FR-LE MONDE 28.3.PAPA U IZRAELU

FRANCUSKA LE MONDE 28. III. 2000. Snaga Ivana Pavla II. "Sudbina je Ivana Pavla II. nakon berlinskoga dovela pred jedan drugi 'zid', u Jeruzalemu: zid Hrama, glasoviti 'zid plača', uobičajeni naziv koji Židovi ne rabe. Jednim pokretom - dodirnuvši rukom kamenje koje simbolizira tri tisuće godina staru židovsku vjernost - Ivan Pavao II. više je učinio za pomirbu prvih dviju religija Biblije nego najljepši teološki i politički govori u zadnjih trideset godina. Taj je isti čovjek, koji je još u rodnoj Poljskoj bio izložen kušnji nacističkog i komunističkog totalitarizma, pridonio padu Berlinskog zida i odrekao se dvije tisuće godine stare kršćanske zaslijepljenosti o judaizmu. Iznenađeni smo razmjerima bolnih preispitivanja kojima je ovaj Papa izložio Crkvu koja se, prije nepunih trideset i pet godina, pričinjala da ne zna za izraelsku državu niti za bilo kakvu vezu između holokausta i antisemitizma kršćana. Nije prošlo ni jedno stoljeće otkako je papa Pio X. prijetio Theodoru Herzlu da će u Palestinu poslati svećenike 'da vas sve pokrsti'! Kako je Crkva zapravo mogla misliti da je nepogrješiva i priznati da je dvije tisuće godina bila u krivu o židovskom narodu koji je bio osuđen na raseljenost i progon? Kako je ta vladarska Crkva sigurna u sebe mogla prepoznati 'zlu kob' Židova, njihovo prošlo i sadašnje postojanje, u državi, povijesti, kulturi, jeziku i tako svetom mjestu kao što je Hram? Antisemitizam se uvijek nadahnjivao preziranjem istine o judaizmu. 'Kajući se' u Jad Vašemu i pred Zidom za sve zlo počinjeno uime kršćanske vjere, Ivan Pavao II. napao je korijene neznanja koje je dovelo do neizrecivog užasa logora. Učinio je to kao 'rimski biskup' (govor u Jad Vašemu), tj. uime čitave Crkve. Bilo bi dobro da Vatikan pođe do kraja, primjerice da obustavi postupak proglašenja blaženim Pia XII. i rasvijetli njegovu ulogu u doba rata. Već sada su uklonjene mnoge nejasnoće. Dakako, izraelske vlasti nisu ništa čule od Pape o Jeruzalemu. Njegova ponovna odanost palestinskoj stvari pokazuje da im Papa ne daje politički 'oprost'. Tvrdnja Ehuda Baraka o 'novom razdoblju' u dijalogu između Židova i kršćana ipak nije besmislena. Doba pionira - Julesa Isaaca, Jacoba Kaplana, Ivana XXIII. među ostalim - završeno je. Sada treba otkriti židovsko-kršćansko partnerstvo koje je još jučer bilo nezamislivo. O njemu mogu ovisiti dva velika koraka u sljedećem stoljeću: mir na Bliskom istoku, kolijevci triju monoteizama koji bi zbog totalitarizama mogao postati njihovim grobom; zajednički otpor rasističkim i antisemitskim, nacionalističkim i ksenofobičnim nastranostima koje se još pojavljuju i rastužuju Europu, kao da se povijest, unatoč svemu, želi opetovati."