US 23. III. CSM PUTIN

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 23. III. 2000. Zbunjenost ruskih glasača Putinom "Na ruske predsjedničke izbore u ponedjeljak izaći ću sa zbrkanim osjećajima optimizma i straha. Kandidata je 11, ali odlučit ću se za 'nijednog od navedenih', ako uopće izađem na izbore", piše Andrej Zolotov Jr, novinar The Moscow Timesa. "Ovo je čudan trenutak za Ruse poput mene, koji su možda gajili iluzije o Rusiji kao demokraciji zapadnog stila. Moj optimizam, jednako kao i strah, proizlaze iz činjenice da će vršitelj predsjedničke dužnosti Vladimir Putin pobijediti. Za mene, on je najbolji među ukupno lošima - i možda bih i glasovao za njega da su okolnosti drukčije. No njega je postavila moćna elita, koja nadzire sve, i ne želim biti dio onih koji ozakonjuju taj izbor. (...) S druge strane, snažnija vlada pod Putinom nudi poželjnu stabilnost. Devet godina u postsovjetskoj Rusiji, demokratski je proces postao stvarnost, no napredak prema demokraciji zapadnog tipa iluzija je. (...) Budući da je neočekivana promjena uzrokovala prijevremene izbore, ostali kandidati nisu imali dovoljno vremena da razrade ozbiljnu kampanju protiv Putina, kojem je Kremlj dao prednost. Na izborima 1996. kad se Jeljcin vratio u Kremlj na drugi mandat, barem je postojao privid izborne bitke, dok je on napredovao s jednoznamenkastih postotaka potpore javnosti do pobjede. No na ovim izborima, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da čak i većina onih koji neće glasovati za Putina ipak vjeruje da je njegova pobjeda sigurna. Dok 'oligarsi' - superbogati moćnici Rusije- i unutrašnji krugovi Kremlja vuku konce kako bi osigurali Putinovu nadmoć, sami Rusi prihvaćaju igru. A možda je ta ruska sklonost razlog zbog kojeg je Putin pravi predsjednik u ovom trenutku - usprkos našim bojaznima. U našim srcima, mi nismo republička već monarhistička nacija koja je sklona svoje vođe doživljavati kao 'dobre careve' ili 'loše careve'. Zapad pita, 'Tko je Putin?', no pitanje u ruskim glavama glasi 'Kakav je on car?' Poput većine svojih sugrađana, smatram ga mladim i sposobnim vođom, koji može osigurati stabilnost i gospodarski rast nakon Jeljcinovih godina neodlučnosti i često hirovitog ponašanja. Kao novinara, duboko me uznemiruje Putinovo djelovanje na slobodu govora i druge građanske slobode. Njegovi pokušaji uspostavljanja čvrstog nadzora nad tijekom informacija, barem što se tiče praćenja rata u Čečeniji, jaki su i uznemirujući. Možemo samo nagađati kako će daleko Kremlj ići u gušenju pobune nakon što Putin dobije mandat. No evo ustupka za ustupak: zemlja ogromna kao Rusija a s toliko malo demokratske tradicije zaista treba 'snažnu državu', koju je Putin počeo graditi. U nedostatku snažnih građanskih ustanova, snažna centralizirana vlast nužna je za uspjeh. Tko god preuzme Kremlj morao bi učvršćenje moći učiniti svojim prioritetom. Vlada bi trebala imati nadzor, ne oligarsi, regionalni guverneri i redarstveni čelnici koji su sad nerazdvojni od zločinaca koje bi trebali nadzirati. Bez centralizirane vlasti i političke volje, nije moguće ubirati poreze. A Rusija neće nigdje stići ne sredi li se njezin porezni sustav. Putin je već pokazao snažnu namjeru da ubire poreze. Stabilnost koju on obećaje mogla bi donijeti ono o čemu svaki poslovni čovjek, Rus ili stranac, sanja: vladu koja ima pouzdane zakone koji se ne mijenjaju, recimo, češće od svakih šest mjeseci. (A to nije pretjerivanje u našem kaotičnom poslovnom okolišu.) Da, Putin je dijete KGB-a. Njegovi nedavni intervjui otkrivaju da svijet doživljava u crnom i bijelom - mi i oni - i da je odlučan s onima koje smatra neprijateljima. (...) No ako pažljivije zagledamo u našu prošost, možemo uvidjeti da je KGB na kraju svovjetskog razdoblja činila skupina ljudi koji su bili pragmatičniji, obrazovaniji i informiraniji od ideologa komunističke stranke. Putinove KGB-ove vjerodajnice samo ga čine prvim ruskim vođom u modernoj povijesti koji nikad nije bio partijski aparatčik. To što je on bivši špijun KGB-a ne znači nužno da je rođeni neprijatelj Zapada. Baš suprotno, čini se da on računa na snažno partnerstvo sa Zapadom. Unatoč mojoj novinarskoj sumnjičavosti prema pitanjima kampanje, moram se složiti s filozofijom Putinovog programa: liberalno - konzervativnom sintezom, koja pokušava spojiti rusku tradiciju (poput jake centralizirane države) s postignućima moderne globalne civilizacije, poput demokratskog kapitalizma. Ne mislim da itko, pa ni Putin, zna čarobnu formulu, ali inače neće biti snažne, neovisne Rusije koja djeluje u modernom svijetu liberalnih vrijednosti. Prije nekoliko godina, jedan je kolega iz velikih američkih novina zastao kraj mog ureda, bacio se u stolac i uzdahnuo, tražeći sućut: 'Bože, opet moram napisati članak o tome kako će Rusija sutra propasti!' (...) No Rusija je prošla i gore dane u svojih tisuću godina, i neće se sutra slomiti. U gospodarskom slomu 1998., primjerice, izgubili smo mnogo iluzija o funkcioniranju tržišnog gospodarstva - što je jedan od razloga zbog kojih je naše gospodarstvo sad u usponu, kako god skromnom, s prvim znakovima rasta domaće proizvodnje nakon godina života na zajmovima i uvozu. Slično tomu, možda će gubitak iluzija o Rusiji kao demokraciji zapadnog stila danas, osigurati čvršću rusku demokraciju u budućnosti."