NJ 30.III.-SZ-DONATORSKA KONFERENCIJA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 30. III. 2000. Cijena mira "Oni koji žele izgraditi najbolji Balkan svih vremena, trebaju za to najmanje tri stvari: odlučan koncept, sreću i novac. Koncept stabilizacijskog paketa za jugoistočnu Europu od prošloga je srpnja poznat, stvoren u stanju šoka poslije kosovskoga rata. Od srijede na stolu je i novac kojega su djelomično velikodušne zemlje donatori u Bruxellesu nagomilale u debeli snop. Sada dakle: puno sreće. Posao može početi, a iz napornih posljednjih mjeseci treba izvući pouku da treba početi brzo. Do sada je naime Stabilizacijski sporazum uglavno bio u novinskim naslovima zbog nestabilnosti njegova predsjedatelja. Bodo Hombach, izaslanik kancelara Schroedera za jugoistopčnu Europu, nije mogao izbjeći ni domaće skandale ni Raffkeove optužbe dok je nemirno jahao balkanskim gudurama. Navodna nekoordiniranost koordinatora bila je pretežna tema tamo gdje je zapravo trebala biti riječ o pomoći za izgradnju. S tim bi sada trebalo biti svršeno, što čežnjivo ne očekuje samo Bodo Hombach. U Bruxellesu usvojeni 'program brzog starta' pokušaj je da se nadoknadi izgubljeno vrijeme i izgubljeno povjerenje. Brzi projekti trebali bi stršati iz balkanske bijede poput svjetionika i pokazati ljudima kako sve može biti bolje. Za to će se za idućih dvanaest mjeseci prikupiti oko 3,5 milijarde maraka. To je dobro i to je nužno. No nije više doli početak. Jer oni koji se sad zanose vlastitom spremnošću za pomoć, tek moraju dokazati da imaju i dug dah. Bruxelleske milijarde još dugujemo kosovskom šoku. Još ni iz daleka nisu dokaz da je sprječavanje sukoba uistinu postalo čvrstim sastavnim dijelom međunarodne politike. Prema iskustvima, donatorstvo sve više popušta što se projekti više odugovlače i što više u vidno polje ulaze nova žarišta. I već danas treba diferencirati: Nijemci su se primjerice pokazali velikodušnima s obećanjem od 1,2 milijarde maraka za iduće četiri godine, dočim Francuzi već unaprijed škrtare. Amerikanci su nešto obećali, no kongres bi mogao sve blokirati ako se u Washingtonu stekne dojam da se Europljani u svojem stražnjem dvorištu nedovoljno angažiraju. Put je dalek i gradnjom nekoliko mostova i nekoliko cesta ni iz daleka nije poravnan. Cilj je - kao kod Marshallovog plana - povezivanje gospodarskog uzleta i političke stabilizacije, blagostanja i demokracije. U zapadnoj je Europi to dobro išlo poslije Drugoga svjetskog rata, na jugoistoku Kontinenta mora proći dobro da bi se regija napokon smirila. Za to je, uz brižljivi nadzor, svaka marka iz fonda Stabilizacijskog sporazuma dobro uložena. Novi rat stoji daleko više - i to ne samo novca" - zaključuje Peter Muench.