FR-LE MONDE 13.4.WEBMANIA I POLITIKA

FRANCUSKA LE MONDE 13. IV. 2000. 'Webmania' mijenja politiku iz temelja "Kada je momčad Lionela Jospina u lipnju 1997. došla u palaču Matignon, u čitavoj je zgradi bilo tek pet računala. Dakako, u predizbornoj utrci moglo se vidjeti Francoisa Bayroua, Dominiquea Strauss-Kahna i Alaina Madelina kako u zrakoplovu lupkaju po svojim prenosivim osobnim računalima. Znalo se da su Bill Clinton i Al Gore u Sjedinjenim Državama bili izabrani, a zatim i ponovno izabrani predviđajući u programu revoluciju informatičkog društva. U Velikoj Britaniji, novi premijer Tony Blair nazvao je čitavo poglavlje izbornog proglasa New Laboura 'Realising the potential of new technology'. Nekoliko mjeseci prije pobjede, dok su još bili u oporbi, engleski su laburisti započeli pregovore s British Telecomom radi uvođenja računala u sve engleske škole. A Matignon, središte vlade, imao je tek pet nesretnih zaslona. U malenoj Jospinovoj ekipi tri do četiri savjetnika, zaljubljenika u informatiku i u internet, zauzeli su se stoga da se Matignon spoji na mrežu. Ovi su kroz prozor primijetili da se već nekoliko dana kopaju kanali kako bi se perivoj opremio uređajem za automatsko zalijevanje. U iste su kanale položeni kablovi. Za tri mjeseca, svaki je član vlade imao svoj PC. Ovog ljeta, tri godine kasnije, dovršit će se vladin itranet. Tada će svaki savjetnik moći kolegama iz drugih ministarstava slati elektronsku poštu, zaviriti u dokumente on-line, brzo poslati spise nekolicini sugovornika istodobno. Naravno, upravna se hijerarhija nije poremetila. No, tvrdi Jean- Noel Tronc, premijerov stručni savjetnik za tehnologije i informatičko društvo, 'samo nam je elektronska pošta omogućila veću produktivnost od barem trideset posto'. Sve ustanove i političke stranke imaju iskustvo takvog ubrzanja procesa. Prije nepunih pet godina, Jacques Chirac nije znao što je miš za računalo. Danas posjećuje 'start-upove', pojam 'društvenog loma' u svojim govorima zamijenio je pojmom 'digitalnog jaza' i zaposlio je mladu državnu savjetnicu Valerie Pecresse koja će ga izvješćivati o novim tehnologijama. Nakon raspuštanja, samo su zeleni imali svoju web stranicu. Danas su sve stranke na mreži, svjesne da to može biti izvrsna mogućnost za provedbu predizborne utrke, širenje ideja, za dijalog s građanima i za uspostavu stalne veze sa simpatizerima i pobornicima. Dvije godine predizborne utrke koje su pred nama, mogu samo ubrzati stvari. G. Jospina, kao i g. Chiraca, savjetnici stalno zasipaju izvješćima o tome kako u SAD-u Al Gore, George Bush Jr i John McCain prije nego je izbačen iz utrke, vode predsjedničku kampanju on- line. G. Madelin koji smatra da samo načelo interneta odgovara liberalnoj filozofiji, svaki dan započinje osvježavanjem i dopunjavanjem 'democratie-liberale.asso.fr.' Philippe Seguin razmišlja o otvaranju vlastite web stranice ako ga RPR službeno postavi u Parizu. Edouard Balladur potiče svoje pristaše da ga posjete na 'Emancipez-paris.com.' (...) Ukratko, kandidati i njihovi stožeri pomalo postaju svjesni da bi putem Weba mogli doći do velikog broja birača koji nije zanemariv. (...) Web bi trebao biti to važniji što omogućuje da se svladaju dvije velike zapreke u političkoj promidžbi: njezina cijena i teškoća u približavanju građanima. Alternativni pokreti, bez novca, bili su uostalom prvi koji su se dočepali interneta, čiji razvoj nije bio nevažan u poboljšanju njihove organiziranosti. G. Madelin koji je za sada jedan među rijetkim stranačkim čelnicima koji svakodnevno istražuju i rabe mrežu, uvjeren je da će nova mogućnost spoznaje, ubrzavajući eksploziju svih piramidalnih ustroja, promijeniti sam način bavljenja politikom. 'Politika je, zaključio je, obično umjetnost tajne. No s mrežom, građani će moći kontrolirati, obavješćivati se, reagirati. Sigurno ćemo imati novu vrstu pobornika koji će biti zahtjevniji, bolje upućeni i više nazočni.' Taj se fenomen, koji može biti pogibeljan za većinu sadašnjih političkih ustroja, događa u ovom času. Dakako, rijetki su oni koji vjeruju u mogućnost stalnog konzultiranja na mreži. No svi su svjesni kako će vodeće ustanove sve manje moći odlučivati a da prije toga svojim pobornicima, sipmatizerima i općenito biračima ne omoguće da se informiraju, pa i da sudjeluju u raspravama", piše Raphaelle Bacque.