FR-IL-VA-crkve-Vjerske zajednice-Vjerovanja-Društvo FRANCUSKA-LIBERATION OD 20.3.00.UVODNIK O PAPINU POSJETU IZRAELU FRANCUSKALIBERATION20. III. 2000.Stupice"Ivan Pavao II. uzalud opetuje da je njegovo hodočašće u Svetu zemlju
'nadahnuto isključivo vjerskim razlozima', može biti siguran da će ga politika iznenaditi dok bude išao Kristovim stopama. Bilo da je riječ o Jeruzalemu, razdiranom između dvaju naroda i triju vjera, bilo na palestinskom području, napose u Nazaretu gdje će biti izložen islamskoj borbenosti ili na obalama Jordana gdje će morati odlučiti na kojoj je strani rijeke kršten Isus. Ili pak u nekom od palestinskih izbjegličkih logora, pred Zidom plača, na esplanadi s džamijama i pred spomenikom Yad Vashem. Sve su to stupice, bolna povijesna sjećanja, opasne okolnosti koje se zacijelo neće moći izbjeći samo zahvaljujući očitovanoj volji za pomirbom kršćana, židova i muslimana. To više što Ivan Pavao II., nastupajući ponekad kao posrednik, pa i sudac, ostavlja dojam da briše, pače i zaboravlja odgovornost svoje Crkve u bliskoistočnom minskom polju.Primjedba, reći će neki, više nije prigodna. Nije li Papa pretprošle nedjelje zatražio oprost od Boga kako zbog
FRANCUSKA
LIBERATION
20. III. 2000.
Stupice
"Ivan Pavao II. uzalud opetuje da je njegovo hodočašće u Svetu
zemlju 'nadahnuto isključivo vjerskim razlozima', može biti
siguran da će ga politika iznenaditi dok bude išao Kristovim
stopama. Bilo da je riječ o Jeruzalemu, razdiranom između dvaju
naroda i triju vjera, bilo na palestinskom području, napose u
Nazaretu gdje će biti izložen islamskoj borbenosti ili na obalama
Jordana gdje će morati odlučiti na kojoj je strani rijeke kršten
Isus. Ili pak u nekom od palestinskih izbjegličkih logora, pred
Zidom plača, na esplanadi s džamijama i pred spomenikom Yad Vashem.
Sve su to stupice, bolna povijesna sjećanja, opasne okolnosti koje
se zacijelo neće moći izbjeći samo zahvaljujući očitovanoj volji za
pomirbom kršćana, židova i muslimana. To više što Ivan Pavao II.,
nastupajući ponekad kao posrednik, pa i sudac, ostavlja dojam da
briše, pače i zaboravlja odgovornost svoje Crkve u bliskoistočnom
minskom polju.
Primjedba, reći će neki, više nije prigodna. Nije li Papa
pretprošle nedjelje zatražio oprost od Boga kako zbog
antisemitizma, tako i Inkvizicije, križarskih ratova i ropstva?
Dakako. No potez bi bio uvjerljiviji da je bio upravljen potomcima
žrtava. I da su se nekadašnje pogrješke pripisale Crkvi kao takvoj,
a ne nekim njezinim odveć revnim slugama. Razumljivo je da papa koji
je došao s istoka, dakle čovjek za kojeg je komunistička dogma bila
puno štetnija od grješnika koji su joj služili, nije htio načiniti
odlučujući korak kako ne bi zauvijek okrnjio ugled Rimske crkve. No
žalimo zbog tog. Kao što možemo samo žaliti zbog sve veće
autoritativnosti Ivana Pavla II. u pogledu doktrina. To je u biti
konzervativna autoritativnost, da ne kažemo reakcionarna, koja
okreće leđa dokumentima i nauku II. Vatikanskog koncila.
Autoritativnost koja jako često stavlja pečat na pobijanje
razuzdanog materijalizma kojemu je osobito sklon onaj koji
započinje jamačno jedno od zadnjih velikih putovanja", piše
Jacques Amalric.