FR-IL-VA-crkve-Vjerske zajednice-Diplomacija-Izbjeglice/prognanici-Društvo FR-LIBERATION 27.3.PAPA U IZRAELU FRANCUSKALIBERATION27. III. 2000.Mudra diplomacija šutnje"Ivan Pavao II. sretno se izvukao iz labirinta uličica, raskrižja i
slijepih ulica staroga grada Jeruzalema. Završni dio njegova puta u Svetu zemlju bio je i najpogibeljniji. Svladao ga je s istom lakoćom kao i prethodne. Tamo gdje su se mnogi strani dužnosnici spoticali, on si je uspio osigurati poštovanje gotovo svih strana u sukobu. Uspjeh je to veći što Papa za svog boravka nije rekao ništa nova, ni o holokaustu ni o vanjskoj politici Vatikana.Iz tolikih je iskušenja izišao čitav zahvaljujući svojoj šutnji. Na području gotovo stalnih borba, on nije došao da podsjeti na zakon, već da pokaže dobru volju. Poljubio je palestinsku zemlju, pružio ruku izbjeglicama, potaknuo vatru na spomeniku holokaustu, izrazio javno priznanje grčkom pravoslavnom patrijarhu i napokon dodirnuo Zid plača. Škrt na riječima, katkad i nerazumljiv zbog svoje bolesti, uveo je novu vrstu diplomacije djela. Ponajprije, vlada Ehuda Baraka zahvalna mu je za njegove propuste. Ona je manje strahovala od Papine prodike o palestinskoj državi, nego o statusu Jeruzalema. Čim je riječ o trostruko svetom gradu, izjave poglavara
FRANCUSKA
LIBERATION
27. III. 2000.
Mudra diplomacija šutnje
"Ivan Pavao II. sretno se izvukao iz labirinta uličica, raskrižja i
slijepih ulica staroga grada Jeruzalema. Završni dio njegova puta u
Svetu zemlju bio je i najpogibeljniji. Svladao ga je s istom lakoćom
kao i prethodne. Tamo gdje su se mnogi strani dužnosnici spoticali,
on si je uspio osigurati poštovanje gotovo svih strana u sukobu.
Uspjeh je to veći što Papa za svog boravka nije rekao ništa nova, ni
o holokaustu ni o vanjskoj politici Vatikana.
Iz tolikih je iskušenja izišao čitav zahvaljujući svojoj šutnji. Na
području gotovo stalnih borba, on nije došao da podsjeti na zakon,
već da pokaže dobru volju. Poljubio je palestinsku zemlju, pružio
ruku izbjeglicama, potaknuo vatru na spomeniku holokaustu, izrazio
javno priznanje grčkom pravoslavnom patrijarhu i napokon dodirnuo
Zid plača. Škrt na riječima, katkad i nerazumljiv zbog svoje
bolesti, uveo je novu vrstu diplomacije djela. Ponajprije, vlada
Ehuda Baraka zahvalna mu je za njegove propuste. Ona je manje
strahovala od Papine prodike o palestinskoj državi, nego o statusu
Jeruzalema. Čim je riječ o trostruko svetom gradu, izjave poglavara
Katoličke crkve važnije su od izjava bilo kojeg državnika. Od
predsjednika Likuda Ehuda Olmerta do najvišeg muslimanskog
velikodostojnika muftije Ikrimaha Sabrija, preko Ehuda Baraka i
Jasera Arafata, svaki mu je tabor poželio dobrodošlicu u 'vječnu
prijestolnicu' a da ga nisu mogli izvući iz njegove suzdržanosti.
Njegova bi se šutnja mogla činiti kao plašljivost, da svoja
stajališta nije iznio prije puta. Da bi osigurao miran tijek svog
hodočašća, unaprijed se odrekao svega što bi moglo izazvati
raspravu. Potpisivanje sporazuma, prvog takve vrste, između
Vatikana i PLO-a 15. veljače ne može se pripisati slučaju u
kalendaru, već pripremama za Papin posjet. U uvodnom dijelu, obje
strane traže za Jeruzalem 'poseban status, međunarodno zajamčen' i
smatraju da je 'moralno i pravno nedopustivo' svako jednostrano
djelovanje u Svetom gradu. Jasna osuda izraelske aneksionističke
politike.
Zatečena, hebrejska država nije skrivala svoju srdžbu. 'Ako Papa
želi da ga poštujemo, i on se mora tako ponašati prema nama', rekao
je tada rabin Michael Melchior, ministar za iseljeništvo, isti onaj
koji je jučer dočekao Papu pred Zidom plača. Tako je Jaser Arafat
plaćen na poček. Gotovo sva politička dobit koju je htio izvući iz
puta, bila mu je isplaćena mjesec dana ranije. U srijedu je u
Betlehemu Ivan Pavao II. donio Palestincima potporu i moralnu
utjehu, ali nije rekao ni riječi o Jeruzalemu i o izbjeglicama. Isto
tako, molitva pokajanja koju je 12. ožujka izrekao u Rimu trebala je
razminirati teren, ali i utvrditi granice ustupaka koje je Papa bio
spreman učiniti prema židovskom narodu. Tijekom njegova puta nije
bilo nikakvih iznenađenja. Oni koji su se nadali isprici zbog
šutnje Crkve u vrijeme holokausta, razočarali su se. Djela i
simbolika mjesta pobrinuli su se da nadoknade manjak riječi", iz
Jeruzalema izvješćuje Christophe Boltanski.