ZAGREB, 9. ožujka (Hina) - Samo u prva dva mjeseca ove godine u Trgovačkom sudu u Zagrebu pokrenuto je 80-ak stečajnih postupaka. Nekada toliko stečajeva nismo imali tijekom cijelih godina, kaže predsjednica toga Suda Vesna Buljan. I
to su, ističe, veliki stečajevi kakve dosad nismo imali, a riječ je o nekoliko banaka i štedionica, Tisku... To je samo podatak za Zagreb, a kako kaže Vesna Buljan "u stopu nas prati Split, a velik je broj stečajeva i u drugim većim gradovima Hrvatske".
ZAGREB, 9. ožujka (Hina) - Samo u prva dva mjeseca ove godine u
Trgovačkom sudu u Zagrebu pokrenuto je 80-ak stečajnih postupaka.
Nekada toliko stečajeva nismo imali tijekom cijelih godina, kaže
predsjednica toga Suda Vesna Buljan. I to su, ističe, veliki
stečajevi kakve dosad nismo imali, a riječ je o nekoliko banaka i
štedionica, Tisku... To je samo podatak za Zagreb, a kako kaže Vesna
Buljan "u stopu nas prati Split, a velik je broj stečajeva i u drugim
većim gradovima Hrvatske".#L#
Broj stečajeva može se sagledavati i u kontekstu javne poruke
hrvatske Vlade da je "gotovo s besperspektivnim sanacijama", što je
vjerovnike natjeralo da svoje interese zaštite na sudu.
No, taj val stečajeva, mišljenja je Vesna Buljan, nije trebao
zapljusnuti Hrvatsku sada nego mnogo ranije. Pretpostavljam da
sada u stečaj ide sve ono što je već odavno trebalo ići. Po zakonu je
i dosada, primjerice, Državno pravobraniteljstvo trebalo
pokrenuti stečajeve svugdje gdje je država vjerovnik. Koliko je
meni poznato, imamo samo jedan takav slučaj, istaknula je.
Ocjenila je da su vjerovnici znatno prije mogli pokretati postupke.
No, nisu, "što očito pokazuje da su u igri bili neki dogovori mimo
zakona", zaključuje predsjednica Trgovačkog suda u Zagrebu.
Navodi, pritom, slučaj Tiska koji već godinama ima poteškoća. Od
1996. samo su se osnivale nove tvrtke, gomilala jamstva za kredite,
prelijevao novac i, sada su u Tisku izuzetno komplicirani odnosi
koje je vrlo teško rasplesti, ustvrdila je. No, dodaje i to kako Sud
zasigurno neće olako prihvatiti sva ta Tiskova jamstva za kredite
drugim poduzećima, nego će prvo pokušati identificirati njegova
izvorna zaduženja.
Posebna je priča, kaže, zakon o sanaciji. Kada se nešto sanira,
treba jako dobro procijeniti ima li to poduzeće perspektivu, što
se, po svemu sudeći, u nekim slučajevima nije činilo. Pitanje je,
nadalje, jesu li se sredstva kod sanacije nekih poduzeća primjereno
koristila, s obzirom da imamo slučajeva da nam prije sanirano
poduzeće nakon vrlo kratkog vremena dođe u stečaj, kaže Vesna
Buljan.
Takve slučajeve uspoređuje s čišćenjem bazena. "Čistili su ga tako
da su samo ispustili staru vodu. Nisu ga oprali, nego su na svu
prijašnju prljavštinu jednostavno ulili novu vodu, pa je
prljavština ponovno isplivala na površinu", slikovito opisuje
predsjednica Suda. Dodaje i to kako, pritom, onaj koji je nekako
ušao u poduzeće i njime upravljao niti ne odgovara što je poduzeće
odveo u stečaj.
Ima nadalje, kaže, mnogo ponovljenih stečajeva. Naime, po starom
zakonu, moglo je biti prodano cijelo poduzeće. Međutim, nitko nije
pratio provedbu ugovora o kupoprodaji u kojemu su obično bile
klauzule o dokapitalizaciji, zapošljavanju, pokretanju
proizvodnje... Ništa se od toga nije ostvarilo, nego je poduzeće
ponovno otišlo u stečaj i to, s još većim dubiozama, s obzirom da se
u njega godinama nije ništa ulagalo nego samo izvlačilo, kaže Vesna
Buljan.
Stečaj nije bauk
Međutim, treba reći da stečaj ne mora značiti propast poduzeća nego
možda čak i njegov spas. "Stečaj nije bauk, ako se dođe na vrijeme",
ističe predsjednica Suda. Ako je, primjerice, račun poduzeća
blokiran samo 50-ak dana, to znači da dugovi nisu preveliki i da
poduzeće još nije palo toliko duboko da se ne bi moglo izvući. Stoga
još postoji mogućnost reprogramiranja dugova, restrukturiranja
poduzeća i njegovo oživljavanje. U takvim slučajevima, kaže Vesna
Buljan, sve ovisi o interesima vjerovnika. Pritom se ponovno osvrće
na slučaj Tiska.
Kada bi Tisak doista otišao sasvim u stečaj, nitko od vjerovnika ne
bi dobio gotovo ništa jer, kaže, vrijednost kioska nije velika,
nekretnine ne vrijede tako puno kako se misli itd. Ono što u Tisku
najviše vrijedi to su njegovo tržište, koncesija, infrastruktura,
njegov image, zaštitni znak... Riječju, vrijedi tvrtka Tisak.
Stoga je za vjerovnike najbolje da restrukturiraju poduzeće i da ga
ožive, a s vremenom će vratiti svoja potraživanja.
S druge strane, ima mnogo poduzeća za koja nema nade. No, nije tako
strašno ako takvo poduzeće ode u stečaj, kaže Vesna Buljan. Puno je
gore ako poduzeće s primjerice, blokiranim računom šest mjeseci,
godinu dana, pa čak i više, i dalje živi. Jer, ono vuče za sobom i
mnoge druge tvrtke. Od takvih nema koristi nego samo štete.
"To su opasni dužnici koji vuku sve druge", kaže predsjednica
Trgovačkog suda u Zagrebu. Bolje je, smatra ona, da takva poduzeća
odu u stečaj, pa da se vjerovnici barem djelomice namire iz stečajne
mase, da radnici dobiju, što im po zakon pripada, plaće za
posljednja tri mjeseca, da se daju otpremnine onima koji su stekli
uvjete za mirovinu itd.
(Hina) Nenad Bach sšh