FR-RU-novac-Vlada-Izbori-Goriva-Trgovina FR-LIBERATION 27.3.PUTIN I GOSPODARSTVO FRANCUSKALIBERATION27. III. 2000.Uz pomoć božice gospodarstva"Nakon financijskog sloma u kolovozu 1998., predviđalo se razdoblje recesije. No rusko je
gospodarstvo oživjelo neočekivanom brzinom. Predsjednik Vladimir Putin koji se bavio samo ratom u Čečeniji, može se tako pohvaliti gospodarskim oporavkom a da zapravo ništa nije pridonio tomu.Za taj su rast zaslužna dva čimbenika: povećanje svjetskih cijena nafte koje su za nešto više od godinu dana skočile s deset na trideset dolara za barel i devalvacija iz kolovoza 1998. koja je ruske proizvode učinila konkurentnijima. Ti su čimbenici pomogli da se napune državne blagajne koje su stalno deficitarne, a napose da se povećaju porezni prihodi. Od deviza s područja energetike Rusija dobiva oko 45 posto prihoda. Zahvaljujući porastu cijene barela, prošle je godine vrijednost izvoza porasla za 37 posto, a naftni je sektor osigurao 30 posto ukupnih proračunskih prihoda. Ti su neočekivani prihodi omogućili da se financira rat u Čečeniji, čija se cijena službeno procjenjuje na dvjesto milijuna dolara, a neslužbeno dvostruko više.
FRANCUSKA
LIBERATION
27. III. 2000.
Uz pomoć božice gospodarstva
"Nakon financijskog sloma u kolovozu 1998., predviđalo se
razdoblje recesije. No rusko je gospodarstvo oživjelo neočekivanom
brzinom. Predsjednik Vladimir Putin koji se bavio samo ratom u
Čečeniji, može se tako pohvaliti gospodarskim oporavkom a da
zapravo ništa nije pridonio tomu.
Za taj su rast zaslužna dva čimbenika: povećanje svjetskih cijena
nafte koje su za nešto više od godinu dana skočile s deset na
trideset dolara za barel i devalvacija iz kolovoza 1998. koja je
ruske proizvode učinila konkurentnijima. Ti su čimbenici pomogli
da se napune državne blagajne koje su stalno deficitarne, a napose
da se povećaju porezni prihodi. Od deviza s područja energetike
Rusija dobiva oko 45 posto prihoda. Zahvaljujući porastu cijene
barela, prošle je godine vrijednost izvoza porasla za 37 posto, a
naftni je sektor osigurao 30 posto ukupnih proračunskih prihoda. Ti
su neočekivani prihodi omogućili da se financira rat u Čečeniji,
čija se cijena službeno procjenjuje na dvjesto milijuna dolara, a
neslužbeno dvostruko više.
Stručnjaci također nisu predvidjeli trajne posljedice devalvacije
iz kolovoza 1998. Za nekoliko tjedana vrijednost rublja trostruko
je pala. Uvoz je postao preskup, što je dobro iskoristila domaća
industrija. Osiromašeni Rusi od tada kupuju ruske proizvode. Zbog
toga je industrijska proizvodnja u 1999. porasla za 8,7 posto (u
1998. pala je za 5,5, posto), a trgovinski je višak dostigao
rekordan iznos zahvaljujući smanjenju uvoza.
Unatoč tim ohrabrujućim brojkama, oporavak bi mogao biti slab.
Prvo, Rusija je odveć ovisna o izvozu energenata. Dođe li do pada
cijena, od oporavka neće biti ništa. A zemlje proizvođači nafte u
ovom času upravo žele smanjiti cijene. Drugo, nisu riješeni bitni
problemi. Primjerice, odljev kapitala u 1999. službeno je
procijenjen na petnaest milijarda dolara koji se neće uložiti u
gospodarstvo.
Prema mišljenju stručnjaka, nije započeta nijedna prijeko potrebna
strukturna reforma. Riječ je poglavito o reformi poreznog sustava
koji je zamršen i težak, pa stoga i neprimjenjiv. Rezultat je
redovito izbjegavanje poreza, a 'crna ekonomija' (neslužbena) čini
više od dvadeset posto ukupnoga gospodarstva. Plaćanje poreza u
naturi - dostavom drva, plina i sl. - također je raširena navika,
zbog koje žali Međunarodni monetarni fond (MMF).
Povrh toga, nije se poduzelo ništa kako bi se riješila 'kriza
neplaćanja', stalna nelikvidnosti u gospodarskim tokovima koja
dovodi do toga da se dobar dio plaćanja između poduzeća obavlja
barterom ('trampa') i da se plaće radnicima isplaćuju u naturi
(uglavnom u robi koju proizvodi dotična tvornica: u kobasicama,
čavlima, tkanini). Stručnjaci također ističu da žurno treba
donijeti zakon o stečajevima, o bankovnoj reformi itd. Da ne
govorimo o problemu korupcije.
Sve su to stvari koje obeshrabruju Zapad. Nakon sloma iz 1998., on
se povukao ili je smanjio svoju prisutnost. Pribivamo sramežljivu
povratku, ali u prilikama političke nesigurnosti oprez se i dalje
preporučuje. Izravna strana ulaganja u 1999. iznosila su tek 4,3
milijarde dolara, što je polovica od onoga što je dobila Poljska
koja ima četiri puta manje stanovnika.
Sve češće dajući proturječne izjave - za tržišno gospodarstvo i za
jačanje države - Putin nije otkrio svoj program. Njegova je vlada
nedavno izvojevala pobjedu dobivši 'reprogramiranje' duga od
Londonskoga kluba. No državni su prihodi i dalje slabi. Da bi
uravnotežila proračun, vlada je računala s MMF-ovim zajmom od
četiri milijarde dolara, no on je obustavljen u rujnu prošle godine
zbog neprovođenja strukturnih reforma u Moskvi.
U predizbornoj utrci Putin je obećao da će se 'boriti protiv
siromaštva'. Jer, gospodarski je oporavak postignut po cijenu
osiromašenja. G. 1999., realni su prihodi smanjeni za 15 posto;
prosječna mjesečna plaća nije veća od 430 franaka, a 35 posto puka
živi ispod životnoga minimuma. Putin je isto tako obećao da će do
15. travnja isplatiti zaostale plaće za javne službe (1,6 milijarda
dolara). Problem je što se ne zna kako će konkretno ispuniti svoja
obećanja", iz Moskve izvješćuje Veronique Soule.