DE-RU-S-PROMJENE-Politika NJ 29. III.-SZ-PUTIN I ZAPAD NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG29. III. 2000.Okretanje ruskom prijateljstvu"Godinu dana Zapad je razbijao glavu tko Rusiju ima na savjesti. 'Who lost Russia' glasilo je omiljeno
pitanje vanjskopolitičkih mislilaca. Povećani NATO, rat na Balkanu, Čečenija, korupcija, spiskani krediti, nepredvidljivi Jeljcin - mora da je Rusija u neko doba u prošlom desetljeću ostala na kolosijeku. Trend u ruskoj politici koji traje od svršetka hladnoga rata na posljetku se uvjerljivo promijenio: Moskva se opet odvaja od Zapada.Sada, poslije predsjedničkih izbora, stratezi u ministarstvima vanjskih poslova nadaju se novim pravilima igre. 'Kako možemo prihvatiti Putina', glasi veliko pitanje koje je američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright sažela u jednostavnu tvrdnju: 'S njim se može poslovati' ili 'ono što kaže je OK'. Budući da sfinga Putin osim riječi (koje se daju tumačiti), pokazuje malo djela, špekulacije bujaju.Politički popis želja Zapada dugačak je i proziran: Europa i SAD žele opet pridobiti utjecaj na ruske reforme, žele sigurnost za svoje kredite, stabilnost i spremnost za mir. Putinova će
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
29. III. 2000.
Okretanje ruskom prijateljstvu
"Godinu dana Zapad je razbijao glavu tko Rusiju ima na savjesti.
'Who lost Russia' glasilo je omiljeno pitanje vanjskopolitičkih
mislilaca. Povećani NATO, rat na Balkanu, Čečenija, korupcija,
spiskani krediti, nepredvidljivi Jeljcin - mora da je Rusija u neko
doba u prošlom desetljeću ostala na kolosijeku. Trend u ruskoj
politici koji traje od svršetka hladnoga rata na posljetku se
uvjerljivo promijenio: Moskva se opet odvaja od Zapada.
Sada, poslije predsjedničkih izbora, stratezi u ministarstvima
vanjskih poslova nadaju se novim pravilima igre. 'Kako možemo
prihvatiti Putina', glasi veliko pitanje koje je američka
ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright sažela u
jednostavnu tvrdnju: 'S njim se može poslovati' ili 'ono što kaže je
OK'. Budući da sfinga Putin osim riječi (koje se daju tumačiti),
pokazuje malo djela, špekulacije bujaju.
Politički popis želja Zapada dugačak je i proziran: Europa i SAD
žele opet pridobiti utjecaj na ruske reforme, žele sigurnost za
svoje kredite, stabilnost i spremnost za mir. Putinova će
gospodarska reforma stoga dobiti najveće značenje. SAD već maše
kreditima, bude li se novi predsjednik dobro ponašao. U Rusiju je od
1992. oteklo više od 15 milijarda dolara. Još postoji otpor da se
novi novac nekontrolirano daje trulom i korumpiranom sustavu,
osobito ako se krediti daju zbog dobroga političkog ponašanja a ne
prema mjerilima bankovne posudbe. Putin će stoga morati svu snagu
uložiti u gospodarsku politiku kako bi dokazao svoju kreditnu
sposobnost.
Ruski Predsjednik ima u rukama i zgodno političko sredstvo pritiska
kako bi ušao u poslove sa Zapadom. Američki predsjednik Bill
Clinton ni za čim ne čezne jače nego da svoj mandat svrši sa
sporazumom o razoružanju. Amerikanci imaju pred očima dvostruki
udarac: ratifikaciju moljcima izjedenog sporazuma Start II.
(smanjivanje strategijskog nuklearnog oružja) i sporazum koji bi
SAD-u dopustio razmještanje proturaketnog obrambenog sustava.
Vrijeme tjera, jer će u SAD-u biti izbori. Clinton je toliko željan
uspjeha da bi najradije već idućega tjedna otputovao u Moskvu.
No sve pokušaje približavanja ometa rat u Čečeniji. I tu je Zapad u
dvojbi: s jedne strane je Rusija drugdje potrebna kao pomoćni
policajac za regionalnu sigurnost da bi se moglo nadzirati za ovo
doba tako tipične etničke i vjerske ratove. Kosovski bi se rat mogao
dovršiti samo s Rusijom a ne protiv nje. S druge pak strane: kako
doći u razgovor s Moskvom kad i sam ratni junak Putin krši sve
temelje agende o ljudskim pravima? Ta proturječja mogu Putina
ostaviti hladnim sve dok ga Zapad treba" - zaključuje Stefan
Kornelius.