FR-HR-US-BA-SUDOVI-Sudovi-Diplomacija-Politika RFI 7. III. ČULIĆ O BLAŠKIĆU FRANCUSKI RADIO - RFI7. III. 2000.O reakcijama u Hrvatskoj na presudu haaškog suda Tihomiru Blaškiću iz Zagreba izvještava Marinko Čulić."Slučaj Blaškić ne
skida se iz žiže zanimanja javnosti u Hrvatskoj. Naprotiv, to je sada bez premca središnja tema političkog života zemlje. Ujedno to je i najveći izazov koji se postavlja pred novu vlast, koja je taj vreli krumpir preuzela od prethodne koja je očito žrtvovala Blaškića, no to problem Račana i Mesića samo relativizira, ali ga ne uklanja. Dobro se to vidjelo jučer pred američkom ambasadom u Zagrebu, gdje su demonstranti protiv presude haaškog suda izvikivali 'Bando crvena', klicali Tuđmanu i tražili izvanredne izbore. Po svom osnovnom profilu bila je to, dakle, ultradesna ulična predstava u kojoj se dizalo ruku na fašistički pozdrav, što nije novost na hrvatskoj političkoj sceni, ali je novo da skup nisu organizirale deklarirane profašističke grupe, iako su na njemu sudjelovale, što znači da je imao crtu spontaniteta. Također valja podvući da je ovo prvi skup ove vrste nakon pobjede opozicije na izborima i dolazi u najgore vrijeme kada nova vlast s mukom pokušava povezati konce u zemlji koju je zatekla u puno gorem
FRANCUSKI RADIO - RFI
7. III. 2000.
O reakcijama u Hrvatskoj na presudu haaškog suda Tihomiru Blaškiću
iz Zagreba izvještava Marinko Čulić.
"Slučaj Blaškić ne skida se iz žiže zanimanja javnosti u Hrvatskoj.
Naprotiv, to je sada bez premca središnja tema političkog života
zemlje. Ujedno to je i najveći izazov koji se postavlja pred novu
vlast, koja je taj vreli krumpir preuzela od prethodne koja je očito
žrtvovala Blaškića, no to problem Račana i Mesića samo
relativizira, ali ga ne uklanja.
Dobro se to vidjelo jučer pred američkom ambasadom u Zagrebu, gdje
su demonstranti protiv presude haaškog suda izvikivali 'Bando
crvena', klicali Tuđmanu i tražili izvanredne izbore. Po svom
osnovnom profilu bila je to, dakle, ultradesna ulična predstava u
kojoj se dizalo ruku na fašistički pozdrav, što nije novost na
hrvatskoj političkoj sceni, ali je novo da skup nisu organizirale
deklarirane profašističke grupe, iako su na njemu sudjelovale, što
znači da je imao crtu spontaniteta.
Također valja podvući da je ovo prvi skup ove vrste nakon pobjede
opozicije na izborima i dolazi u najgore vrijeme kada nova vlast s
mukom pokušava povezati konce u zemlji koju je zatekla u puno gorem
stanju nego što se donedavno očekivalo. U takvoj situaciji ovakav
izazov kakva je visoka Blaškićeva presuda koja senzibilizira ne
samo ultradesnicu nego i prosječne građane, može dovesti i do
urušavanja nove vlasti puno prije nego što je itko mogao
predvidjeti.
Zato je izniman odjek imala jučerašnja izjava premijera Račana da
su pronađeni dokumenti koje je skrivao HDZ, a koji omogućuju da se
identificiraju pravi krivci za pokolj u Ahmićima. Iz najave da će ti
dokumenti biti predani obrani Tihomira Blaškića, treba zaključiti
da on nije među tim krivcima ili da barem nije u onoj mjeri kako se to
čita iz presude haaškoga suda. Račan je prvi put od dolaska na vlast
progovorio s dozom kritičnosti o tome sudu, rekavši da je previše
politizacije u presudi generalu Blaškiću, što se uklapa u rašireno
mišljenje da se u Haagu sudilo jednoj politici, istina notorno
zločinačkoj, ali za koju se ipak ne može okriviti Blaškić, ili ne
prvenstveno on.
S ovim se lako složiti, ali treba podvući i nešto što se u sadašnjim
reagiranjima ne eksplicira ili se ne eksplicira dovoljno jasno. To
je da je zločin u Ahmićima, i ne samo u njima, učinjen, i ako je
Blaškić doista neviniji nego što iz haaške presude proizlazi, netko
drugi je toliko kriviji. To su naravno na prvom mjestu počinitelji
zločina, ali to je i onaj dio hrvatskoga političkog tijela u zemlji
i u BiH-a koji je stvarao spiralu mržnje koja je najprije dovela do
zločina, a zatim spriječila da oni budu sankcionirani. Sada je
jasno da i pored siječanjskih demokratskih promjena Hrvatska tek
treba otvoriti nikada posve apsolvirano pitanje denacifikacije,
ali i haaški sud i njegovi politički sponzori trebaju sebi
postaviti pitanje je li razumno da se neki sudionici rata u bivšoj
Jugoslaviji kažnjavaju oštrije od nekih nacističkih zločinaca."
(RFI)