NJ 3.4.SPG INTERVJU S MESIĆEM

NJEMAČKA DER SPIEGEL 3. IV. 2000. Mesić: "Može puknuti u svakom trenutku" Tjednik objavljuje intervju s hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem. Teme razgovora: opasnost novog rata na Balkanu, obveza Zapada da intervenira protiv Miloševića i ulazak Hrvatske u EU i NATO. - Gospodine Predsjedniče, kada će i gdje početi sljedeći rat na Balkanu? = Vrlo je vjerojatno da će na Balkanu doći do novog rata. Svi su dovoljno rano upozoreni kroz tragična zbivanja iz proteklih godina. Međunarodna zajednica i Europljani još bi mogli poduzeti preventivne mjere i pravodobno otkloniti opasnost novog rata. No, puknuti može svakog trena. - Mnogi strahuju da će srpski despot Milošević zapodjenuti svoj peti balkanski rat protiv reformatora u jugoslavenskoj republici Crnoj Gori. = Crnogorska bačva baruta može eksplodirati jako brzo, a nije teško potpaliti fitilj ni u Makedoniji. Jugoslavenski Predsjednik već je to jednom pokušao učiniti. No, i dalje je glavno žarište sukoba Kosovo i doline na jugu Srbije, u kojima živi albansko stanovništvo. Nitko ne zna u kakvu će se pustolovinu Milošević ovaj put upustiti... - ... ali Vi polazite od pretpostavke da planira još jednu ratnu pustolovinu? = Milošević poznaje samo jedan cilj: ostati na vlasti. Netko uvijek mora poslužiti kao izvor navodne ugroženosti srpskog naroda. Ta je uloga čas dodijeljena Hrvatima, čas Albancima - potom je zlotvorom proglašena međunarodna zajednica, a u najnovijem primjeru krivnju za srpsku bijedu snose Crnogorci. Milošević je poput biciklista koji može održavati ravnotežu samo dok vozi u smjeru rata. - Što bi u tom slučaju Crna Gora trebala učiniti - i dalje živjeti u federaciji sa Srbijom i čekati da tamo bukne demokracija ili prihvatiti rizik odcjepljenja i krenuti samostalnim putem? = Veliko iščekivanje demokracije u Srbiji bilo bi puko traćenje vremena. Crna Gora mora bez obzira na prijetnje Beograda nastaviti s demokratizacijom svog društva, osoviti se na svoje noge i uz međunarodnu pomoć prerasti u model gospodarskog uspjeha. Takav razvoj događaja prodrmao bi potom i ljude u Srbiji. - Prethodno će Milošević vjerojatno pokušati suzbiti reformsku sablast u Crnoj Gori. = U tom pogledu Zapad mora uputiti sasvim jasan signal: Miloševiću, interveniraš li vojno u Crnoj Gori, tvoji su dani odbrojani. Više se ne može tolerirati da čovjek, koji je proteklih godina potkopavao Daytonski mirovni sporazum o Bosni, koji snosi odgovornost za kosovsku tragediju i još na Kosovu podbada srpsko stanovništvo protiv Albanaca, jednostavno mirno nastavi po starom. - Dosad pokušaji međunarodne zajednice da na Kosovu osigura suživot Srba i Albanaca nisu urodili plodom. Zašto bi u slučaju sukoba u Crnoj Gori ponovno opekla prste još jednom intervencijom? = Zapadu ne preostaje ništa drugo nego da ponovno intervenira - ako ne želi izgubiti čast. U protivnom bi Milošević mogao ponovno trijumfirati, a s njim i svi oni luđaci koji rat smatraju sredstvom za ostvarivanje svojih ciljeva. Njih pak ima dosta. - Što je na Kosovu pošlo po zlu - je li mirovna postrojba KFOR trebala oštrije nastupiti? = Nedvojbeno jest. Mirovna postrojba trebala je prvo dokinuti prikriveni Miloševićev utjecaj na kosovske Srbe. Činjenica da Beograd još može manipulirati dijelom stanovništva u toj pokrajini te da po miloj volji potpiruje mržnju iritira albansku većinu. Fanatici u njezinim redovima nalaze tako uvijek nove povode za protjerivanje srpskih civila. - No, ne možete ni prisiliti dvije etničke skupine da vole jedna drugu niti možete pred svaku kuću postaviti jednog vojnika iz sastava mirovnih postrojbi. = To je točno, ali to ionako nije cilj. Mirovne postrojbe trebale bi rigorozno zatvoriti granicu između Kosova i Srbije. Naime, Milošević trenutno može preko te granice tajno prebacivati štogod poželi - oružje, agente, sve. I može po volji provocirati - kao što je bio slučaj u Kosovskoj Mitrovici. U protivnom bi dobro pazio da ne napadne izravno mirovne postrojbe jer još nije umoran od života. No, već 1991., prilikom raspada bivše Jugoslavije, tijekom hrvatsko-srpskog sukoba, Ujedinjenim narodima nedostajalo je hrabrosti da takvim vojnim tamponom zaštite mir. - U to ste vrijeme kao posljednji predsjednik Jugoslavije održali nekrolog titoističkoj multinacionalnoj državi. = Da, rekao sam da Jugoslavija više ne postoji. Tako je i bilo. - Gledano iz perspektive međunarodnog prava, Kosovo je još sastavni dio Jugoslavije. Hoće li i takav status uskoro biti prošlost? = Zašto se ne možemo jednostavno usredotočiti na gospodarsku obnovu Kosova i ostaviti status te pokrajine neriješenim u sljedećih 10 ili 15 godina? - To neće dopustiti već sami Kosovari. Ne straši Vas sablast velike Albanije? = Ne, mislim da nema povoda za takvu bojazan. U Njemačkoj i Austriji govori se njemački, ali nitko ne pomišlja na veliku Njemačku. Zašto bi nužno nastala velika Albanija - i to u uvjetima srastanja Europe? Ideja velike Albanije mogla je stjecati pristaše samo dok je matična Albanija bila staljinistička ubožnica te dok su na drugoj strani Albanci bili podvrgnuti tlačenju Beograda. Bez srpske prijetnje ta ideja pada u vodu. Albanija će doživjeti procvat a Kosovari će se osjećati slobodnima i riješit će se svoje ratne traume. - Usprkos tome, poznati albanski intelektualci tvrde da je već Bismarck kao posrednik na Balkanu zanemarivao albansko pitanje, Tito im je uskratio veliku Albaniju, a staljinist Enver Hodža pretvorio je tu temu u tabu. Sada je po njihovim riječima kucnuo trenutak za stvaranje nove nacije. = Naravno da takva raspoloženja i razmišljanja postoje. No, za takve državotvorne ideje više nema mjesta u brzom procesu europskog ujedinjenja. Narodi će u ujedinjenoj Europi moći ostvarivati još samo regionalnu kulturnu suverenost; političke odluke i potezi bit će temeljeni na europskom konsenzusu a ne više na razini nacionalnih država. Pitanje granica postat će jednostavno suvišno. Pogledajte samo odnos Njemačke i Francuske. U razdoblju kraćem od 100 godina te su dvije države tri puta ratovale a danas... - Doduše, promjena svijesti na obje strane trajala je dvije generacije. = Ali sada je njihov odnos uzoran, a tako će, nadajmo se, jednog dana i Hrvati i Srbi živjeti zajedno razumno i bez granica. U slučaju Srba i Albanaca taj će proces pomirenja vjerojatno dulje trajati baš kao i u slučaju tri etničke skupine u Bosni. U međuvremenu pak međunarodna zajednica mora u tim regijama biti nazočna s mirovnim postrojbama... - ... i pretvoriti ih u međunarodni protektorat? = Neko će vrijeme biti tako - dok vlade ne budu zrele za referendum o budućem statusu. - Gospodine Predsjedniče, Hrvatska je prevladala proces odvajanja od bivše Jugoslavije, ali je za vladavine Vašeg autokratskog prethodnika Tuđmana dospjela u izolaciju na međunarodnoj pozornici. Kako će Vaša zemlja pronaći izlaz iz te izolacije? = Milošević ne zna što je Europa, a ni Tuđman to nikada nije znao. U glavi je živio u srednjem vijeku, kao što se Milošević još i danas naslađuje povijesnom veličinom Srbije u srednjem vjeku. Tuđman je prebrojavao brodovlje mornarice hrvatskih kraljeva u ranom srednjem vijeku, ne primjećujući uopće da je njegova ratna mašinerija slabija od srpske vojske. Milošević traži da se izračuna koliko je Srba poginulo u povijesnoj bitci protiv Turaka na Kosovu 1389., kako bi time istaknuo pravo na veliku Srbiju... - ... a Tuđman je potom u suradnji s Miloševišem istaknuo pravo na veliku Hrvatsku. = To je bila naša zla kob i podrazumijevalo je rat za Bosnu... - ... koju su Srbi i Hrvati željeli međusobno podijeliti na račun muslimanske etničke skupine. = Rusija je objavila da nema ništa protiv podjele Bosne; Velika Britanija i Francuska kazale su da ako baš tako mora biti, onda Bosna mora biti podijeljena. Tri su godine te sile tolerirale srpsku opsadu i gušenje Sarajeva. - Srpsko osvajanje Sarajeva označilo bi kraj bosanske države. = Tako je. No, Amerika, Njemačka i Austrija bile su protiv takvih planova. Shvatile su da će takvo mijenjanje granica na Balkanu poslužiti kao primjer. U tom bi slučaju jednog dana slovačkim Mađarima pala na pamet ideja o uspostavi velike Mađarske; taj bi bacil izazvao lančanu reakciju. - Želite da Hrvatska poput Mađarske i Slovenije bude uključena u euroatlantske strukture - do kada? = Naša je privreda bankrotirala, u tom pogledu šepamo za našim susjedima Slovenijom i Mađarskom. Osim toga, imamo u svojoj zemlji mafiju koja se širi u svim institucijama. Amerikanci su nas uvjeravali da će pristup NATO-u uslijediti uskoro - radikalno ćemo preustrojiti strukturu naše vojske. Nadamo se da ćemo do kraja mog mandata za pet godina ući i u strukture EU. - Bude li se sve tako odvijalo, Balkan će ponovno dobiti kulturnu razdjelnicu i granicu blagostanja koja siromašne dijeli od bogatih, napredak od despocije - baš kao što je bio slučaj i tijekom višestoljetne osmanske vladavine. = Ne, ne, u Europi više neće biti otočja despocije. I Srbija će jednog dana postati članicom EU - kada Miloševića nestane a Srbija dobije svog Willyja Brandta ili Ludwiga Erharda (tvorac njemačkog gospodarskog čuda nakon drugog svjetskog rata - op. prev.). Koliko god to ludo zvučalo, i mi Hrvati možemo pridonijeti demokratskoj obnovi u Srbiji... - Kao uzrok demokratske promjene vlasti? = I time - između ostalog. No, možemo također naše nekadašnje srpske sugrađane, koji su izbjegli tijekom previranja u srpsko-hrvatskom ratu... - ... riječ je o 200 tisuća Srba u krajini... = ... ohrabriti da se vrate u svoja matična mjesta, priznati im manjinska prava, zajamčiti im jezik i udio u gospodarskom bogatstvu naše zemlje... - Zasad u Europi nema uzora za takvu velikodušnost. = Tuđmanov režim vješto je nacionalno homogenizirao hrvatski narod, što Milošević još uspješno čini sa srpskim narodom. No, kada bi se deseci tisuća srpskih izbjeglica mogli vratiti u Hrvatsku i ispričati svojim sunarodnjacima u Srbiji da u Hrvatskoj bolje žive kao manjina nego u matičnoj zemlji, režim u Beogradu više se ne bi mogao održati. Takva će politika postići veće rezultate od bilo kakvog vojnog angažmana NATO-a. - To zvuči jako plemenito i svjetski, ali Vaš sunarodnjaci misle drugačije. Srbi koji se vraćaju u krajinu nailaze tamo na neprijateljski doček. = To su relikti Tuđmanova režima čije pristaše u nekim općinama još uvijek obavljaju svoje funkcije. No, na sljedećim lokalnim izborima oni će biti smijenjeni. Proces preustrojavanja čitavog našeg društvenog sustava, započet parlamentarnim i predsjedničkim izborima, više ne može biti poništen. - Vrijedi li to i za suradnju s haaškim sudom za ratne zločince? = Sud UN jest institucija koja individualizira ratne zločine a ne osuđuje paušalno narod. Utvrđuje se tko je počinio ratne zločine a tko je bio pošten. Moderna Europa, čiji su Hrvati, Albanci, Bosanci i Srbi sastavni dio, ne dopušta kolektivnu krivnju. - Ni u tom pitanju Vaši sunarodnjaci ne prihvaćaju Vaša načela. Podigla se velika vika kada je nedavno hrvatski general Tihomir Blaškić osuđen na 45 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti. = Te su prosvjede organizirali Tuđmanovi pristaše, ali nigdje nisu uspjeli dići na noge više od 3000 demonstranata. Autobusima su dovoženi u Zagreb kako bi diskreditirali mene kao novog predsjednika. No, ta se računica izjalovila. - Treba li ukinuti međunarodne sankcije protiv Srbije? = Bilo bi bolje ne maltretirati više Srbiju sankcijama jer se i tamošnja privreda mora ponovno osoviti na svoje noge. Doduše, Zapad bi trebao strogo paziti da nijedan narod na Balkanu ne izgradi do zuba naoružanu vojsku. Sankcije bi se trebale odnositi samo na trgovinu oružjem, a za krijumčarenje oružja trebale bi biti uvedene drakonske kazne. Što se tiče ostaloga, Hrvati, Albanci i Srbi trebali bi sudjelovati u procesu uključivanja u europske strukture.