijevati poštivanje međunarodnih norma" - piše Thomas Urban.