US 6. IV. CSM CIA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 6. IV. 2000. Internet mijenja kulturu špijunaže "Kad su ruski tenkovi prošloga ljeta neočekivano ušli na Kosovo, pretekavši i osramotivši snage NATO-a, George Friedman je, kaže, bio među prvim Amerikancima koji su to saznali", piše Justin Brown. "Friedman vodi privatnu obavještajnu kompaniju u Teksasu i gotovo je smjesta primio e-mail od svog izvora na Kosovu. 'Znali smo to prije vlade', rekao je. Iako je Friedmanova informacija možda bila beznačajna - jer je vijest bila široko dostupna nekoliko minuta kasnije - taj primjer govori o sve bržim promjenama u svijetu prikupljanja obavijesti. Mjesna tiskovna izvješća, koja su nekad krijumčarena preko granice uz veliki rizik, sad su dostupna na internetu. Satelitske slike visoke rezolucije, nekad u posjedu velikih sila, mogu se kupiti za oko 2.000 dolara po slici. A nakon sloma Berlinskog zida, potrebna je samo putovnica i zrakoplovna karta da vidite nekad zabranjene gradove. (...) No dok mijenjanje krajolika prikupljanja informacija pomaže razvoju poslova poput Friedmanova, ono je imalo dvosjekli učinak za 13 američkih obavještajnih agencija, na čelu s CIA-om. S jedne strane, nova im tehnologija dopušta da isti posao obavljaju s manje novca i nesigurnosti. S druge strane, ona ugrožava njihov raison d'etre. Prema bivšem direktoru CIA-e Jamesu Woolseyu, primjerice, oko 95% sve gospodarskih obavijesti stiže iz 'otvorenih izvora' odnosno izvora raspoloživih javnosti. 'Pet posto zapravo čine tajne koje krademo', rekao je nedavno na tiskovnoj konferenciji. 'Tajne krademo špijunažom, komunikacijama, izviđačkim satelitima.' S obzirom na te brojke, obavještajnim je agencijama sve teže opravdati svoje metode i proračun. Obavještajne agencije troše oko 30 milijarda dolara godišnje - otprilike isto koliko su primali na vrhuncu hladnog rata i više od današnjeg ruskog saveznog proračuna. A to čine uz znatnu opasnost - za međunarodni ugled Sjedinjenih Država, diplomatske pokušaje i, katkad, ljudski život. Postoje i problemi s onim što CIA ne čini, kažu analitičari. CIA-u se optužuje da se ne koristi do kraja otvorenim izvorima, a kritiziraju ju i zbog nepriznavanja da joj je nakon sloma Sovjetskoga Saveza potrebna promjena obrasca. Danas postoji širok niz mogućih prijetnja (ne više samo Sovjetski Savez). Također postoji širok niz obavještajnih potrošača, od političkih dužnosnika preko gospodarskih stručnjaka do američkih saveznica u NATO-u. Toliko je informacija dostupno putem nove tehnologije da najveća teškoća postaje odvajanje činjenica od izmišljotina. Prema Gregu Trevertonu, bivšem obavještajnom dužnosniku visokog stupnja u prvoj Clintonovoj vladi, analitičari CIA-e često idu veoma daleko da bi objavili izvješća koja su se mogla skinuti s interneta ili dobiti od privatnih izvora. "U svijetu u kojem svi ovisimo o procesorima informacija, CIA bi trebala biti agencija koja oblikuje i provjerava te informacije', kaže Treverton, trenutno analitičar pri kompaniji Rand Corp. Robert Steele, bivši obavještajni dužnosnik marinaca, vodio je bitke da bi CIA-u i druge agencije naveo na veće iskorištavanje otvorenih izvora. On predlaže da vlada izdvoji milijardu dolara za analizu iz privatnog sektora, koju bi osiguravale kompanije poput one kojom on predsjeda, Open Source Solutions Inc. 'Trebali bismo obavješćivati vladu, a ne krasti tajne', kaže Steele. Možda se najsnažnije optužbe protiv CIA-e i njezina direktora Georgea Teneta tiču toga što je agencija na kritike i smanjeni utjecaj odgovorila pretjeranom ispolitiziranošću. Melvin Goodman, bivši dužnosnik CIA-e koji sad radi u Centru za međunarodnu politiku, tvrdi da Tenet pokušava uveličati prijetnje Sjedinjenim Državama primjenjujući to kao sredstvo očuvanja agencije. On također kaže da Tenet pokušava naći nišu za CIA-u među 13 obavještajnih agencija, kao specijalist u tajnim akcijama. (...) Kritičari CIA-u također okrivljuju jer je propustila provesti modernizaciju, u doba interneta. Drugim riječima, sad je možda važnije da obavještajne službe budu kadre predvidjeti novi trend nego da otkriju tajne inozemnih vlada. CIA bi trebala biti kadra obavijestiti američke dužnosnike, primjerice, o mogućem genociedu u Ruandi i povijesnim zahtjevima na Kosovu, kaže Steele. (...) Jednako kao što se ministarstvo obrane (koje nadzire osam obavještajnih agencija i 85% čitavog špijunskog proračuna) opire promjenama poslije hladnog rata, čini se da i obavještajna zajednica ide na samoočuvanje, kaže Treverton. Kad je radio za CIA- u, Treverton je bio dio Nacionalnog obavještajnog vijeća, koje spaja rad svih agencija. Unatoč vladinu povjerenstvu o obavještajnim reformama 1995. kojim su predsjedali bivši ministri obrane Les Aspin i Harold Brown, nije provedeno mnogo promjena, kažu analitičari, osim osnivanja Nacionalne agencije za slike i karte iduće godine. (...)"