NJ 13.3. SZ: EURO JE SVE POPULARNIJI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. III. 2000. Euro je odjednom postao predmet želja "Euro je na međunarodnim tržištima deviza izazvao poprilično čuđenje. Dok je proteklih mjeseci jedinstvena europska valuta u odnosu na američki dolar doživljavala jedan napad slabosti za drugim, u Europskoj uniji postaje sve privlačnija. Grčka želi postati članicom euro-kluba od 1. siječnja 2001. Nema sumnje da će šefovi država i vlada EU-a na sastanku na vrhu, sazvanom sredinom lipnja u Portugalu, pozitivno riješiti zahtjev Atene za ulaskom u europsku monetarnu uniju. Čak i u Švedskoj i Danskoj, tradicionalno skeptičnim članicama EU, euro više ne može služiti kao argument za navodno koban gubitak nacionalnog suvereniteta. Švedski socijaldemokratski premijer Goeran Persson želi uvesti svoju zemlju u monetarnu uniju najkasnije do 2005. Danska vlada namjerava u rujnu ove godine održati referendum o uvođenju eura. Britanija je jedina članica EU koja se još uvijek tvrdoglavo opire monetarnoj uniji. No, pitanje je hoće li Britanci moći trajno zadržati svoju politiku odbijanja. U Europi prevladava spoznaja da je jedinstveni monetarni prostor pretpostavka za blagostanje i gospodarski rast. Priželjkivana globalizacija privrede gotovo i nije moguća bez eura. Europska je poduzeća zahvatio dosad neviđen val transgraničnih fuzija. Te tvrtke smatraju cjepkanje zajedničkog tržišta EU na različite nacionalne valute pukim anakronizmom. Euro jača konkurentnost europske privrede u odnosu na moćne izazivače SAD i Aziju. Doduše, euro je i na političkoj razini razvio vlastitu dinamiku kojoj se članice EU teško mogu oteti. Nakon uspostave monetarne unije 1. siječnja 1999., zemlje koje su prihvatile euro surađuju na svim pitanjima financijske i gospodarske politike. 'Euro-klub' diktira smjer i predstavlja kvalitativno novi korak Europe na putu prema integraciji. Središnja europska banka u Frankfurtu preuzela je važne zadaće na području novčane i kamatne politike, koje su dosad pripadale u zabran nacionalnih središnjih banaka. Tko ne sudjeluje u monetarnoj uniji, ne može sudjelovati u odlučivanju i time nužno stoji po strani. Euro se nije slučajno svidio zemljama 's kasnim paljenjem'. U slučaju Švedske i Danske ionako ne postoje velike privredne zapreke. Obje zemlje već ispunjavaju najvažnije kriterije za konvergenciju, zapisane u Maastriškom sporazumu. Grci se pak moraju nešto više potruditi, i to im je pošlo za rukom: stopa inflacije, koja je još osamdesetih godina dosegnula tužan europski rekord od 25 posto, iznosi sada 2,2 posto. Proračunski deficit u visini od 1,2 posto društvenog brutto proizvoda nalazi se na sigurnoj udaljenosti u odnosu na limit od 3 posto BDP-a, određen Maastriškim sporazumom. Samo državni dug prekoračuje sa 103 posto BDP-a propisani limit od 60 posto. U svakom slučaju, EU je bio obziran prema Belgiji i Italiji koje imaju podjednako velik dug. Doduše, privlačnost eura ne smije odvratiti pozornost s problema monetarne unije. Euro je još uvijek ček bez pokrića, oslonjen na budućnost Europe. Slabost jedinstvene valute u odnosu na američki dolar proizlazi iz nedovoljnog povjerenja na tržištima deviza. Nije dovoljno majstorskim potezom ispuniti maastriške kriterije i potom olabaviti uzde. Za razliku od Sjedinjenih Država, Europljani su propustili priliku za ubrzavanje nužnih gospodarskih reformi. Visoka stopa nezaposlenosti opterećuje državne proračune. Istodobno nisu realizirani inovativni pokušaji stvaranja više radnih mjesta. Europa nedovoljno promiče nove tehnologije za informacijsko društvo. Utemeljiteljima novih poduzeća život otežavaju velika izdvajanja i porezi. Posljedica: konjunktura tapka na mjestu. Dok je američka privreda prošle godine zablistala stopom rasta od 4,1 posto, Europljani su se morali zadovoljiti s mršavih 2,2 posto. Euro je udružio europske nacionalne privrede u sudbinsku zajednicu. Ljutnja zbog privredne politike određene članice neposredno negativno utječe na sve zemlje koje sudjeluju u euru. Upravo je Njemačka u bliskoj prošlosti slala pogrješne signale. Njemačka je vlada srećom korigirala grješke iz Lafontaineova razdoblja. Ministar financija Hans Eichel energično sanira njemačku privredu. Doduše, jedinstvena europska valuta tek će morati zaslužiti povjerenje na međunarodnoj razini. Skorašnje povećanje eurolanda na 12 ili čak 14 članica neće automatski jamčiti unutarnju i vanjsku stabilnost eura. Odlučujuću ulogu odigrat će gospodarska i financijska politika, koja će pogurati mlaku konjunkturu u Europi", naglašava na kraju komentara Andreas Oldag.