NJ 18.III.-DIE WELT-SAD I EUROPA

NJEMAČKA DIE WELT 18. III. 2000. Promisliti, na obje strane Atlantika "Horst Koehler dobit će najviši polažaj u MMF-u. Washington bi prekoatlantske odnošaje doveo u znatne nevolje da je poslije debakla oko Caioa Kocha-Wesera odbio i tog drugog kandidata. Zašto? Jer je temperatura proturječja MMF-a samo simptom većih problema. Cijeli sukob može se promatrati kao pozor objema stranama Atlantika - osobito budućem američkom predsjedniku. Atlantski savez krhkiji je nego što mnogi vjeruju. Ipak se ne može reći da su prekoatlantski odnošaji mračni ili beznadni. NATO funkcionira, trgovina cvate, fuzije cvjetaju. Pa ipak raste popis europskih tužbalica. Ništa se ovih dana u europsko-američkim odnošajima ne može držati samorazumljivim. Iz perspektive Europe problem više nije američki izolacionizam već njihova hegemonija i jednostranost: to se često čuje. Bilo je puno uzbuđenja zbog sankcija i bojkota, puno straha zbog odbijanja američkog senata da pristane na sporazum o zabrani testiranja. Prošlog ljeta, usred nevolje s Monicom Levinsky, Clinton je napao navodnu tvornicu kemijskog oružja u Sudanu koja se zatim, poslije svih ozbiljnih istraga, pokazala tvornicom aspirina. Richard Holbrooke izgurao je Europljane u Daytonu. A nabusiti stil Madeleine Albright više je puta Europljanima dao osjećaj da su građani drugoga reda. Uskoro bi moglo doći do novih erupcija zbog raspre o rupama u proturaketnoj obrani NATO-a. Europa će tada Amerikancima opet uzrujano predbacivati da politički potkopavaju međunarodne pregovore o nadzoru naoružanja. Nu i Amerikanci imaju svoj popis nedostataka. Nisu li na Kosovu opet morali uskočiti u šupljinu jer Europljani nisu za to bili kadri? I nisu li tada ponijeli najveći vojni teret, jer su Europljani bili slabo naoružani? Europa se prsila da će pokrenuti obnovu. No sve te priče o gospodarskoj pomoći nisu drugo doli brbljanje. Mnogim Amerikancima sve je to jako dobro poznato: retorika Europe čini se neizmjerno udaljenom od njezinih sposobnosti i konkretnih djela. Je li uistinu ohrabrujući znak što se EU tako silovito okrenuo protiv nove austrijske vlade? Sankcije i prijetnje koje nisu ni održive ni uvjerljive - i ni na koji način nisu produktivne. A u Americi se čude nisu li ti čvrstorukaši u EU oni isti koji su samovoljno svih tih godina hvalili dijalog s najgorim mulama Irana! Istina iza nemjerljivih težina jest: s obje strane Atlantika trebamo novu samosvijest. Hladni je rat svršen. Novu Europu danas vodi naraštaj političara koji se osjećaju demonstrativno neovisnima od SAD-a. Europljani žele ravnopravno partnerstvo. Amerika bi trebala poslušati Europljane i uzeti k srcu promjene proteklih deset godina. Da, Europa u nekim pitanjima ima pravo. Je li Washingtonova politika sankcija donijela uspjeh, recimo u slučaju Kube? To bi Amerika trebala uzeti do znanja. I pozorno razmisliti kako slijeđenje nacionalnih interesa dira probitke saveznika. Jedna od takvih točaka je proturaketna obrana. Tek kad su se stručnjaci usuglasili o nužnosti takvog sustava, počelo se razmišljati što bi njegova izgradnja mogla značiti za NATO. No i Europa bi morala nepristranije gledati preko velike bare. SAD ne želi ići sam. Većina Amerikanaca podupire UN i želi da njihova zemlja djeluje u konceptu s drugim narodima. Čak i mnogi od 'unilateralista' u Kapitolu daju prednost NATO-u, WTO-u i drugim multilateralnim organizacijama. No američki interes za multilateralizam ne obećava bezuvjetnu ljubav. Nadzor naoružanja nikada nije bio svrhom samom sebi. Treba li izblijedjeli sporazum biti bolji od nikakvog? Ne, ako su ga potpisale zločinačke države čije kršenje sporazuma na posljetku već visi u zraku. Zatim UN u kojemu mnogi vide lijek za sve bolesti: Amerika ne voli tu politiku najmanjeg zajedničkog nazivnika, tu pasivnost i nedjelatnost. Tamo gdje Europljani često hvale prednosti međunarodnoga prava, Amerikanci vide nedostatak legitimiteta. Jer UN je doduše pun demokratskih država, ali i bogato urešen neugodnim članovima. U doba hladnoga rata nikada nije bilo jednostavno. Nazovite to razlikama u povijesti, kulturi, temperamentu, ali Amerikanci i Europljani često su bili podijeljenog mišljenja o sankcijama, detantu, bliskoistočnim ratovima i srednjeameričkim erupcijama. Očuvanje iznova pronađenog partnerstva ne može se dakako predati samo u američke ruke. No SAD će snositi veliki dio odgovornosti. Treba se nadati da će novi izabrani predsjednik biti dobro pripremljen na taj razvitak" - piše dr. Jeffrey Gedmin, direktor 'New Atlantic Initiative', sada zaposlen u 'American Enterprise Institute'.