RDW 8. IV. TJEDNICI

NJEMAČKI RADIO - RDW 8. IV. 2000. Pregled tjednog tiska Središnja tema ovotjednoga njemačkog tiska je objavljivanje sadržaja dokumenata koji se odnose na telefonske razgovora vodećih zapadnonjemačkih političara što ih je prisluškivala Služba za državnu sigurnost nekadašnjeg DDR-a, Stasi. Tako ugledni tjednik 'Spiegel' piše da su aktivirani stručnjaci za ustavno pravo. Ako je moguće, treba odmah pozvati savezni Ustavni sud. Objavljivanjem tek 80-ak stranica, ovlaštena služba kojom rukovodi Joachim Gauck raspirila je gorak politički spor. Publiciranje sažetaka prisluškivanih telefonskih razgovora nekadašnjeg glavnog opunomoćenika za CDU-ovu blagajnu Uwea Luethje, nije doduše dovelo do novih spoznaja, no ogorčenje zbog objave bilo je veliko. Pitanje da li se i taj ilegalno pribavljeni materijal smije upotrebljavati kako bi se razjasnila financijska afera stranke, razdvojila je političare u dva bloka. Onda bi se ubuduće mogla dozvoliti priznanja mučenjem kao dokazni materijal, smatra glavni tajnik FDP-a Guido Westerwelle. Nasuprot tome, šef Zelenih Rezzo Schlauch smatra da je pogrešno blokirati protokole samo onda kad se tiču političara iz stare Savezne Republike, nakon što su iste osobe prilikom razotkrivanja političara iz novih saveznih zemalja, zadovoljno trljale ruke, piše Spiegel i nastavlja: 'No, nije u igri samo financijska afera, već daleko više toga. Ostane li Gauck pri svojoj novoj liniji, na tisuće prominentnih morat će se tresti. Njihove sitne tajne, dogovori, sve ono što su moćnici naizgled u povjerenju dogovarali telefonski, može postati očigledno. Financijska afera je samo početak, podrugljivo primjećuje bivši šef Stasija zadužen za prisluškivanje, Horst Maennchen i zaključuje kako tu mogu još izići na vidjelo potpuno druge stvari. Ovoga puta pogođen je Kohl i CDU. Sutra to može biti njegov nasljednik Gerhard Schroeder, prekosutra možda savezni predsjednik Johannes Rau, bivši ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher ili blaženi Franz Josef Strauss, smatra Maennchen, a citira ga tjednik 'Spiegel'. Ovaj tjednik osvrće se i na razliku u primjeni kriterija za korištenje tih dokumenata i primjećuje da u desetoj godini ujedinjena objavljivanjem CDU dosjea, životna laž u prevladavanju njemačko-njemačke prošlosti postaje očita - dok se radilo samo o istočnim Nijemcima, rasprave oko individualnih prava i o temeljnom pravu na zaštitu bile su rijetkost. Sada, kada se radi o zapadnim Nijemcima, odjednom trebaju vrijediti nova pravila. Zbog promjene mišljenja, Gauckova služba nije nevina. Istom temom bavi se i tjednik 'Die Zeit'. Na početku članka pod naslovom 'Stasi - iskušenje' autor je na čitavu dvojbu oko objavljivanja Stasijevih dokumenata odgovorio protupitanjima. Živimo li sada u pravnoj državi ili u Stasijevoj državi? Trebaju li se na otvoreno tržište pustiti informacije, do kojih je tajna služba komunističke diktature u DDR-u došla špijuniranjem? Treba li Stasijev sustav, za čije je sputavanje čak utemeljena posebna služba, sada će upravo uz pomoć te službe slaviti svoje uskrsnuće - kasni trijumf 'velikog brata'? Sada znamo ono što smo prije samo slutili: Stasi je bez iznimke prisluškivao čitavu političku klasu Savezne Republike Njemačke. I obratno: zapadne tajne službe jedva da su postupale drugačije. No, odlučujuće pitanje glasi: smiju li tako pribavljene informacije, koje terete prisluškivane osobe, uopće biti puštene u javnost ili čak biti uporabljene u državno- pravnom postupku u pravosuđu ili u parlamentarnom Istražnom odboru? Smije li u istrazi protiv Helmuta Kohla biti primijenjeno posebno pravo kako bi se raskrinkala vladavina i financije bivšeg predsjednika CDU? Istina je, Helmut Kohl je sam za sebe već uveo posebno pravo kada je svoju časnu riječ postavio iznad zakona. Ali još je više istina da ako zločinac prekrši pravo i zakon, to za pravnu državu nije razlog da iz osvete počini samoubojstvo i uništi svoju vlastitu logiku. Logika pravne države dostojne čovjeka upravo je suprotna - isto ne vraća istim, smatra 'Die Zeit' i podsjeća na prvotni smisao imenovanja Joachima Gaucka saveznim povjerenikom za dokumente DDR-ove tajne službe, kao i donošenja posebnog zakona o Stasijevim dokumentima. Gauckov ured i zakon o Stasijevim dokumentima nisu izum Zapada. Već je zato pogrešna tvrdnja da je Zapad najprije skinuo Istok sve do gaća, ali kada se radi o njegovim stvarima, onda bi sve dokumente trebalo zaključati. Vjerojatnije je da se stvar odvija na sljedeći način: zakon i ured nastali su samo temeljem uporne želje posljednje, demokratski birane Narodne skupštine. Ništa od zapadne volje za pobjedom. Stasijevi dokumenti trebali su služiti za provedbu dva strogo ograničena cilja: žrtve su trebale doznati što je Stasi prikupio o njima, a počinitelji su trebali biti spriječeni u ponavljanju sličnih djela, pogotovo u javnim službama, državnim organima, kao odvjetnici, bilježnici, upravni odbori. I na kraju, ti su dokumenti trebali služiti političkom i povijesnom razračunavanju - ali isključivo s 'djelima službe državne sigurnosti'. Dakle, trebalo se razračunati s prošlošću Stasija, a ne s djelima onih koje je Stasi špijunirao, zaključuje 'Die Zeit'. (RDW)