BBC 14. III. HRVATSKA I NATO

BRITANSKI RADIO - BBC 14. III. 2000. Hoće li Hrvatska, kao jedna od rijetkih istočnoeuropskih zemalja koje to nisu, konačno postati članicom u Partnerstvu za mir? Glavni tajnik NATO-a George Robertson izjavio je jučer u Sarajevu kako za to sada postoje stvarni izgledi. A u Zagrebu je danas skupina NATO- ovih stručnjaka o bliskoj vojnoj suradnji razgovarala s predstavnicima hrvatskoga Ministarstva obrane. Što za Hrvatsku uopće znači Partnerstvo s NATO-om i jesu li njezine želje u skladu s onim što joj je NATO spreman ponuditi? Više u prilogu Snježane Kobeščak. "Ulazak u Partnerstvo za mir višegodišnja je neispunjena želja Hrvatske, koja je proteklih nekoliko godina provela u međunarodnoj gospodarskoj i političkoj izolaciji. Većina bivših istočnoeuropskih zemalja učlanjena je u Partnerstvo za mir, a Mađarska, Češka i Poljska postale su već u međuvremenu i punopravne članice NATO-a. Što je suradnja s sjevernoatlantskim savezom donijela Istočnoj Europi, odgovara Bearice Hauser, predavač na odsjeku za ratne studije londonskog King's Collegea: = Svugdje, osim na Kosovu, postoji veća transparentnost i uspostavljena je bolja suradnja među bivšim zemljama istočne Europe. Ta transparentnost uvelike pomaže stabilnosti u regiji, jednostavno zbog toga jer nema više razloga za međusobna i neosnovana sumnjičenja oko nečijih zlih ili agresivnih namjera. Transparentnost nikako nije dosad bila karakteristika Hrvatske vojske, od koje se sada očekuje da bude otvorenija i demokratičnija. General Antun Tus, bivši načelnik glavnoga stožera HV-a, objašnjava što to u praksi znači: = Ta transparentnost ponajprije se odnosi na demokratske oblike organiziranja vojske, koja odgovara demokratskim državama. To znači da je vojska depolitizirana, da nije stranačka, da ima civilni nadzor nad vojskom i da je u transparentnosti i njezin vojni proračun, njezino planiranje obrane. Da s tim ne ugrožava druge, ne ugrožava i sebe kroz gospodarsku nestabilnost, ako previše troši na vojne potrebe itd. Hrvatska je proteklih godina iz državnoga proračuna trošila velike količine novca na obranu. General Tus jedan je od zagovornika smanjenja troškova za vojsku, odnosno njezino prilagođavanje gospodarskom stanju koje vlada u zemlji: = Pa ni s dvostruko većim od ovoga što mi sada imamo, ne bi se mogla moderna vojska razviti. Zato trebaju godine i velika sredstva. I ne očekuje se da, kroz Partnerstvo, i uopće uskoro u sigurnosnom sustavu Europe, zemlje koje su u razvoju, koje treba da prođu srednju razvijenost i dođu u viši stupanj razvoja, izdvajaju mnogo za vojne potrebe. I da one moderniziraju vojsku, preveliku vojsku. Zato se smanjuje vojska, a jedan mali dio u njoj se čini mobilnim i visoko moderniziranim. Partnerstvo za mir nije i konačni cilj Hrvatske. On bi samo trebao biti jedna postaja na putu do punopravnog članstva u NATO-u, jer, tvrdi general Tus, ono je za Hrvatsku jedino pravo jamstvo mira: = Mi u našim uvjetima mislimo da je Partnerstvo za mir samo korak prvi. Ono ne osigurava zemlju od moguće agresije. Ono nije sigurna obrana - svaka zemlja mora i dalje svoju obranu da rješava - i želimo da imamo što prije saveznike i da naš prostor osiguramo i na taj način. No, pridruživanje istočnoeuropskih zemalja NATO nije samo pitanje moderniziranja pojedinih vojska. Rusija je mrkim okom gledala na širenje NATO saveza na Poljsku, Češku i Mađarsku i jasno dala na znanje da daljnje širenje na baltičke zemlje nikako ne bi tolerirala. U tom svjetlu, kakvi su izgledi neke balkanske zemlje da ode u NATO? Odgovara Beatrice Hauser iz King's Collegea: = Vjerujem da bi se Rusija protivila bilo kakvom daljnjem širenju NATO-a, bez obzira na koja bi područja bio usmjeren. Isto tako, bilo bi i te kako preuranjeno za Hrvatsku nadati se da se zapravo može pridružiti NATO. Ima puno zemalja kojima bi to prije uspjelo. Ja trenutno ne vjerujem da uopće postoje bilo kakve ideje daljnjeg širenja u bliskoj budućnosti. No, ne čini mi se da bi trenutačno zapravo uopće bilo u interesu Hrvatske pridružiti se NATO-u. Ako se bude integrirala s NATO-om, to će se dogoditi tek za mnogo godina. Pretpostavljam najmanje 10 godina. Program individualne suradnje gotovo je jednako dobar za Hrvatsku kao i samo članstvo u NATO, a istovremeno ne iritira Rusiju." (BBC)