DNEVNI PREGLED BR. 58 - 27. OŽUJKA 2000.

BRITANSKI RADIO - BBC 26. III. 2000. Raspuštanje zagrebačke Gradske skupštine i biranje novih vlasti u hrvatskom glavnom gradu, bit će prvi ispit popularnosti nove vlasti u zemlji. Tin Radovani upitao je kakvu strategiju SDP, s obzirom da se procjenjuje kako uživa potporu preko 50 posto glasača u Zagrebu, priprema za izbore koji se očekuju 7. svibnja. Odgovara predsjednik zagrebačkog ogranka SDP-a i najvjerojatnije i SDP-ov kandidat za gradonačelnika Milan Bandić: = SDP će nakon dogovora stranaka zagrebačke alternative i podjele izbornih jedinica, odnosno 12 izbornih jedinica, 12 gradskih zastupnika koji će biti birani većinskim sustavom, izići tako što će svojom taktikom i strategijom nastupa - da li sam ili u koaliciji sa svojim partnerima - tako i s nositeljem liste, tko će nositi listu SDP-a. Ali sve to nakon službene objave dana rezultata izbora koji očekujemo da biti objavljeni do 28., odnosno do 29. ožujka. - Ali već se zna, da će, na neki način, izbori biti 7. svibnja? = Pa nemamo drugog izbora. Ostala nam je jedna jedina nedjelja koja je moguća - 7. svibnja, a uklapa se u krajnji rok izbora koji bi trebali biti održani, 11. svibnja. - Da li smatrate da bi mogle, recimo, mjere koje će Vlada donositi u sljedećih nekoliko tjedana, štetiti SDP-ovim izgledima za pobjedu u Zagrebu? = Da, to je pravo pitanje. Hrvatski premijer i Vlada, u kojoj okosnicu te Vlade i čelna mjesta drže ljudi SDP-a, odnosno 50 posto te Vlade, a čelni čovjek je i predsjednik SDP-a, hrvatski premijer Ivica Račan, nije davao olaka obećanja. Ovo je godina odricanja, godina solidarnosti. Nismo rekli da će teći Meka i Medina preko noći i da će se stvari dogoditi preko noći. Ovo je godina odricanja. U toj godini će se postići i određeni rezultati, ali će biti negativnog efekta. Te negativne efekte očekujemo u kolovozu i rujnu najjače, u svibnju još ne. Ali će i ti negativni efekti biti preduvjet započinjanja jedne nove strategije, i gospodarske, i socijalne, i političke na zagrebačkom i hrvatskom političkom prostoru. Jednostavno je to neupitno. Na razvalinama HDZ-ovskog 'gospodarskog čuda' inventuriramo stvari, obznanjujemo građanima istinu, i s druge strane ćemo staviti u funkciju hrvatske institucije sustava za one koji su gurnuli malo dublje ruku u hrvatski džep. Budite uvjereni da ćemo biti ustrajni na tom tragu, a građani će to znati cijeniti. - A u kojim sektorima mislite da će Zagrepčane najgore pogoditi ova teška vremena za koje ste rekli da dolaze u kolovozu i rujnu? = Pogodit će ih kao i druge hrvatske gradove i građane cijele Hrvatske. Zagreb ima skoro 60 tisuća nezaposlenih, 200 tisuća umirovljenika, 60 posto tih umirovljenika prima mirovinu ispod 1.210 kuna. Zagreb ima 35 tisuća ljudi koji rade i ne primaju plaću. Zagreb 70 tisuća bespravno sagrađenih objekta. Zagreb ima Komercijalnu banku u kojoj je propalo 40 milijuna njemačkih maraka. Megalomanski projekt starog poglavara i bivšeg poglavara Gradske skupštine od 250 milijuna maraka u akciju Maksimirski stadion sasvim nepotrebni. Zagreb je trebao završiti sveučilišnu bolnicu u koju su naši sugrađani prije '90. uložili 300 milijuna maraka. Mi ćemo taj projekt oživiti i Zagrepčanima garantirati za četiri godine da ćemo taj projekt završiti. - I promijeniti ime Trgu hrvatskih velikana? = Ne, ne, ne, nećemo ga promijeniti nego ćemo ga vratiti, nije ga trebalo ni mijenjati, jer ime Trg žrtava nije trebalo ni mijenjati. Naš stav je da je antifašizam civilizacijska i hrvatska civilizacijska stečevina, a ne ekskluzivno pravo ni jednog pokreta ni jedne stranke. Da su to ovi znali, bivši, ne bi to nikad činili, znate? Po onoj staroj narodnoj: Oprosti im, Gospode, jer ne znaju što čine. Da su znali to, ne bi nikada činili. Mi ćemo samo ispraviti tu nepravdu jer to nije trebalo ni raditi. - Za koga smatrate da će vam biti najjača konkurencija na izborima? = Najjača konkurencija smo upravo sami sebi. Mi moramo voditi računa o tome da SDP nema istinske prave konkurencije u gradu Zagrebu, ali svi takmaci, suparnici u predizbornoj kampanji koji budu, mi ih cijenimo. Mi imamo najkvalitetniju organizaciju u gradu koju smo izradili u zadnjih pet, odnosno tri godine. Imamo najkvalitetniji program pretočen u izbornu deklaraciju i za tjedan dana ćemo je napraviti i publicirati u popularnoj ediciji, odnosno knjižici. Imamo najbolje ljude koji nisu popravljali HDZ ni iznutra koalirajući s njima, ni izvana solirajući. SDP je za ovih pet zadnjih godina od oslobađanja Hrvatske i integriranja hrvatskog teritorija, jedina stranka koja je sustavno gradila svoj imidž na svojoj dosljednosti i transparentnosti svog programa stabilnosti svojih ljudi i odgovornošću spram koalicijskih partnera. To su Zagrepčani znali prepoznati i budite uvjereni da će to prepoznati i sada na ovim izborima. - Postoji li ideja da bi, recimo, Dražen Budiša bio zagrebački gradonačelnik. Kako Vi ocjenjujete te varijante? = Što se tiče HSLS-a, to ćete pitati Dražena Budišu o kandidaturi za gradonačelnika, a što se tiče SDP-a i mene osobno, gradonačelnika i čelne funkcije u skupštini i Poglavarstvu neće izabrati, pa i gradonačelnika neće izabrati ni jedne ankete, naručene koje su već u medijima se pojavile, neće izbrati ni gradonačelnika i čelne ljude, ni inflacija kandidatura za gradonačelnika. Gradonačelnika, predsjednika skupštine i sva ključna mjesta u skupštini će izabrati većina u skupštini jedne stranke ili koalicije stranaka. SDP-ova ambicija i moja ambicija je da idemo na ove izbore pobijediti. A kada pobijedimo, lako ćemo se dogovoriti mi u SDP-u oko čelnih funkcija. To je stvar razgovora i dogovora nas ovdje u gradu. Unutar SDP-a grada i četništva stranke. Dosada nismo imali tih problema, nećemo imati ni ubuduće, budite uvjereni. - Mislite li da bi možda građani Zagreba trebali izravno birati, sami gradonačelnika? = Ne, mi podržavamo ideju da se gradonačelnik bira neposredno. Međutim, izbori se održavaju po Zakonu koji to isključuje. Da li ćemo u sklopu naše inicijative koju ćemo uputiti u Sabor već u travnju, za izmjenu zakona o lokalnoj upravi i samoupravi, proći u Saboru, ja se nadam da hoćemo. Da će naši zastupnici to podržati, a onda i ostali koalicijski partneri, i već iduće na proljeće moći diljem Hrvatske, pa i u Zagrebu, to osvjedočiti. Ali, ponavljam, po Zakonu, izbori u Zagrebu koji se održe i ta vlast se bira na četiri godine. - Pojavili su se u tisku neke kritike na račun toga kako je raspuštena dosadašnja Gradska skupština? = Da, pa ima špekulacija raznoraznih. Ono što ja želim istaći posebno da smo mi tri godine, od travnja mjeseca '97. godine, kada je oporba pobijedila u gradu Zagrebu, bilo je 26 vijećnika oporbe i 24 vijećnika HDZ-a, gospodin Canjuga i HDZ, na čelu s gospodinom Canjugom, kupio dvojicu vijećnika i upravljao gradom Zagrebom skoro tri godine mimo rezultata izbora u gradu Zagrebu, i protiv volje i interesa građana grada Zagreba, loše su upravljali gradom. Rezultat toga su izbori 3. siječnja gdje je koalicija SDP-HLSL dobila 52 posto, HDZ 20, a četvorka u gradu, stranaka ovih drugih 11 posto. Znači plebiscitarno su ljudi izabrali promjene. Mi smo već tada rekli gospodi iz zakonodavne i izvršne vlasti, gospodinu Canjugi i gospođi Matulović-Dropulić da se povuku, ako to ne učine za dva mjeseca da ćemo imati jake argumente. Ti jaki argumenti su popisi dvojice časnih ljudi koji su svojim potpisima omogućili demokratski rasplet zagrebačke krize i nove izbore. Ništa drugo. Mi nismo ljudi kao ljudi u HDZ-u na čelu s Canjugom da smo s tim ljudima nastavili vladati, nego smo otvorili novu stranicu razvitka demokracije u gradu, odnosno otvorili prostor demokratskom raspletu krize u Zagrebu i novim izborima. Na krivi se način upravljalo gradom tri godine, ovo je početak raspleta zagrebačke krize novim izborima. - Kada se već govori o demokratskim metodama, naime, dio kritika ide na to da je način bio nedemokratski, a nedemokratičnost načina se zapravo na neki način odnosi na Vas. Naime, neki Vas kritičari optužuju da imate nedemokratske tendencije. Što biste im odgovorili? = Ništa. Dvojica gospode akademika je u stanju potpune informiranosti. To su, potpuno odgovorno i moralno, tvrdim, podupirali i potpisali svoje ostavke i čak rekli da su to kanili napraviti i prije. Prema tome, sve ostalo je plod špekulacija, čuvao sam, čuvam i čuvat ću dignitet tih ljudi koji su potpisali, i s druge strane čuvao sam, čuvam i čuvat ću i onih koji su potpisali, a čije mi ostavke nismo aktivirali. Ima još ostavki koje nismo aktivirali vijećnika HDZ-a. - Ukoliko SDP naravno pobijedi na izborima, ukoliko Vi kao najjači kandidat budete gradonačelnikom, Vašu izbornu bazu će predstavljati oko milijun ljudi, što je četvrtina stanovništva Hrvatske. To će, na neki način, biti treća po snazi funkcija u zemlji. Na koji način, da li vidite da li ćete imati probleme u suradnji s premijerom? = Sve poteze koje smo činili u zadnjih pet godina u Zagrebu, koliko sam ja, sedam godina u Zagrebu, kao najprije politički tajnik gradske organizacije, a zadnje dvije i pol godine kao predsjednik gradske organizacije, sve poteze i bitne strateške odluke sam vukao skupa s predsjednikom stranke, a sadašnjim i predsjednikom stranke i hrvatskim premijerom. Na nečiju žalost, a na našu radost, ti odnosi se nikada nisu pokvarili. Odnosi imaju uzlaznu putanju. Tako i ovaj put, sve poteze koordinirano povlačimo, kao i ovo raspuštanje gradske skupštine, imenovanje povjerenika i raspisivanje novih izbora koji će uslijediti za par dana. Na tim izborima ćemo polučiti najbolji rezultat, a onda ćemo, ja osobno ovdje sa svojim kolegama u gradu i predsjednikom stranke, sjesti i dogovoriti sve čelne funkcije, pa i mjesto gradonačelnika. Ono što mogu za javnost izjaviti da će prijedlog kandidata za gradonačelnika biti iz redova pobjedničke stranke, a mi idemo na izbore pobijediti. - Dakle, ne vidite probleme čak niti u slučaju ukoliko bi neke mjere koje donosi Vlada počele štetiti izgledima SDP-u za pobjedu u Zagrebu? = Mi ćemo u susret izborima u tijeku predizborne kampanje znati kvalitetno odgovoriti s pozitivnim mjerama hrvatske Vlade. Pregled tiska Naslovne stranice britanskih listova danas kao da se natječu da pokriju sve strane svijeta. S naslovne strane 'The Independenta' sjaje kipići Oscara koji će večeras u Los Angelesu biti uručeni najboljim filmovima, redateljima, glumcima i ostalima. List piše kako će ovogodišnjem Oscaru nedostajati neizvjesnost jer, kako se čini, američki list 'The Wall Street Journal' već je objavio tko su dobitnici. 'The Sunday Telegraph' objavljuje fotografiju pod naslovom 'Na kraju svog hodočašća po Svetoj zemlji Papa se moli na svetom mjestu u Nazaretu, bazilici Navještenja'. 'The Sunday Times' na naslovnoj stranici objavljuje fotografiju 13-godišnje Albanke s Kosova Hire Jašeraj, koja je tijekom rata na Kosovu izgubila ruku. List piše kako je najbogatija Argentinka Amalia Lacroze de Fortabat sve do sada tragala za djevojčicom nakon što je o njezinoj sudbini pročitala u 'The Sunday Timesu' prije gotovo godinu dana. Gospođa De Fortebat je odmah dala svjetskom programu za hranu donaciju u vrijednosti od pola milijuna dolara, ali je istodobno željela pomoći Hire Jašeraj. To joj je uspjelo tek sada uz pomoć novinara koji su izvještavali s Kosova. Sedamdesetdvogodišnja gospođa De Fortabat susrest će se s albanskom djevojčicom u Švicarskoj. 'The Observer' na naslovnoj stranici tvrdi da je njemačka Vlada tajno organizirala otmicu putničkog zrakoplova nakon što su 1972. palestinski teroristi na muenchenskoj Olimpijadi ubili 11 izraelskih športaša. Otmičari zrakoplova, opet Palestinci, tražili su puštanje na slobodu trojice Palestinaca koji su preživjeli pucnjavu u Olimpijskom selu samo osam tjedana ranije. List piše kako su se Nijemci htjeli osloboditi Palestinaca jer su se bojali niza terorističkih napada. Samo nekoliko sati nakon otmice tadašnji njemački kancelar Willy Brandt pristao je osloboditi trojicu napadača na izraelske športaše. 'The Observer' prenosi dijelove dokumentarnog filma koji tek treba biti prikazan u svibnju. Tu se, između ostalih, pojavljuje Jamal Al-Gashey, jedan od trojice oslobođenih Palestinaca. On je danas živ. Ostalu dvojicu je, nakon što su ih Nijemci pustili, pronašla i ubila izraelska tajna policija Mossad. 'The Sunday Telegraph' piše kako se tužitelji međunarodnog suda u Haagu boje da zbog francuske i američke nedjelotvornosti dolazi u pitanje kampanja hvatanja osumnjičenih ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini. List piše kako su od 1997. godine uhvaćena 18-orica osumnjičenih. Od toga broja 12 su uhvatili pripadnici SOS-a, specijalnih postrojba britanske vojske. U Bosni i Hercegovini se još uvijek na slobodi nalazi 28 osumnjičenika, za čije se optužbe javno zna. Za većinu od njih se uglavnom zna gdje se nalaze - u francuskom sektoru. Dok su Amerikanci opsjednuti, kako piše list, strahom od mogućih žrtava na svojoj strani, za Francuze list piše da imaju povijesne, špijunske i ekonomske veze sa Srbijom. Također se saznaje da se Radovan Karadžić može uhvatiti, posebice nakon što je u posljednje vrijeme više puta viđen u javnosti. Vjeruje se kako je njegov položaj trenutačno najnestabilniji i da se akcija hvatanja može poduzeti uz minimalni rizik. Za Ratka Mladića se kaže da ponekad dolazi u Bosnu, ali da živi u Srbiji. 'The Sunday Telegraph' piše da postoje nagađanja da Francuzi imaju političke razloge da ne uhite Karadžića. List piše kako više dužnosnika Ujedinjenih naroda i zapadnih diplomata vjeruju da Francuzi ne žele vidjeti Karadžića kako govori u Haagu, zato što je francuski general Bernand Janvier, kako se pretpostavlja, odbio zapovjediti zračne udare na Srbe kako bi se obranila Srebrenica zato što je ranije postigao dogovor s njima da to neće učiniti, da bi osigurao puštanje na slobodu talaca, pripadnika Ujedinjenih naroda koje su bili zarobili Srbi. Sami Francuzi tvrde kako je njihova zona odgovornosti u Bosni i Hercegovini najteža i da su sve priče o njihovu prosrpskom stavu samo anglosaksonska zavjera protiv njih, piše današnji 'The Sunday Telegraph'. 'The Independent' objavljuje izvješće s Kosova pod naslovom 'Nakon tisuću godina strah tjera Srbe iz njihovih sela'. Selo Velika Hoča nalazi se na jugozapadu Kosova, nedaleko od Prizrena. U selu se nalazi 13 crkava, a najstarija je čak iz XII. stoljeća. Velika Hoča, sa nešto manje od tisuću stanovnika koji su ostali, predstavlja jednu od najvećih srpskih zajednica na Kosovu. Međutim, stanovnici za svoje selo kažu da je zatvor. Oni ne smiju otići ni petsto metara dalje od svojih kuća jer se boje albanske osvete. Oni se osjećaju sigurno, ali samo u selu koje okružuju nizozemski vojnici. Oko četrdesetak učenika koji idu u srednju školu u drugo mjesto, tamo idu svaki dan s transporterima KFOR-a. Samo učitelj u lokalnoj osnovnoj školi ima plaću, svi ostali preživljavaju na humanitarnoj pomoći. Učitelj kaže kako će selo ostati pusto ako međunarodna zajednica ne riješi problem multietničkog Kosova. Srbi kod Prizrena, za razliku od onih u Kosovskoj Mitrovici, ne primaju nikakvu pomoć iz Beograda i oni se osjećaju kao da su ih svi zaboravili, piše današnji 'The Independent' 'The Observer' piše kako tvrdnja jednog njemačkog časopisa da je čelnik austrijske Slobodarske stranke Joerg Haider homoseksualac, nije naišla na velik odjek u Austriji. 'The Observer' kaže da je trebalo da jedan strani, berlinski list 'Tageszeitung', objavi ono što se u Austriji znalo već godinama, ali nikada nije javno rečeno. Jedan austrijski novinar je pod uvjetom anonimnosti izjavio kako se o tome razgovara na uredničkim sastancima pojedinih listova i da će urednicima trebati nekoliko tjedana da odluče kako reagirati. Slobodarska stranka, zasad, odbija davati komentare, piše današnji 'The Observer'. 25. III. 2000. Raznolikost fotografija na naslovnim stranicama britanskih listova ovog jutra oslikava i različite teme koje su urednici izabrali. U 'The Daily Telegraphu' glavno je mjesto zauzela fotografija iz Izraela gdje je papa Ivan Pavao II. celebrirao misu pred 80 tisuća hodočasnika. 'The Financial Times' je izabrao susret dvojice premijera summita u Lisabonu, britanskog Tony Blaira i španjolskog Jose Maria Aznara. Urednik 'The Guardiana' se odlučio za dvojicu kandidata za mjesto londonskog gradonačelnika, Kena Livingstona i Franka Dobbsona. 'The Independent' na naslovnoj stranici, jednostavno zato što je lijep, objavljuje sliku crnog labuda u jezeru jednog od londonskih parkova. 'The Financial Times' na naslovnoj stranici piše kako su se čelnici zemalja Europske unije u Lisabonu dogovorili o ekonomskim i socijalnim reformama kojima će se, između ostalog, u roku od deset godina zaposliti dodatnih 20 milijuna ljudi. List prenosi kako su europski čelnici nakon dvodnevnog summita priopćili kako bi unija trebala postati najdinamičnije gospodarstvo koje će se temeljiti na znanju. Između ostalog, ekonomija unije se treba prilagoditi internetu, poticati stvaranje malih kompanija i poduzeti reforme za što bolje funkcioniranje jedinstvene valute. Trenutačno je 61 posto građana Europske unije zaposleno, 2010. trebalo bi biti 70 posto. Zaposlenost žena trebala bi se popeti sa 51 na 60 posto. U izvješću iz Lisabona 'The Independent' piše da su se čelnici zemalja Europske unije dogovorili kako načiniti nove napore da bi smirili situaciju na Kosovu i Srbiji. List piše kako je, među ostalim, dogovorena potpora ostalim zemljama na Balkanu i njihovoj provedbi reformi. Kako je rečeno od Javiera Solane, visokog predstavnika za vanjsku politiku, i Chrisa Pattena, povjerenika za vanjske poslove, zatraženo je da učine novi prijedlog mira na Balkanu u koji bi bilo uključeno i izvođenje boljih uvjeta trgovine s Europskom unijom. Kao piše 'The Independent', unija kani napraviti oko Miloševića krug prozapadnih zemalja u kojima će rasti razina standarda. List zatim dodaje kako su europski čelnici ipak odbacili prijedlog predsjednika Europskog povjerenstva Romana Prodija, da se tim zemljama do 2006. godine osigura pomoć u vrijednosti od 5,5 milijardi eura. (BBC) NJEMAČKI RADIO - RDW 25. III. 2000. Pregled dnevnog tiska U središtu pozornosti današnjeg njemačkog tiska je jučer završeni dvodnevni susret predsjednika država i vlada Europske unije u Lisabonu. 'Neue Osnabruecker Zeitung' osvrće se na zaključke vrhunskog susreta, pitajući se kakva slavna budućnost očekuje Europu ako se povjeruje predsjednicima vlada EU-a. U roku od deset godina preteći Ameriku kao vodeću gospodarsku silu, 20 milijuna novih radnih mjesta, godišnji rast bruto-društvenog proizvoda od tri posto - samo kad bi ostvarenje tih ciljeva bilo tako jednostavno kao njihova proklamacija. Ono što je u Lisabonu zaključeno, uza sve poštovanje prema mjerama za poticanje informacijskog društva, više izgleda kao popis pustih želja nego konkretna perspektiva. U stvarnosti će i u budućnosti svaka zemlja svoje probleme morati rješavati prije svega sama. A Savezna Republika je još daleko od postizanja potpune zaposlenosti, upozorava 'Neue Osnabruecker Zeitung'. Druga tema kojoj njemački mediji poklanjaju puno prostora je posjet pape Ivana Pavla II. Bliskom istoku. Iako je Papa i sam naglasio hodočasnički karakter svoga putovanja, nema dvojbe da se radi i o političkoj mirovnoj misiji od povijesnog značenja. 'Tagespost' iz Wuerzburga posebno izdvaja Papin posjet spomeniku žrtvama holokausta Yad Vashemu i konstatira da se dogodilo nešto što će u budućnosti možda značiti povijesnu prekretnica u odnosu Katoličke crkve i židovskog naroda. Yad Vashem je bio više mjesto tihog susreta, Papa je više šutio nego govorio. Ivan Pavao II. je žalost Crkve zbog holokausta, mržnje i progona koje su Židovi doživjeli od kršćana formulirao jednostavnim, osobnim riječima. Brojni židovski rabini otvoreno priznaju da ih kršćanstvo i Crkva ne zanimaju. Oni su, kako izgleda, u najboljem slučaju zainteresirani da Rim imenuje krivce i pape proglasi zločincima. Ako Ivanu Pavlu II. konačno uspije razbiti tu čvrstu ljusku izolacije u kojoj se skupila i bol stoljeća, onda bi to bio doista povijesni korak, zaključuje 'Tagespost'. 'Esslinger Zeitung' razmatra perspektive Rusije u povodu sutrašnjih predsjedničkih izbora, na kojima je gotovo sigurna pobjeda trenutnog obnašatelja predsjedničke dužnosti Vladimira Putina. List napominje da se već 1994. Putin izjasnio za sustav prema zapadnom uzoru, koji neće biti toliko demokratski kako se nada Zapad. Razmišljanja o produženju predsjedničkog mandata s četiri na sedam godina, očekivanja da će vladati još najmanje jedan mandat, sve to pokazuje da bi Zapadu bilo dobro da se dugoročno orijentira na Putina, da se pripremi za samouvjereniju, vanjskopolitički neugodniju Rusiju koja više naglašava svoje nacionalne interese, preporučuje list. Pregled tjednog tiska Aktualni njemački tjednici uglavnom su se pozabavili pravljenjem bilance godinu dana nakon početka NATO-ovih napada na vojne ciljeve u SR Jugoslaviji i općim stanjem u toj državi, a od unutarnjopolitičkih tema dominira nominiranje Angele Merkel za dužnost predsjednice Kršćanske demokratske unije. Povodom godišnjice NATO-ove vojne intervencije, tjednik 'Fokus' donosi intervju s UN-ovim upraviteljem na Kosovu, Nijemcem Tomom Koenigsom. On na pitanje o izgledima za zajedničku budućnost Srba i Albanaca na Kosovu odgovara: Ova će zemlja postati samostalna samo onda ako će se različite nacionalne skupine međusobno poštovati. Naseljena područja su premala da bi jedna skupina mogla autonomno preživjeti. A za neovisnost o kojoj Albanci stalno sanjaju mora postojati sigurnost. A o budućnosti zemlje koja još uvijek nosi ime Jugoslavija, UN-ov upravitelj kaže: Moramo se definitivno oprostiti od iluzije zvane Jugoslavija. Ona se još samo sastoji od Crne Gore, koja želi napustiti zajednicu, i od Srbije. Tom Koenigs također se osvrnuo i na mogućnost povlačenja UN-a s Kosova, ukoliko dosadašnji angažman ne donese očekivane rezultate: Naravno da bi to bilo moguće. Postoje misije poput Somalije, odakle se međunarodna zajednica također povukla jer se ništa nije moglo postići. Ta opasnost postoji. Tko počini etnički motivirana ubojstva ili kosovski rat želi nastaviti u dolini Preševo, taj aktivira bačvu baruta. No, ja mislim da će UN ovdje ostati vrlo dugo i da se misija neće moći završiti za dvije godine, procijenio je UN-ov upravitelj Tom Koenigs u razgovoru za 'Fokus'. I tjednik 'Der Spiegel' bavi se situacijom u SR Jugoslaviji i donosi razgovor s crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem. Komentirajući mogućnost izbijanja rata između Srbije i Crne Gore, on je istaknuo da su odnosi između dviju republika dosegli novi alarmantni stupanj opasnosti. Nitko ne smije biti naivan i treba očekivati Miloševićev slijedeći korak u smjeru destabilizacije regije. On je već inscenirao četiri rata na Balkanu i pogrešno je vjerovati da je s njim moguć trajni mir. Procjenjujući opasnost od ostvarivanja Miloševićeva nauma da u slučaju sukoba pridobije sjever Crne Gore, koji je uvijek bio tradicionalno naklonjen Srbiji, Đukanović je rekao da su to Miloševićevi planovi. To je poznato iz krajine, Slavonije i bosanske republike srpske. Milošević želi manipulirati dijelom crnogorskog stanovništva. Crna Gora ima dugotrajne tradicionalne veze sa Srbijom u zajedničkoj državi. Zato crnogorsko stanovništvo još oklijeva, mišljenja su podijeljena i vlada strah. Crna Gora treba još vremena i mnogo političke mudrosti kako bi i tim ljudima objasnila da bi mogli postati žrtve Miloševićeve politike, upozorio je crnogorski predsjednik Đukanović u razgovoru objavljenom u tjedniku 'Der Spiegel'. Iz uglednog tjednika 'Die Zeit' izdvajamo unutarnjopolitičku temu. Riječ je o nominaciji Angele Merkel za dužnost predsjednice njemačkih Kršćanskih demokrata, čime će tu stranku prvi put u njezinoj polustoljetnoj povijesti voditi - žena. Osim toga, Angela Merkel potječe iz istočne Njemačke, što je barem donedavno predstavljalo poveću smetnju u njezinu uspinjanju na sam vrh stranačke nomenklature. Unatoč tome, komentator lista 'Die Zeit' drži kako su najvažnije promjene u stranci ipak izostale i da istočni životopis vrlo mnogo znači za pretežito zapadni stranački svijet. U muškoj stranci CDU nešto znači činjenica da sada bira predsjednicu. Ali, time CDU još nije dao odgovor na 'sustav Kohl', na najdramatičniji dio afere. Narodna je stranka zaboravila kako se demokratski prepire. A režija se i dalje vodi odozgo prema dolje, upozorava 'Die Zeit' i zaključuje: Tko pojam 'novi početak' ne prevodi s Angela Merkel, u nekim se medijima već smatra protivnikom. Svijet ne nastavlja s podjelama na pogrešno i točno, demokratsko i preddemokratsko, već ponovo zapada u uobičajene stranačke sheme. Angela Merkel dobila je svoje izglede, CDU utjehu, a mediji junakinju. Prašina se sliježe, a oblici starog borbenog reda naziru se kao da se nije mnogo toga dogodilo. Ono što preostaje jest jedan početak i izrazito neugodan osjećaj, drži komentator tjednika 'Die Zeit'. (RDW) INOZEMNI TISAK SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 26. III. 2000. Hvatajući balkansku tlapnju "Na prvu godišnjicu početka bombardiranja NATO-a u Srbiji, nema puno razloga za slavlje. Srbi i Albanci na Kosovu zamijenili su otvoreno nasilje prikrivenim ratom naoružanoga zastrašivanja. Naše europske saveznice nisu osigurale obećane fondove i policiju. Američki generali u Pentagonu prigovaraju odlukama američkih generala u NATO-u o slanju američkih snaga u ophodnju gradova poput Mitrovice, u kojima dolazi do nasilja. Iako su saveznice pobijedile u ratu, tužna je istina da si takve pobjede nećemo moći prečesto priuštiti", piše Kay Bailey Hutchison, republikanska senatorica iz Teksasa. "Uskoro će Kongres razmatrati odluku o još jednom dodatnom trošku koji bi osigurao nove milijune za našu beskrajnu mirovnu misiju na Balkanu. Kad senatsko Povjerenstvo za dotacije, u kojemu sjedim, počne razmatrati to pitanje, radit ćemo na tome da buduće izdatke uvjetujemo zahtjevom da vlada okupi potpisnice Daytonskoga sporazuma, kojim je završio sukob u Bosni, sudionike pregovora u Rambouilletu, koji nije uspio odvratiti kosovski sukob, i druge regionalne čimbenike. Moramo razmotriti postignuti napredak i početi razvijati dugoročno rješenje koje se osniva na većoj količini samoodređenja za one kojima se vlada i manje inozemnoga fantaziranja. To će neizbježno uključivati prekrajanje sadašnjih granica kako bi one odgovarale stvarnosti. Takvi će potezi stvoriti uvjete za istinsku stabilnost, obnovu i prosperitet, i dopustiti nam da predamo mirovne dužnosti u ruke naših europskih saveznica. Amerika je ušla na Balkan kad je Europa odbila djelovati. Manjkavi napredak još jednom zahtijeva naše vodstvo. Trebali bismo razmotriti pomaganje u uspostavi albanske, srpske, hrvatske i svjetovne muslimanske države. Slobodu kretanja među tim državama trebao bi jamčiti međunarodni ugovor. Postojat će regije u kojima jasne podjele nisu moguće, a međunarodni mirotvorci mogli bi tamo jamčiti siguran prolaz. Tu bi misiju bilo lako odrediti i ona bi bila razmjerno sigurna. Bila bi to vrsta mirovne misije niskog rizika i ograničenoga vojnog uključenja; postoji mnogo uspješnih prethodnica. Susjedna je Bosna već 90% podijeljena duž etničkih linija. Trebali bismo prihvatiti tu stvarnost kao temelj mirovnoga dogovora u čitavoj regiji. Sadašnja politika ulaže američki ugled, prestiž i volju u tlapnju multikulturalne demokracije na Balkanu. Pokušavamo stvoriti vlade koje se ne osvrću na povijest, etničku pripadnost i nacionalnost. Održavali su se izbori na koje su se izbjeglice dovodile u autobusima kako bi glasovali za izabrane dužnosnike koji ne mogu preuzeti dužnosti, jer se ne smiju vratiti u svoje predratne domove. Američki časnici provode dane odlučujući koje vozilo smije ići kojom cestom i baveći se drugim pojedinostima vojne uprave, koje su osuđene na propast. Taj pokušaj odvraća Sjedinjene Države od njezinih globalnih dužnosti. U svijetu današnjice mi zauzimamo jedinstveno mjesto. Možda smo najmoćnija država koja je ikad postojala. Naš moćni gospodarski stroj i magnetski kulturni dinamizam preoblikuju svijet. Povijest nam govori da veličinu države mogu nagristi ne samo vanjske prijetnje već i samodopadna domaća politika. Naša balkanska politika otkriva oboje: zanemarivanje održavanja vojne snage i nepromišljenost u njezinoj uporabi. Glavna dužnost supersile nije pokušati ispraviti svaku nepravdu već očuvati snagu za izazove kojima se može suprotstaviti samo supersila. Sjedinjene Države moraju znati kad ohrabriti sposobne saveznice na rješavanje problema koje ne dosežu taj standard. Umjesto toga, iznova i iznova naša vojna pripravnost za rješavanje potencijalnih prijetnji - Sjeverne Koreje, Kine, Iraka - odvlači se u gotovo beznadne misije marginalne za našu nacionalnu sigurnost. Naš mirovni teret devedesetih godina uzrokovao je da dvije divizije naše vojske izvijeste o svojoj neposobnosti za borbu. Naša su sredstva ograničena i moramo mijenjati takav trend. Na Balkanu možemo postići više od mira nametnutog silom. Trebali bismo vezati svoju financijsku pomoć uz sveobuhvatni regionalni dogovor, znatno vojno povlačenje iz regije i čvrstu politiku ohrabrivanja Europljana da preuzmu održavanje mira u svom području - uz primjerenu američku potporu. Svaki član NATO-a može ophoditi Balkan. No samo Sjedinjene Države mogu braniti NATO. Vrijeme je da ponovno sredimo svoju politiku nacionalne sigurnosti kako bismo bili sposobni obavljati tu zadaću." THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 26. III. 2000. Summit Europske unije igra se lovice sa Sjedinjenim Državama "Je li Europa izgubila utrku s Amerikom, dok dvije moćne gospodarske strojarnice trče za nagradama novoga gospodarstva koje pokreće internet? Nije ako europske vođe tu nešto mogu učiniti. 'Stari kontinent' možda zaostaje koje desetljeće u dinamici interneta. No Europa ima ambiciozne planove za nadoknađivanje razlike", piše Peter Ford. "U sklopu tih planova očekuje se da će vođe 15 članica Europske unije obećati uklanjanje zapreka novoj vrsti poslovanja i da će potaknuti poduzetničku energiju. 'Želimo pretvoriti Europu u najdinamičnije, konkurentno svjetsko gospodarstvo koje se temelji na znanju', rekao je nedavno domaćin summita, portugalski premijer Antonio Guterres. Portugal je trenutno predsjednik Europske unije. Iako dinamiku treba osigurati poslovni svijet, vlade tu mogu pomoći, kaže Laust Sondergaard, osnivač danske kompanije za software Mondosoft. On je upravo plasirao svoj pretraživač na američko tržište. 'U Americi nailazite na veće razumijevanje vlasti dok pokušavate razviti kompaniju', kaže on. 'U Europi uvijek morate jednim okom pratiti regulacije.' No europski vođe zaziru od zbrzanog kopiranja američkoga primjera. Oni žele ojačati poduzetničku kulturu kako bi konkurirali Sjedinjenim Državama, no žele zadržati i mrežu socijalne skrbi. 'Imamo model civilizacije od kojega nikako ne želimo odustati', rekao je Guterres jučer na tiskovnoj konferenciji. Pokušajem postizanja 'konkuretnosti i kohezije istovremeno', tvrdi europska povjerenica za poslove Anna Diamantopoulou, 'možemo biti model za svijet - dosezanjem američke konkurentnosti, no ispred njih s modernim europskim socijalnim modelom.' Je li Europa kadra prihvatiti digitalnu revoluciju i 'brzo oblikovati tu promjenu u skladu sa svojim vrijednostima i društvenom koncepcijom', prema riječima uvodnog izvješća Europskog povjerenstva, nije sigurno. Cilj kontinenta koji ima otprilike 10% nezaposlene radne snage jest puna zaposlenost. Budući da elektronska industrija najbrže stvara poslove, tu se pokušavaju naći rješenja. (...) Kroz sljedećih deset godina, kaže Diamantopoulou, polovica svih poslova u Europskoj uniji otpadat će na poslove koji proizvode, ili primjenjuju informacijsku tehnologiju. U ovom su trenutku Europljani slabi u tom području: do 2002., predviđa se da će informatičkoj industriji nedostajati 1,6 milijuna osposobljenih radnika. Europa sporo napreduje na tom području. Samo 12% europskih domova priključeno je na internet, u usporedbi s 45% u Sjedinjenim Državama, a prihodi od trgovine na internetu mnogo brže rastu u Americi nego u Europi. Ove će godine oni u Europskoj uniji iznositi 39 milijarda dolara, što je manje od trećine koliko se predviđa u Americi: 133 milijardi dolara. Očekuje se da će na Lisabonskom summitu ovoga tjedna biti obećane niže cijene pristupa internetu, ohrabrivanjem veće konkurencije među telekomunikacijskim kompanijama, kako bi se svaka europska škola povezala na internet do sljedeće godine, i da bi svaki školarac bio digitalno pismen do 2003. Šire rečeno, sastanak bi trebao prigrliti filozofiju gospodarske reforme i liberalizacije tržišta, i osigurati nove zakone i vještine koje zahtijevaju nove tehnologije. Važnost sastanka, kažu promatrači, djelomično leži u načinu na koji će vođe Europske unije postaviti rokove za pojedine korake. Godišnje će revizije javno ocjenjivati svaku zemlju prema njezinu napretku. (...) Budući da su inflacija i deficit sad pod nadzorom u većem dijelu Europe, a gospodarski se rast predviđa na zdravih 3% u sljedeće dvije godine, europski zakonodavci kažu da je sad pravi trenutak za potrebne reforme. Na tehničkoj razini Europljani su puni povjerenja u budućnost. Na području mobilne telefonije, koje se naširoko smatra budućnošću interneta, Europa je ispred Sjedinjenih Država, s tvrtkama poput finske Nokie u vodstvu. 'Kad sam prije dvije godine razgovarao s američkim analitičarima, shvatio sam da je moja tvrtka ispred ostatka svijeta', prisjeća se Sondergaard. 'S tehničkoga gledišta, Europa je dobro pripremljena. Treba izabrati pristup.'" THE NEW YORK TIMES 26. III. 2000. Muftija kaže da Izrael koristi holokaust da bi 'izazvao suosjećanje' "Jeruzalemski muftija, koji se u nedjelju treba sastati s Papom Ivanom Pavlom II, rekao je danas da mu je dosta 'načina na koji se Izrael služi holokaustom kako bi izazvao sućut' i izbjegao međunarodnu osudu zbog ponašanja prema Palestincima", izvješćuje iz Jeruzalema Deborah Sontag. "Šeik Ikrima Sabri, glavni islamski svećenik Jeruzalema, kojega je na taj položaj 1994. imenovao palestinski vođa Jaser Arafat, nije birao riječi. Čitav se tjedan, dok su u gradu boravili međunarodni mediji, on prilično glasno služio javnom pozornicom koja mu je osigurana jer se nalazi na Papinom međuvjerskom planu puta. On nije pokušavao ublažiti svoja oštra stajališta. Danas je Sabri rekao da vjeruje da je brojka od 6 milijuna žrtava holokausta pretjerana. On je rekao da je Izrael ovoga tjedna pokazao, kad je 'čak i Papu odveo' do Jad Vašema, da 'svoj bol smatra važnijim od tuđih'. 'Na svijetu je bilo mnogo slučajeva masakra', rekao je Sabri, 56. 'Zašto bi holokaust bio posebno važan? Kad se radi o našoj stvari, nitko ne obraća pažnju - bilo da se radi o križarskim masakrima Muslimana ili masakrima koje Izraelci provode nad Palestincima. A mi se ne služimo stalno tim masakrima da svijet podsjetimo da nam nešto duguje.' 'Ne poričem da se holokasut dogodio, no vjerujemo da je brojka od 6 milijuna pretjerana', nastavio je. 'Židovi se koriste tim pitanjem, na mnoge načine, i da bi financijski ucijenili Nijemce. Holokaust je razlog zbog kojeg nema veće buke protiv Izraela kao okupirajuće sile. Holokaust štiti Izrael.' Te su riječi bile u oštroj suprotnosti s Papinom porukom pomirbe, a posebno njegovim prihvaćanjem golemosti holokausta. Papa je s empatijom odbio poricanje i minimizaciju holokausta. No muftija se, za razliku od palestinskih političkih vođa, nije složio s Papinim programom, koji uključuje međuvjersko mirenje. Odbio je prisustvovati Papinu međuvjerskom okupljanju u četvrtak, gdje je došlo do verbalnih sukoba o pitanju jeruzalemskog statusa između izraelskog rabina i muslimanskog svećenika kojeg je Arafat poslao umjesto šeika. To Papu stavlja u veoma nezgodan položaj. Iako on zasad uspješno ostaje iznad situacije, to će možda biti teško ako muftija bude tako govorio u njegovoj nazočnosti u nedjelju. (...) 'Zasigurno nije naša krivica što je Hitler mrzio Židove', navode talijanske novine 'La Repubblica' muftijine riječi. 'Nisu li skoro svugdje bili omraženi?' (...) Sabri je rekao da će njegova poruka Papi biti, 'Vi ste čovjek od mira, a kako bi ovaj grad uživao mir, okupacija bi trebala biti dovršena, a Vi biste nas trebali podržati.' Dodao je: 'Posjet Pape pruža cijelom svijetu priliku da obrati pažnju na to što se događa u svetoj zemlji, na stvarnost. Ovaj tjedan izraelski mediji ne mogu monopolizirati tijek informacija.' (...) Rabin David Rosen, direktor Antiklevetničke lige, rekao je da će se Izrael obratiti Arafatu i zatražiti da se ogradi od muftijinih izjava. 'Veoma je tužno da najviši dužnosnik Muslimana u Jeruzalemu blati ime islama", rekao je on." THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 25./26. III. 2000. Putin: zagovornik modernizacije s nejasnim pobudama "U nedjelju se otvara treće poglavlje povijesti poslijekomunističke Rusije. Vladimir Putin postat će predsjednikom", piše William Pfaff. "Riječ je o demokratskim izborima samo zato što će ljudi glasovati. No glasovanje neće imati mnogo stvarne demokratske vrijednosti jer Putin postaje predsjednikom kao rezultat onog što je zapravo bio coup d'etat. Provela ga je skupina koja je dominirala za vrijeme Jeljcinova predsjedničkog mandata. Opasno je govoriti o osobitoj sklonosti nacije autoritarnoj vlasti, no postoje psihološki i povijesni razlozi za takvu ocjenu Rusije. Vladimir Putin kao zagovornik modernizacije koji podsjeća na cara: ta zamisao nailazi na odjek u javnosti. Njegova popularnost izvlači korist iz nacionalne psihologije, kao i ruske povijesti podvrgavanja vladarima koji su također 'očevi' svom narodu. Nedavno ispitivanje javnog mnijenja koje navodi Wall Street Journal iz Petersburga govori da polovica Putinovih zagovornika također 'voli' tog predsjedničkog kandidata. Prema istom ispitivanju, 24% njegovih zagovornika kaže da ga se 'boji'. Putin nema mnogo karizme. On nije nastupio populistički. On je energično vodio čečenski rat, ali ga nije započeo. Izjavio je da svojom 'povijesnom misijom' smatra 'rješavanje problema u sjevernom Kavkazu jednom zauvijek'. Prema moskovskom tjedniku New Times, ljudi koji su ga poznavali u prošlosti nisu primjećivali ništa izvanredno kod njega. Čelnik političkog ravnateljstva KGB-a u doba Putinova službovanja u istočnoj Njemačkoj ne može ga se sjetiti. On je bio tek još jedan anonimni obavještajac. Njegov tadašnji čin potpukovnika bio je prosječno postignuće, s obzirom na godine i staž. Novi biografi pripisuju mu senzacionalna junaštva - predviđanje ponovnog ujedinjenja Njemačke, krađu tajnih informacija o novom europskom borbenom zrakoplovu, Eurofighteru. No moskovski tjednik primjećuje da bi on, da je to zaista učinio, bio promaknut i premješten u moskovsku središnjicu. No Putin je 1990. prešao u pričuvu KGB-a i otišao u Petersburg, gdje se nadao spojiti političke dužnosti, nadgledanje inozemnih studenata, s vlastitim akademskim napretkom. Priključio se uredu novog, demokratski izabranoga gradonačelnika Petersburga, Anatolija Sobčaka. Njegova karijera, za koju se činilo da nigdje ne ide, tad je doživjela presudni preokret. U Petersburgu je Putin došao u kontakt sa skupinom samozvanih 'reformista' okupljenih oko Anatolija Čubajsa. Oni su bili bliski s Jeljcinom. Ponuđeno mu je da ode u Moskvu. Tamo je, u senzacionalnom potezu, učinjen čelnikom FSB-a, nasljednika KGB-a. To je promaknuće dobio zahvaljujući uspjehu u zaustavljanju kaznene istrage koja je upletala Jeljcina i njegovu obitelj. Dakle, Putinov uspon dogodio se bez mnogo dokaza o njegovoj stvarnoj osobnosti i zamislima. Neki kažu da je on mediokritet koji karijeru duguje sumnjivim uslugama napravljenima Jeljcinovu klanu. Ipak, Jeljcin je pronicljiv političar, a njegov krug želi zaštititi svoje privilegije; oni ne bi postavili predsjednika u čije sposobnosti sumnjaju. Moguće je da bi to učinili nekome čije spobosnosti podcjenjuju. Putin je kao svoje ambicije naveo rehabilitaciju ruske države i povratak centralizirane vlasti, obnovu morala, oživljavanje industrije visoke tehnologije te reformu i jačanje vojnih snaga. Ništa od toga nije nužno prijetnja drugim zemljama. Ništa od tog neće biti lako postići. Poslovanje s inozemstvom također ovisi o autarhiji. Ono je preslabo da bi postavljalo vlastite uvjete. Previše su ga opljačkali ruski kapitalistički kriminalci i stranci. Putinove uvjerljive diplomatske mogućnosti uključuju ponovno ujedinjenje s nekim bivšim članicama Sovjetskog Saveza, poput Ukrajine. On bi mogao pokušati ostvariti dobre odnose s Kinom, Indijom i Europom, ili nekima od njih, kako bi držao protutežu američkom globalnom utjecaju. To nije automatski prijetnja, ovisno o tome kako se učini, i da li će u Sjedinjenim Državama pobijediti zdrav razum. No Putinu će prijetnja možda trebati da bi pokrenuo obnovu Rusije. U tom bi slučaju stvari mogle krenuti loše, sasvim sigurno ako se Sjedinjene Države odluče postaviti protiv Rusije koja više neće biti spremna igrati nejasnu ulogu strateškog partnera." THE WASHINGTON TIMES 24. III. 2000. Kosovska obljetnica "Na godišnjicu početka NATO-ova bombardiranja Kosova, UN i NATO moraju se suočiti s činjenicom da su stvorili nešto poput albanskog monstruma. Prošloga rujna kada su se glavni zapovjednik NATO-a Wesley Clark, zapovjednik mirotvornih snaga general Mike Jackson i čelnik UN-ove misije Bernard Kouchner rukovali sa svojim omiljenim pobunjeničkim zapovjednikom - čelnikom Oslobodilačke vojske Kosova, generalom Agimom Cekuom, sve je bilo velebno i blještavo. Fotoreporteri su snimali, generali se smješkali, a članovi OVK-a dobili nove odore i novo ime: Zaštitarski korpus Kosova (ZKK). Sada Ujedinjeni narodi ZKK, čije članove UN plaća, optužuju za ubojstva, mučenja i za još podosta, saznaje se iz internoga dokumenta UN-a čiji je sadržaj procurio do novinara. Što učiniti? Zanijekati, naravno. U izvješću se, koje je sačinio Kouchnerov ured za glavnoga tajnika Kofija Annana, navode sljedeći slučajevi, koje je počinio ZKK: prijetnje smrću kosovskim mirotvorcima, primjena metoda mučenja u stožeru samog ZKK-a, moguće nadgledanje prostitucije kao i Cekuovo loše vođenje pobunjeničke vojske. U svom odgovoru na taj novinski članak, UN objašnjava da je izvješće 'bilo interni dokument koji nije bio namijenjen javnosti'. Naravno da nije. Da je bio, javnost bi bila zgrožena nad spoznajom da je novac koji je UN odvojio za mirotvornu misiju korišten za ubijanje, mučenje i povećavanje mržnje. Osim toga, Annanova glasnogovornica je kazala kako osobe koje se spominju uopće nisu članovi ZKK-a: 'Članak i/ili izvješće pogrešno spominju aplikante za članstvo u ZKK-u, kojih je bilo oko 18.000, kao stvarne članove. To je greška koju često čini čak i međunarodno osoblje.' Ako njihovo vlastito osoblje nije sigurno koga podupire, nije čudo da UN i društvo imaju teškoća pri kontroliranju ZKK-a. Odgovor se nastavlja: 'Aplikanti za ZKK(...) primili su samo potvrde o tome da je proces aplikacije započeo. To ni u kom slučaju ne znači da su (...) primljeni u članstvo.' Ipak, 'ZKK će primiti velik broj članova bivšeg OVK-a'. U svakom slučaju, čini se da ti ljudi ne čekaju nervozno na prihvaćanje aplikacija da bi počeli djelovati kao militantna oslobodilačka snaga. A te prekrasne nove odore koje nose? Ni one nisu stvarne, izvješćuje UN. 'Mnogi imaju odore koje im je dao KFOR u vrijeme demilitarizacije, u rujnu, kao prikladnu alternativu tada ilegalnim uniformama OVK-a. To nisu uniforme ZKK-a koje će biti dane samo bona fide, provjerenim i prihvaćenim članovima ZKK- a(...)'(...) Koliko god UN negodovao zbog militantnih varalica ZKK-a, u javnim priopćenjima stoje uz čelnika ZKK-a, Cekua. Za razliku od internog izvješća, UN, opovrgavajući novinsko izvješće, tvrdi: 'Imamo povjerenja u generala Cekua, koji je osobno bio odan učvršćivanju uloge ZKK-a kao disciplinirane agencije. Bio je aktivan u procesu transformacije i riječju i djelom.' Bez uvrede, no spominjanje generalova imena pod naslovom 'Aktivnosti usmjerene protiv manjinskih skupina, uključujući vrijeđanje', djeluje kao neobičan način nagrađivanja tako časnoga vladanja, ako je to zaista ono što je on činio. Iz UN-a se tvrdi kako su veoma zabrinuti zbog 'nepodopština' koje su opisane u izvješću. Ta je zabrinutost opravdana, no mora ju popratiti i shvaćanje činjenice da je podupiranje pobunjeničke vojske na terenu pogoršalo, a ne ublažilo proces etničkog čišćenja. UN mora odlučiti u koju od priča koje sada pripovijeda zapravo vjeruje. Ako je pobunjenički korpus zaista činio djela koja mu se pripisuju u internom dokumentu, a postoji mnogo dokaza koji ovome idu u prilog, UN mora žurno ponovno razmotriti to zabrinjavajuće partnerstvo", stoji u uvodniku lista. ITALIJA LA REPUBBLICA 26. III. 2000. "Mi, ratni suci poraženi etničkom mržnjom" "(...) Šest godina kao predsjednik, potom tri kao sudac na UN-ovu Haaškom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, ostavilo je traga. I poneko razočaranje. Jer sada kada se vratio na svoju sveučilišnu katedru, Antonio Cassese mora priznati poneki težak poraz svoga suda: Najveće razočarenje dolazi od nesposobnosti vlada da uhite krivce, barem one s određenom težinom. Ne vjerujem da će Karadžić, Mladić i sam Milošević ikada biti uhićeni. Odnosno ne vidim nikakavu konkretnu želju da se to učini.' - Je li to jedina gorčina? = Na žalost nije. Svi mi, primjerice, jako smo vjerovali u učinak odvraćanja. Govorili smo: sada će generali deset puta promisliti prije no što dopuste pokolje i masakre... Srebrenica, 1995., kada je naš sud već postojao dvije godine, bila je prvo bolno opovrgavanje. - No u prošlogodišnjem ratu na Kosovu imali ste ulogu protagonista. = Možda, ali što se tiče odvraćanja... (...) Vjerovali smo da bi sud mogao pomoći pomirbu. No umjesto toga je mržnja između etničkih skupina ostala kakva jest. - Na kakvo Vas je to uvjerenje navelo? = Da bi se vidjela mržnja nema potrebe ići na takozvane bojišnice, čitati svjedočanstva i izvješća. Ja sam je vidio u hodnicima suda, u govorima odvjetnika. Čuo sam srpske, hrvatske, muslimanske odvjetnike za koje je nastavak borbe protiv drugih naroda bio mnogo važniji od spašavanja njihovih klijenata. Jednom sam imao jasan dojam da se u sudnicama Haaga nastavlja ista borba, samo manje okrutnim načinima. - Kako se rađa takva mržnja? = Pobuđivanjem nacionalističke ideologije koju su Tuđman, Milošević i Izetbegović počeli rabiti odmah nakon Titove smrti. Dugo sam radio na jednom bosanskom selu koje se zvalo Ahmići, pozornici jednog strašnog pokolja. Muslimani i Hrvati dijelili su te malobrojne siromašne kuće, zajedno su živjeli godinama bez i najmanje napetosti sve do kraja Jugoslavije. Rekonstruirao sam svadbe, pogrebe, seoske proslave, sve u svemu jedinstveno selo. Potom je promidžba jedne i druge strane drugačijeg pretvorila u neprijatelja. I to nije sve, postoje i neke druge motivacije. - Koje? = Nepoštene gospodarske računice: ja te tjeram sa svoje zemlje iz etničkih i vjerskih razloga, no kada sam već tu, uzimam ti tvoju zemlju, kuće, stoku... (...) - Zašto nitko ne lovi Karadžića i Mladića, dvojicu superkriminalca bosanskog rata? = Ne znam. No sigurno je da, poglavito, Karadžić već osjeća da ga se ne može napasti, znamo da se nalazi u svojoj bosanskoj republici srpskoj i da je čak smanjio svoju osobnu pratnju. (...)" Razgovarao je Nicola Lombardozzi. 24. III. 2000. Vojnici zaglibljeni u srcu Balkana "Milošević gospodar Beograda, a albanska mafija na Kosovu: kako ćemo izaći iz ove slijepe ulice? Ni Washington ni europske prijestolnice nemaju recept za postizanje mira. Ostajemo u strateškoj praznini. (...) Na Kosovu je NATO stvarni ulog u igri. Savez za koji neki Amerikanci misle da mogu i bez njega. No bez kojega bi mi Talijani i Europljani bili kao slamke na vjetru globalne nestabilnosti. Imperativ je spasiti naše strateško partnerstvo od krize kojoj smo ga izložili uplećući se u sukob u kojemu i dalje nemamo jasne rokove niti izlaze. Zbog toga cilja nužno je poglavito osloboditi se velike greške u koju neurotičnom regularnošću upadamo kada se počinjemo baviti Balkanom. To jest da se problemom suočavamo ne po tome kakav jest, nego po tome kako zamišljamo da ga možemo predstaviti našim javnim mišljenjima.(...) Ono što je još gore, neki naši čelnici katkad ostavljaju dojam da vjeruju u vlastitu 'dezinformaciju'. Koja nepromjenjivo projicira isti crno-bijeli film. Crno predstavlja Milošević, te posljedično Srbi. Kao da bi analiza odgovornosti i okrutnosti Hrvata, Bošnjaka ili Albanaca mogla i za jedan gram olakšati teret užasa koje si je natovario jugoslavenski Predsjednik. Operativno, odraz tog pojednostavljivanja sastoji se u propovijedanju jednog rješenja za Balkan, umišljajući da se ono može ostvariti bez, štoviše, protiv, Srbije. (...) Radi se o tome da se zamisli put izlaska iz ove slijepe ulice i približi srednjoročni cilj, odnosno integracija cijelog Balkana u Europsku uniju. Opišimo dakle tri koraka na toj vrlo uskoj stazi.. Prvi: destablizirati Miloševića oduzimajući mu alibi sankcija. Ukinimo odmah i potpuno mrske mjere koje pogađaju nevine a odgovaraju hijerarsima. I budimo spremni okrenuti ih u kišu pomoći čim beogradski gospodar padne. Drugi: pomoći hrvatskoj demokraciji da pusti korijenje, ukloni ostatke korumpirane tuđmanovske oligarije, poglavito njezine veze s hercegovačkom mafijom. Posebice, bi EU mogao napraviti poseban fond za povratak srpskih izbjeglica u krajinu. Ako bi se i samo jedan dio njih vratio svojim kućama, zadat ćemo težak udarac Miloševiću. Treći: porazimo OVK i njegove nacrte etničko-totalitarne Panalbanije. (...) Pacifikacija će se prije ili kasnije moći preliti u jednu međunarodnu konferenciju koja bi potvrdila realističan geopolitički aspekt regije, prihvatljiv svim narodima u regiji. Na toj točci između razmjerno tolerantnih zemalja i čelništava bit će moguće uobličiti neku vrstu zajednice neovisnih država jugoistočne Europe, uključujući i Kosovo u rukama Albanaca, u kojoj će suvereniteti malih i srednjih država biti relativizirani unutar granica otvorenih za osobe i robu", piše Lucio Caracciolo. LA STAMPA 26. III. 2000. "Jedan križ za žrtve fojbi" "Jedan križ za odavanje počasti žrtvama jama mogao bi se ubrzo pojaviti u blizini Labina, u hrvatskoj Istri. Simbol kao sjećanje na tragediju svih onih koji su izgubili život u jamama smrti. Nezamisliva još donedavna, inicijativa je potekla od Furia Radina, zastupnika talijanske manjine u zagrebačkom parlamentu i istaknutog predstavnika Talijanske unije. Prijedlog, kojega su s naklonošću prihvatile neke organizacije optanata, sljedećih će dana biti podnesen hrvatskim vlastima. (...) - Kako to upravo sada? = Upravo stoga što su se te stvari dogodile u prošlom stoljeću. Posvuda, bilo u Italiji, bilo u Sloveniji i Hrvatskoj, obilježeno je sjećanje na žrtve Drugoga svjetskog rata. U Basovizzi će sada biti nazočne i udruge talijanskih partizana kako bi se sjećali žrtava koje nisu bile u njihovim redovima. Mi namjeravamo napraviti isto i uključiti udrugu istarskih partizana. Naravno, zatražit ćemo od istarske županije i mjesnih vlasti da sudjeluju u manifestaciji. Stavit ćemo samo jedan križ, bez napisa, bez velikih pompi, znak sjećanja na žrtve. Jer neovisno od ideologije kojoj su pripadale, i ako su bile bez ideologije, svim tim osobama bilo je zajedničko da su završile u jamama a da im i nije bilo suđeno. Ono što nas zanima je ljudska strana tog događaja. Ponavljam, poglavito ga želimo depolitizirati ostavljajući povjesničarima ostalo. - Po Vašem mišljenju, hoće li hrvatske vlasti tomu biti sklone? = Nadam se da hoće. Treba podsjetiti da smo mi ovdje prošli prvo fašizam, potom prvi komunizam koji je bio i revanšistički, potom jedan liberalniji komunizam, potom je na vlast došao HDZ, Tuđmanova stranka, i sada se konačno nadamo da smo ušli u demokratsko razdoblje. Štoviše, uvjereni smo da sadašnje političke snage neće imati ništa protiv jedne manifestacije te vrste, pa i stoga što se želi zaključiti to poglavlje. Tumačeno na hrvatski način, te se stvari moramo osloboditi sada kada ćemo ući, nadamo se ući, u zajedničku kuću s Italijom, Slovenijom, u zajedničku europsku kuću. - Što će kazati organizacije optanata? = Neke će se složiti, druge neće, jer se ne slažu ni međusobno. No želim se nadati da je već svima jasno da se budućnost sastoji od integracija a ne premještanja granica. Udruge koje će s nama sudjelovati na toj manifestaciji, poput federacije esula, zasigurno dijele taj način razmišljanja. Kada bismo vidjeli da je pristup tom problemu iredentistički, odmah bismo napustili tu zamisao. Isto tako ćemo napustiti zamisao ako organizacije različite od onih optanata, poput udruge partizana, ne bi sudjelovale u inicijativi. Mi želimo da svi sudjeluju. - Dakle, jedna pomirba? = Nije riječ o pomirivanju. Želimo se samo sjetiti nevinih žrtava rata, kojoj god strani pripadale", zaključio je Radin u razgovoru s novinarkom Ingrid Badurina. CORRIERE DELLA SERA 26. III. 2000. "Milošević još cilja na Kosovo" "'Kosovo će uspjeti'. U to je siguran general Wesley Clark, vrhovni zapovjednik NATO-a, čovjek koji je prije godinu dana vodio zračne napade protiv Jugoslavije. (...) - Zašto 40.000 naoružanih ljudi iz mirovnih snaga ne uspijeva izbjeći masovno iseljavanje Srba i spriječiti nasilje protiv njih? = Veći dio Srba, oko 200.000, otišao je prije dolaska postrojba NATO-a. Ostalo ih je oko 100.000. Sada je zadaća NATO-a štititi preostale Srbe i njihova mjesta povijesnog značaja. - U Mitrovici je, međutim, kaos. = Postoje srpski ekstremisti koji pokušavaju podijeliti grad, kao u Mostaru, ali to neće biti dopušteno. (...) - George Robertson, glavni tajnik NATO-a, optužio je Beograd za destabiliziranje Kosova. Postoje li dokazi? = Znamo da Milošević ima planove za Kosovo. Postoje dokazi o srpskim elementima koje je Beograd ubacio na Kosovo. Jako pozorno pratimo stanje. (...) - Koliko će godina postrojbe ostati na Kosovu? = Mi se nikad nismo bavili pitanjem godina. To je stvar koja ne ovisi o nama, nego o drugim čimbenicima. Primjerice o tome koliko će još vremena Milošević ostati na vlasti. (...) - Kakva će biti budućnost Kosova? = Vjerujem da se međunarodno mišljenje uvelike odražava u rezoluciji Vijeća sigurnosti, koja Kosovo određuje kao dio Jugoslavije. - Mislite li da je moguć novi rat zbog Miloševića? = Znamo da je Milošević izazvao četiri sukoba u deset godina. Sve ih je izgubio i uvijek ih je koristio za unutarnje ciljeve, kako bi pojačao pritisak na narod, smanjio demokraciju i pristup Zapadu. Od kraja rata jugoslavenska je vojska obnovljena, paravojne snage osnažene: postoje svi elementi da bi se moglo zamisliti da Milošević ima planove za stvaranje novih napetosti i sukoba. Ono što ne znamo je što on točno ima u glavi učiniti i kada. (...) - Carla Del Ponte, predsjednica međunarodnog suda traži Miloševićevo uhićenje. Vjerujete li da je to moguće? = Siguran sam da će Milošević morati za svoje zločine odgovarati pred sudom. (...)" Razgovarao je Marco Nese. AUSTRIJA DIE PRESSE 26. III. 2000. 'Stari mladići' unije doživljavaju novo političko proljeće "Bivši danski ministar vanjskih poslova Uffe Ellemann-Jensen naziva ih 'mrežom starih mladića'. Službeno imaju ponešto složenije ime 'Europsko vijeće'. Taj najviši gremij EU-a koji obuhvaća 15 čelnika država i vlada zemalja članica, dugo je vremena slovio kao 'troubleshooter'. Sastajali su se dvaput godišnje, rješavali teške probleme i blagoslovili izvješća. No to se iz temelja promijenilo: 'stari mladići' doživljuju novo proljeće i u EU sve više preuzimaju kormilo. Nisu svi sretni zbog tih rezultata. Tu novu samosvijest Europskoga vijeća osjetila je i Austrija. Jer odluka 14 partnera o proglašenju bilateralnih sankcija protiv nove crno-plave vlade nije doduše pripadala kontekstu, ali je ipak vrlo dobro slijedila procedure koje su po pitanju EU-a već iskušane. Šefovi EU-a pikantno su po pitanju Austrije koristili 'crveni telefon EU-a' poznat i kao 'Prime Net'. Bilo je to oživotvoreno upravo tijekom austrijskog predsjedanja - i to na neformalnom vrhu EU-a listopada 1998. u Poertschachu. Tada je dogovoren mehanizam koji bi šefovima država i vlada pružio mogućnost brzog i izravnog komuniciranja o važnim pitanjima. Kao što pokazuje 'causa prima', nova igračka funkcionira. Poertschach je za šefove država i vlada bio važan i zbog drugog razloga. Tamo su se naime također dogovorili da članovi šefovske etaže EU-a u buduće češće siđu u tvorničke hale i da sami budu aktivni u proizvodnji europske politike. I to još na početku procesa a ne tek u posljednjoj fazi. Toj su odluci pogodovala dva čimbenika: jedan je bilo tada politički slabo povjerenstvo Jacquesa Santera koje je slijedila ne puno jača postrojba Romana Prodija. Pod Prodijem Povjerenstvo ipak nastoji postati sposobnim izvršnim tijelom, no politički motor kao pod Jacquesom Delorsom, ni Prodijeva ekipa nema. Drugi je čimbenik što su zbog eura sve češće potrebna skretanja na područjima u kojima ne postoje zajedničke ovlasti. Ministri vanjskih poslova, jedini daljnji gremij EU-a sa središnjom funkcijom koordiniranja, uopće ne razumije gospodarstvo, ministri financija preusko gledaju na stvari. Stoga je potrebna razina šefova država i vlada. Takav razvitak ima posljedica na cjelokuni rad EU-a, svakako ne samo pozitivnih. Stručnjaci EU-a ponajprije vide opasnost da bi se odluke o pitanjima EU-a u buduće mogle donositi izvan pravnog okvira - dakle u formaciji tipa ministara vanjskih poslova ili ministara financija. Europsko vijeće je doduše od Amsterdamskog sporazuma službeno etablirano u pravilniku EU-a, ali ipak ne smije donositi pravne odluke. Ali politički je riječ šefova država i vlada de facto zakon. Koliko može biti problematičan takav razvitak, u zadnje se vrijeme dva put pokazalo - oba puta na primjeru Austrije. Jedno su već jako dobro poznate bilateralne mjere. Drugi primjer pružen je na posebnom sastanku na vrhu u Lisabonu. Iznenada se pojavila namjera da se liberalizira tržište vodom i da se možebitno proglasi zajedničkom stvari. Austrija je to ipak spriječila. Savezni kancelar Wolfgang Schuessel nazvao je 'grotesknom zamisli' što se tu inicijativu pokušalo ugurati u zaključke sastanka na vrhu, a da se prije toga nije poštovao normalan zakonski put. Članovi EU-a na posljetku su uznemireni i zbog toga što jačanje Europskoga vijeća forsiraju baš britanski premijer Tony Blair i njegov španjolski kolega Jose Maria Aznar. Obojica slove, ne bezuvjetno, kao veliki pristaše europske integracije" - piše Doris Kraus. FRANCUSKA LE MONDE 26. III. 2000. Nova Hrvatska na putu u novu Europu "Prije mjesec i pol dana Europsko je povjerenstvo obznanilo strateške zadaće za sljedećih pet godina u svrhu izgradnje 'nove Europe' - tako glasi naziv ambicioznog programa Romana Prodija - suvremene, jake, djelotvorne i pravedne Europe. Kao novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske mogu se samo radovati najavljenoj reformi i poželjeti da ona uspije, budući da je glavni strateški cilj nove Hrvatske upravo približavanje Bruxellesu, a onda i potpuna integracija u novu Europu. Premda je u prošlosti naša zemlja bila izložena mnogim, često opravdanim kritikama, i uzalud se nadala da će moći sudjelovati u jedinstvenom pothvatu europske integracije, čini se da je napokon došao čas za uspostavu novog oblika suradnje s Europskom unijom. Ne zaboravimo ipak da su hrvatski građani omogućili da se ponovno utvrde odnosi između Zagreba i Bruxellesa. Naime, nakon parlamentarnih izbora 3. siječnja, u Hrvatskoj pušu novi demokratski vjetrovi koje su glavni europski dužnosnici odmah pozdravili. Imali su pravo. Jer najavljene reforme koje idu prema uspostavi pravog građanskog društva neće ostati mrtvo slovo na papiru. Naprotiv, već su vidljivi prvi znaci provedbe riječi u djelo, što je, na žalost, rijetkost na ovom području. Tako je pod mojim pokroviteljstvom sastavljeno stručno povjerenstvo koje treba predložiti promjene Ustava u smislu preraspodjele sadašnjih velikih predsjedničkih ovlasti na račun parlamenta i vlade, što je jamačno važan prinos demokratizaciji političkog života u Hrvatskoj. Također smo pokazali da smo odlučni da ostvarimo brz napredak u potpunoj provedbi daytonsko-pariških sporazuma: ubuduće ćemo u potpunosti surađivati s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, na kojemu sam osobno svjedočio. U potpunosti, bez ikakve dvojbe, poštujemo suverenitet i teritorijalnu cjelovitost susjedne Bosne i Hercegovine, što podrazumijeva pregledno financiranje bosansko-hrvatskih ustanova. Obvezali smo se da ćemo poticati povratak svih izbjeglica bez razlike, Hrvata u Bosnu, kao i Srba u Hrvatsku, od kojih su mnogi pobjegli nakon poraza srpske vojske. Drugi dobar znak: nova je vlada zauzela velikodušno stajalište prema pripadnicima nacionalnih manjina, koje je jednoglasno pozdravljeno. Napokon, Hrvatska vodi konstruktivnu i mirnu politiku u regiji koja se ne može u potpunosti stabilizirati sve dok Saveznom Republikom Jugoslavijom upravlja Slobodan Milošević koji je optužen za ratne zločine. (...) Ne pokazuje li primjer zapadnoeuropskih zemalja nedugo nakon Drugoga svjetskog rata da su obnova i integracija njihovih gospodarstava omogućili jačanje, a u slučaju Zapadne Njemačke i Italije, i nastanak političkih sustava koji se temelje na vrijednostima liberalne demokracije? Hrvatska ne traži da netko drugi umjesto nje obavi tešku zadaću koju si je postavila. Ona isto tako ne traži povlastice. Naprotiv, ona želi da Bruxelles objektivno i konstruktivno procijeni njezino stanje i postignuti uspjeh u izgradnji civilnog društva i suvremenog gospodarstva, što još treba dovršiti. Odajmo priznanje hrvatskim građanima koji su vjerovali u Uniju. Poželimo da njezine ustanove mognu prepoznati europski potencijal Hrvatske, potencijal koji će puno lakše moći ostvariti u sklopu procesa stabilizacije i pridruživanja u koje se želi što prije uključiti. Bio bi to odlučan korak koji bi novu Hrvatsku znatno približio novoj Europi", piše hrvatski predsjednik Stipe Mesić. 25. III. 2000. 'Europa će biti vjerodostojna kada se barem godinu dana bude mogla nositi s ratom' Laurent Zecchini razgovarao je s glavnim tajnikom NATO-a Georgeom Robertsonom o odnosima između NATO-a i Rusije, o europskoj obrani i drugom. Iz razgovora izdvajamo: " - Vladimir Putin nedavno je izjavio da je moguće da Rusija jednom uđe u NATO... Kakvu važnost pridajete takvim izjavama? = Mislim da imamo posla s nekim tko hoće i može se, na maštovit način, prenijeti u budućnost, i to je dobro. Mislim da je to bio pokusni balon, jer je dao iznenadnu izjavu, a onda je iznio uvjete: jednak odnos, nepostojanje izolacije i blokade itd... kako bi sačuvao ujednačeno stajalište prihvatljivo za rusko javno mišljenje. Dakako, ulazak Rusije u NATO nije na dnevnom redu. No to u potpunosti potvrđuje moj osobni dojam nakon susreta s gospodinom Putinom: otvoren je, izravan, ne želi se zakopati u prošlost. - NATO želi brzo uspostaviti formalne i službene odnose s Europskom unijom kada je riječ o obrani. No neke zemlje, napose Francuska, misle da se Europljani prvo moraju međusobno dogovoriti o naravi tih odnosa... = NATO se očituje konsenzusom. Istina je da u ovom času ima nesuglasica u svezi s kalendarom, ali ne postoje nesuglasice kada je riječ o potrebi EU-a i NATO-a da se dogovore, kao i o činjenici da se u taj proces trebaju uključiti saveznici koji nisu iz Europe. Neki misle da Unija najprije treba razjasniti svoje stajalište, a onda se uključiti u formalne i institucionalne rasprave s NATO-om, dok drugi, u sklopu saveza, misle da je to bolje učiniti što prije, napose kako bi se izbjegla opasnost od jednake uloge NATO-a i EU-a. Odgovor trebamo pronaći Javier Solana Švisoki predstavnik EU-a za vanjsku i obrambenu politiku, PESCĆ i ja. Mi se redovito sastajemo, neslužbeno, gotovo jednom na tjedan. Ti će susreti ubrzo postati službeniji, i mi tvrdimo da između NATO-a i EU-a nema ni suparništva, ni natjecanja ni podudaranja, jer bi to bilo pogibeljno za izgradnju novog sustava sigurnosti. - Dokument koji priprema portugalsko predsjedateljstvo daje NATO- ovim predstavnicima mogućnost da u većem broju budu zastupljeni u svim tijelima EU-a u slučaju krize koju bi predvodili Europljani. Odobravate li takvu shemu? = Ovisnost između snaga EU-a i NATO-a je činjenica, to je stvarnost. Dođe li do drugog Kosova, Europa barem u skoroj budućnosti neće imati potrebne snage da se sama sučeli s njim. Nitko ne misli da NATO treba ukinuti, zamijeniti ili prezirati. To je temeljni kamen europske i prekoatlantske sigurnosti. Europa će dobiti vlastite snage za obranu kako bi istodobno ojačala zajedničku vanjsku i obrambenu politiku i europsku dimenziju NATO-a. - Je li u krivu javno mišljenje kada smatra da će NATO i EU dugoročno obavljati iste zadaće? = Da, budući da EU ne treba težiti istim snagama i ustrojima koji već postoje u NATO-u, koji bi se mogli oponašati uz golemu cijenu, a bez ikakve koristi. Svaki pokušaj da se stvori drugi NATO na kraju bi doveo samo do toga da se stvori drugorazredni NATO. NATO je veza Amerikanaca i Kanađana s europskom sigurnosti. Bili bismo ludi da tu vezu izložimo pogibelji. Mi smo dio istoga sustava sigurnosti koji je pokazao svoju iznimnu djelotvornost. Ni najsofisticiraniji sustavi obrane neće vam omogućiti da se sučelite s krizom ako nemate vojne snage. To znači da će europske zemlje morati preustrojiti svoje vojne snage, neke i znatnije. Zatim, mnoge će morati izdvajati više novca za obranu. To će biti pravi izazov za sljedeće razdoblje: jesu li europske vlade spremne da ubuduće izdvajaju više novca za sigurnost i obranu? Jesu li spremne donijeti teške političke odluke u tu svrhu? - NATO i UN gotovo su godinu dana nazočni na Kosovu. Mnogi misle da napeto stanje u Mitrovici simbolizira nesposobnost Zapada da uspostavi red i zaštiti manjine... = U krivu su. Mitrovica nije odraz stalnoga stanja. Mi smo u kutku Europe koji ima jako dugu povijest. Dva milijuna stanovnika na Kosovu četrdeset je godina živjelo u komunizmu, deset godina u apartheidu, dvije godine u strahovitom nasilju nad civilima i djecom; silovanja i zlostavljanja velikih razmjera itd. Mi ne možemo tu stvoriti Švicarsku za nekoliko mjeseci! Prvo trebamo nadvladati naslijeđe mržnje. No dogodilo se puno dobrih stvari koje su zasjenili neke netipični događaji: razoružanje OVK-a, uspostava prijelazne civilne uprave, obnova dvjesto tisuća kuća koje su uništili Srbi, povratak u školu stotina tisuća djece, sve je to stvaran napredak za mnoge ljude. - Slažete li se s prijedlogom g. Solane da se stvore snage za brzo djelovanje koje bi činili redarstvenici zaduženi da pomažu postrojbama za očuvanje mira? = Da, jer velik je nedostatak što imamo krasno uvježbane vojne postrojbe koje se po završetku sukoba nađu pred zadaćama za koje se nisu pripremile. Nadam se, dakle, da će UN donijeti potrebne odluke kako bismo u budućim krizama mogli graditi mir isto tako uspješno kako smo zaustavili rat. Postoji velik broj redarstvenika koji su rano otišli u mirovinu, koji imaju potrebno iskustvo i znanje, a bili bi spremni sudjelovati u takvim operacijama, što međutim ne bi utjecalo na sigurnost gradova u zapadnoj Europi." Madeleine Albright: 'Dobili smo rat; ne smijemo dopustiti da izgubimo mir' Alain Frachon i Eric Le Boucher razgovarali su u Bruxellesu s Madeleine Albright, šeficom američke diplomacije o stanju na Balkanu: " - 'Ponosna sam onim što je učinjeno na Kosovu', rekli ste nedavno. Što mislite o stanju danas? Koje su svijetle točke, a koje su teškoće? = Važno je da shvatimo tamošnje prilike i da se podsjetimo odakle smo krenuli prošle godine. Ako ne shvatimo što se uistinu događalo na Kosovu prije NATO-ova upletanja, onda ćemo teško shvatiti današnje stanje. Bili smo sučeljeni s valom etničkog čišćenja Škoje su provodili Srbi nad AlbancimaĆ. Srpske su se snage masovno raspoređivale u pokrajini. Bile su moguće još veće operacije etničkog čišćenja. Znam da neki misle kako je NATO-ovo upletanje potaknulo etničko čišćenje. To je sasvim netočno: ono je započelo već nekoliko mjeseci prije. Srbi su se prestrojavali kako bi mogli nastaviti djelovati. Vodilo se računa o dolasku jeseni i zime - sjećate se: izbjeglice su bili u planinama, puno je osoba bilo pod vedrim nebom, bez krova nad glavom. Mislili smo, u Europi i u Americi, da je glavno to zaustaviti. To smo i učinili. No zaboravlja se jedno. Zaboravlja se da smo prije bombardiranja NATO-a pokušali sve kako bismo našli drugačije rješenje. Nismo htjeli započeti takav pohod. Htjeli smo da Milošević shvati da su naše prijetnje ozbiljne i da neće moći slobodno iznova činiti ono što je činio Šu BosniĆ, da neće moći ponovno onako postupati s ljudima koji su bili dio Jugoslavije. No nismo ga mogli uvjeriti i došli smo do zaključka da je jedino rješenje vojno. Tada sam rekla kako bih puno više voljela da jednom moram odgovariti na pitanja o onome što smo učinili i zašto smo to učinili, umjesto na pitanja o našem nedjelovanju i o našoj politici čekanja, dok se događalo nešto tako gnusno kao što je masovan pohod etničkog čišćenja. (...) - Kako vidite budućnost: neovisnost, visok stupanj samouprave ili status quo? = Ovdje, kao i drugdje, status quo bi se teško mogao održati dulje vrijeme. Dakle, ne zavaravamo se time i ne računamo s time. Danas trebaju zaživjeti ustanove koje su utemeljene na Kosovu Šuz pomoć UNMIK-aĆ. Prema odredbama rezolucije 1244, UN ima ovlasti vlade, a uloga je UNMIK-a da izgradi sve ustanove koje će Kosovarima omogućiti da sami upravljaju Kosovom. Iz opravdanih smo razloga konačni status Kosova potisnuli u drugi plan. No Kosovari sada moraju sami sve više preuzimati dužnosti u javnim službama. Sljedeća je faza Šu jesenĆ već utvrđena: održat će se općinski izbori. O tome smo se dogovorili u sklopu OESS-a (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju koja je zadužena za provedbu izbora) zajedno s Rusima. Priprema izbora po sebi je proces kojim će se Kosovari uvesti u posao. Riječ je o tome da Kosovari dobiju sve veći udio u upravljanju svakodnevicom. K tome, postoje vruće točke kao što je Mitrovica Šgrad na sjeveru gdje se sukobljuju Albanci i Srbi, koji otvara pristup području s većinskim srpskim stanovništvomĆ. Mi ne vjerujemo u podjelu pokrajine. Albanci su protjerani iz sjevernog dijela Mitrovice, u njihovim su kućama Srbi: ti se Albanci moraju vratiti svojoj kući, ali isto tako ovi Srbi imaju pravo na život - mislimo da bi u izgradnji kuća za njih trebala pomoći međunarodna zajednica. Ne možemo dići ruke od Mitrovice zato što smo protiv podjele, mislim da postoje rješenja. (...) - Što biste učinili da dođe do naglog širenja nasilja i etničkog čišćenja u samoj Srbiji i u selima na jugozapadu s albanskom većinom, gdje je bilo sukoba? Ili pak u Crnoj Gori ako dođe do sukoba između pristaša predsjednika Đukanovića i pristaša Beograda? = Ponajprije treba učiniti sve kako bi se to spriječilo. Da bismo uspostavili mir u dolini Prečevo Šu SrbijiĆ o kojemu govorite, poslali smo vrlo jasnu poruku albanskim ekstremistima, dok je na drugoj strani bio Beograd. Da ekstremisti na obje strane ne bi uzrokovali nepopravljivu štetu, pokušavamo ih držati po strani ograničavajući pristup tom području. Crnoj Gori smo rekli da podupiremo predsjednika Đukanovića i njegova nastojanja na većoj demokraciji i većim gospodarskim slobodama te da smo jako zabrinuti za njezinu sigurnost. - Podupirete li neovisnost Crne Gore? = Ne: Crna Gora je dio jugoslavenske federacije. Podupiremo njezina predsjednika u naporima na izgradnji demokratskog sustava u sklopu Jugoslavije. - Možemo li govoriti o vojnom upletanju Zapada ako dođe do sukoba u dolini Prečevo i u Crnoj Gori? = Ne želim špekulirati. Moramo biti spremni da nastavimo ispunjavati naše zadaće na tom području, i svima treba biti jasno da je NATO odgovoran za njihov uspješan završetak. Zato snage moraju dostići razinu koja je obećana, a redarstvene se snage moraju povećati. Prvi put se NATO, savez koji nije nikada bio sučeljen sa stvarnim sukobom, morao uplesti. To je vrlo dobro išlo: savez se pokazao čvrst. Sada se moramo pobrinuti za mir. Mi smo u teškom prijelaznom trenutku, sučeljeni smo s nejasnim prilikama koje zahtijevaju da se svi pokrenemo. Naša je zadaća da stanovnici na ovom području imaju pravo na istu budućnost kao oni iz Zapadne Europe." ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 25. III. 2000. Stabilni Balkan kao strategijski prioritet EU-a "Na zajedničkoj večeri čelnici država i vlada EU-a u četvrtak su predano raspravljali o ulozi zajednice na zapadnom Balkanu. Polazište je bila pismena prosudba stanja koju su izradili vanjskopolitički eksponenti Vijeća i Povjerenstva, Solana i Patten. Oni su utvrdili da je financijski, upravni i politički angažman Unije tako dubok i širok, a time i kompleksan, da već zbog toga nastaju problemi u operativnoj djelotvornosti. Previše aktera umanjuje djelotvornost a kompleksni i dugotrajni postupak donošenja odluka onemogućuje EU da reagira brzo i djelotvorno na nove izazove. Europsko vijeće potvrdilo je proces stabilizacije i udruživanja kao bitan dio svoje balkanske politike, s ciljem da te zemlje što je moguće jače uključi u političku i gospodarsku strukturu Europe. Regionalnu stabilnost jako ugrožava 'crna rupa' Srbija, čiji režim potkopava izglede za mir i napredak njezinih susjeda. Ciljane sankcije zato se trebaju nastaviti, ali ih treba nadopuniti opsežnom strategijom za otvaranje Srbije. Postojeće kontakte s oporbenim političarima treba proširiti u dijalog s predstavnicima građanskoga društva, u nastojanju da se iznutra unaprijede demokratske promjene. Vijeće se očitovalo za velikodušnu potporu Crnoj Gori i apelira na mjerodavne instancije da uklone zapreke makroekonomskoj pomoći zbog nepostojeće državnosti te republike. Vijeće je potvrdilo nužnost da veliki napori EU-a i njegovih država članica budu uočljiviji i među stanovništvom. Po Pattenu i Solani, EU i zemlje članice su kao zajedno najveći donator novca od 1991. za zapadni Balkan dali 9 milijarda eura, a predsjednik Povjerenstva Prodi najavio je izglede za daljnjih 5,5 milijarda od 2001. do 2006. Na tu se svotu Vijeće, na razočaranje Pattena i Solane, nije htjelo obvezati. Osobito je francuski predsjednik Chirac ustrajao na stajalištu da ni ta zadaća ne smije minirati zajednički okvir izdataka zajednice do 2006., zaključenih Agendom 2000., a pogotovo se veći izdatci za Balkan ne smiju kompenzirati smanjenjem u agrarnom proračunu, o čemu je razmišljalo Povjerenstvo. Vijeće se složilo s Pattenom i Solanom da se uviđeni nedostatak koordinacije ne može ukloniti daljnjom upravnom nadgradnjom. Solana je, štoviše, dobio zadaću da u suglasju s predsjedništvom i uz sudjelovanje Povjerenstva ne osigura samo koherenciju politike EU-a na Balkanu, nego i da pojača koordinaciju sa Stabilizacijskim sporazumom i s drugim naporima međunarodne zajednice. Solana to ne treba raditi u vlastitoj kompetenciji, nego po nalogu ministarskoga vijeća mjerodavnog za vanjsku politiku, kojemu će predočiti svoje prijedloge" - izvješćuje novinar lista lts. NJEMAČKA DIE WELT 25. III. 2000. Pobjedonosni pohod Vladimira Putina "Rijetko je kada Rusija čekala politički rezultat čiji je ishod bio tako jasan poput izbora novog predsjednika ove nedjelje. Privremeni predsjednik Vladimir Putin vodi u svim ispitivanjima mišljenja. Kad 108 milijuna birača u nedjelju iziđe na birališta, postavlja se vjerojatno samo još jedno pitanje: hoće li Putin već u prvom krugu dobiti više od 50 posto glasova ili će se morati u drugom krugu 14. travnja obračunati s drugoplasiranim za ulazak u Kremlj. U Rusiji nitko ne dvoji u konačan rezultat. No još prije tričetvrt godine uglavnom nepoznati došljak idućih će godina vladati zemljom sa svim ovlastima koje mu daje ustav skrojen 1993. po Jeljcinovoj mjeri. Kandidat je jasno dao do znanja da mu ne odgovara samo u jednoj točki: rado bi produžio mandat s četiri na sedam godina. Putina, nekadašnjeg nižeg časnika KGB-a i kasnijeg zamjenika petrogradskoga gradonačelnika Sobčaka, u kolovozu 1999. Jeljcin je iznenada unaprijedio s položaja šefa tajne službe u premijera. Bolesni je kremaljski šef zatim 31. prosinca odstupio na nagovor svoje okolice ospjednute vlašću, koja se bojala gubitka svojih unosnih položaja. Time je bio otvoren put 47-godišnjem karate borcu Putinu, koji se treba ravnati u duhu vladajuće elite. Njegova se popularnost temelji ponajprije na njegovom bezobzirnom odlučnom poduzimanju krajnjih mjera u čečenskom ratu. Njegov jedini ozbiljni izazivač je, prema stanju stvari, šef komunističke stranke Ruske federacije Genadij Zjuganov. Iza Zjuganova je relativno stabilno biračko tijelo koje bi mu u prvom krugu trebalo osigurati oko četvrtine glasova. U Zjuganovljeva predizborna obećanja pripada 'ponovna uspostava narodne vlasti, socijalna pravda i prijateljstvo među narodima'. Grigorij Javlinski, predsjednik reformski orijentirane stranke Jabloko, ulazi u utrku bez široke potpore slabih demokratskih snaga. Unija desnih snaga (SPS) nije se usudila izići na predsjedničke izbore u sjeni vladajuće sile. Anatolij Čubais, Sergej Kirijenko i Irina Hakamada za svaki slučaj podupiru premoćnog Putina. Ukupno se za predsjednički položaj natječe još daljnjih osam kandidata, među njima jedan filmski redatelj, dvojica guvernera i jedan čečenski poslovni čovjek dvojbena podrijetla. No samo nacionalistički Vladimir Žirinovski ima izgleda dobiti više od jedan posto glasova. Sam Putin 'odrekao se' vlastite predizborne borbe, ionako je svojim aktivnostima privremenog vlastodršca vladao novinskim naslovima. Njegova brojna, proturječna obećanja bude očekivanja najrazličitijih interesnih skupina. Promatrači međutim, vide opasnost stvaranja autoritarnog režima ili barem 'manipulirane demokracije'" - piše Manfred Quiring. SLOVENIJA DELO 25. III. 2000. Dobra volje - premalo "Hrvatska je željno izabrala humorom obdarenoga predsjednika. Slovenija se razveselila većoj opuštenosti na vrhu koja bi mogla pomoći da se olabave zgrčeni bilateralni odnosi. Poslije čega smo dočekali olaku izjavu koja u susjedske odnose unosi kategoriju dobre volje - jesmo li možda u gostionici? - i najteža međudržavna poglavlja obrađuje kao pitanja tehničke provedbe. Kad se hrvatski državni poglavar poslije osam godina konačno uputi u Ljubljanu, posebno ako je to njegov prvi službeni put u inozemstvo, događaj je sam po sebi važan. Simbolika na vrhu u pravilu nije beznačajna, nešto se sadržaja uvijek može razabrati i u obliku. No predsjednik Mesić je u novinskom intervjuu tik prije dolaska glatko rekao da je došao k nama ponajprije zato što ga je slovenska država pozvala. Vjerojatno ne osobito taktična izjava. Po diplomatskoj retorici ovako ili onako nije slavan. Ako se sjetimo obješenjačke šaljivosti na račun mrtvoga Tuđmana za Le Monde ili popularne retorike, u pravilu na rubu prihvatljivosti u doba prije izbora, upravo je obratno. Sudeći po onomu što je Stipe Mesić u početku tjedna, poslije razgovora u predsjedničkoj palači u Ljubljani izjavio za javnost, mogli bismo zaključiti da predizborno vrijeme još traje. Bilateralni problemi nisu problemi. Susjedi se samo moraju dogovoriti o načelima i interesima, zatim preostaju tek još tehnička pitanja, izjavio je hrvatski Predsjednik u ponedjeljak. Po njegovu su stvari rješive na način da će na dobitku biti obje, i Slovenija i Hrvatska. Jednostavnost rješenja odnosi se i na najosjetljiviji međudržavni čvor, određivanje granice u Piranskom zaljevu. To bi tobože mogli urediti međunarodnopravni stručnjaci. Među nabrojenim Mesićevim izjavama može se potvrditi samo jedna. Da bi naime uređenjem bilateralnih pitanja na dobitku bili i jedni i drugi. No, ovisi što za koga znači dobitak. Predsjednik je bio dvosmislen. Je li popularno namigivao da je moguće rješenje koje bi zadovoljilo i Ljubljanu i Zagreb, s kojim ni prvi ni drugi ništa ne bi izgubili? To bi bilo prodavanje iluzija, jer je u biti kompromisa da posve ne zadovoljava ni jednog partnera. Istinska vrijednost rješenja je drugdje, u sposobnosti država da civilizirano postignu dogovor, posebno kad se radi o tako škakljivoj temi kao što su teritorijalna pitanja. Što se ostalih izjava tiče, kako to da predsjednik ne razlikuje tehnička i politička pitanja? Problematika Piranskoga zaljeva ipak je imanentno politički sadržaj. Nisu li stručne inačice morske granice već nekoliko puta bile odigrane? Uz sadašnja stajališta obiju strana - interes Slovenije je izlaz na otvoreno more, a Hrvatske očuvanje granice s Italijom - nešto bitno novo ne možemo izumiti. Vjerojatno bi došlo u obzir buđenje nekog od starih, već obrađivanih prijedloga, recimo onih koji su bili predmet premijerskog dijaloga na sastanku Drnovšek-Valentić 1995. godine. I tada je glavni problem bio da stručno i bilateralno već provjerena rješenja nisu dobila potvrdu na političkoj razini. Problemi dakle ostaju isti i zato dobra volja kao takva, neće biti dovoljna. Ili će se raditi o jednoj od inačica koje dijele Piranski zaljev tako da se, primjerice, dvije trećine zaljeva ili njegove četiri petine dodijele zemljopisno zakinutoj državi, te ili će slovenski pristup međunarodnim vodama prolaziti kroz hrvatsko teritorijalno more, zato da bi susjeda očuvala dodir s talijanskom, osimskom granicom..., to će uvijek biti prvorazredna politička odluka" - zaključuje Saša Vidmajer.